rodiliste: b.o.

patronazna: b.o.

pedijatrica:
pregled s mjesec dana: "dobila je samo 640gr, za bebu koja se rodila s 4030gr, to je jaaaako premalo."

"dodjite na kontrolu za tjedan dana."
"dodjite na kontrolni podoj za par dana, pa svakih par dana."

"a, nista. ne dobija dovoljno, ne vuce dovoljno, ne jede dovoljno. uvedite malo adaptiranog nakon svakog podoja..."

s tri mjeseca bila je iskljucivo na adaptiranom.

ni jedne jedine rijeci kako poboljsati rezultate dojenjem, kako kvalitetnije dojiti, kako povecati produkciju mlijeka.

moja mama:
omiljeni evergrini:
- ca ti gre ca? (ti ide sto?)
- ca, nis ti ne gre? (sto, nista ti ne ide?)
- ma ta mala je lacna... (ta ti je mala gladna...)
- ni ja nisan imala mlika... (ni ja nisam imala mlijeka...)

to su bili najcesci (otprilike po par puta u sat vremena...). opcenito je sveopci dojam bio da je dojenje ok, ako ide, ako ne ide, a nece ici - nema veze... ah, bozemoj, i mi smo odrasli na (kršitelj koda)u...

mm:
podrska od prvog trenutka. posustao kad sam ja posustala i pocela tulit i plakat i sjedit na kaucu i ne micat se i ponavljat da ne mogu ni vlastito dijete prehraniti...

to je bilo s prvim djetetom.

s drugim, trecim, cetvrtim - nikog nista nisam pitala. pedijatrici sam na kontrolnom pregledu s mjesec dana drugog djeteta rekla u lice da mi je upropastila i prekinula dojenje prvog djeteta. od tada me nista ne pita. cetvrto dijete je s mjesec dana dobilo 650gr (porodjajna 4.610gr) i nije rekla ni a. a onda je nakon krace pauze dodala: ako vam nesto bude sumnjivo, dodjite s dva mjeseca da je izvazemo - pogledala me ispod oka i nastavila: ma, vama nista nece trebati, vi ste sigurni u sebe :shock: