Sad kad čitam ove postove , ne mogu vjerovat kako smo sve imale slična iskustva . Svog dečka sam dojila punih 14 mjeseci i dandanas žalim ipak što onda nisam imala rodu da mi malo pomogne jer sam bila luda tisuću puta . Od prvog dana bio je žut ko pile i stalno je bio na kvarcanju , kad bi mi ga doveli , stalno je spavao i vjerojatno bio sit od AD kojeg su mu tamo sigurno davali . Mlijeko mi nadošlo tek 4 dan , ja luda , sise prepune , izdajam se ručno (rekli su mi da je tako bolje) a on samo spava . Neke sestre su mi govorile da je i bolje da što manje doji JER MAJČINO MLIJEKO JOŠ VIŠE POTIČE ŽUTICU!!!!!????-dok su mi druge govorile dojite , dojite , šta ga više budete dojili prije će mu biti bolje . Nakon 5 dana , odlučila sam im stati na kraj i zabraniti im AD . Dežurala sam dan noć i svakih 2 sata išla po njih da mi donesu dijete jer želim dojiti . Mrzile su me sve na odjelu zbog toga , al baš me bilo briga , Nakon par dana , došli smo napokon kući . Kad mi je patronažna popipala sise rekla je da tu nema ništa , da se još malo trudim , al da za svaki slučaj kupim AD jer će mi vjerojatno trebati . Ja u šoku , forsiram i dalje , mali spava cijelu noć , al zato po danu svaka dva sat jede , podoji su bili po sat vremena i više tako da sam većinu dana provela na krevetu skupa s njim . Svi su mi govorili da je gladan , da mu dam AD i na kraju sam popustila , ali on srećom nije . Kad sam mu stavila bocu u usta njemu se počeo želudac dizati i ono malo što je popio je povratio . Na prvoj kontroli šok , napredovao junak kilo i 700!!!!!! Ja cijela sretna ali mi nije jasno jer mi sise nekako mlohave i nikad nisam uspjela izdojit više od 10 ml . Nastavili tako i sljedeće mjesece , do skoro 6 mj isključivo dojenje , on ko mali bumbar , a ja vječno s mislima : jeli mu dovoljno , zašto sad plače , možda je gladan , da mu napravim , vidi mi sise , kako da namaknem još mlijeka i sl? Stalno sam bila nesigurna a nisam imala razloga , sad tek vidim . Sve je prošlo super , vezan je za mene dosta , al ne mislim da je to zbog sise , normalan je dječak kojeg može pričuvati i baka i dida i tete, neće vrištati za mnom i praviti neke probleme .mislim da je dojenje nešto najljepše što majka može pružiti djetetu , nešto najzdravije i najprirodnije . Ne shvaćam žene koje to ne žele ( a upoznala sam takvih) , ne shvaćam žene kojima se to gadi (a upoznala sam i takvih) . Ni društvo barem oko mene nije baš nešto zagriženo za dojenje i nikome nije neki bauk što žena ne doji , svima sam bila posesivna majka jer sam djetetu stalno gurala sisu u usta , i čudno su me gledali ,, al briga me , ja sam uspjela , mada vam mogu reći da je ponekad jako teško i zahtjevno , al eto sve ima svoju cijenu .

Svoju djevojčicu san nažalost dojila samo 5 i pol mjeseci jer sam morala u bolnicu tjedan dana , šokirao me nalaz pape cin3 visokog rizika , stalno sam bila pod stresom , ona je to osjećala , mlijeka je bilo sve manje , pa moj odlazak u bolnicu , povuklo se skroz . Bilo mi je jako krivo , al u tom momentu sam trebala misliti na sebe jer ako ja nisam dobro , neće biti ni ona . Prihvatila je AD odlično , postala puno smirenija , nakon par dana počeli sa dohranom i sada sve funkcionira dobro . Isto je mala zdrava beba , mala žilavica mada će meni uvijek biti žao što smo morale stati .

Žene moje , ne povodite se sa ičijim iskustvima , slijedite svoje instinkte , potražite pomoć ako vam zatreba od stručnih osoba , ne slušajte priče tipa "pa šta ima veze , i moja ova nije dojila pa je zdrava živa " i tomu slično .Od prvog dana forsirajte sisu i ne dajte im da djeci daju AD . Svim dojilicama sretno želim , samo tako nastavite !!!!