-
Rodilište:
Dobila sam ga prvi put na dojenje tek 4. dan zbog carskog reza i njegove žutice. Bez obzira na to mlijeko mi je nadošlo čim sam ga dobila na podoj, položaj nam je bio savršen i sve je teklo glatko, bez ijedne greške. Na pregledu sa 2 tjedna starosti tj. tjedan dana od otpusta iz rodilišta bio je u plusu 400 g od porođajne težine koja je bila 3010 g. Pedijatar super zadovoljan i pruža podršku da samo tako nastavimo i dalje.
Patronažna:
Već pri prvoj posjeti preporuča, u slučaju da štogod zapne sa dojenjem jednu vrstu adaptiranog te nam poklanja i njihov promotivni materijal. Napominje da između svakog podoja mora proći najmanje 2 sata.
Nakon 4 tjedna od rođenja odjednom panika! Bez obzira na njegove duge podoje (uspavana i lijena beba) nakon svakog nije prošlo niti 15 minuta on opet plače. Savjeti okoline su da je sigurno gladan, da mi je mlijeko prevodenasto i slične gluposti.
Zovem patronažnu i ona nas upućuje pedijatru.
Pedijatar:
Nakon što nas je patronažna uputila k njemu, zovem ga i naručuje nas ujutro natašte :shock: na probni podoj (vaganje prije i poslije). Nakon pola sata mučenja važu ga i pedijatar zaključuje kako je dobio samo 70 g u podoju i da je to puno premalo, da mora dobiti najmanje 100 g u jednom hranjenju
Počinjemo uz dojenje i sa obrokom adaptiranog. Dolazi do konfuzije i nakon samo jednog obroka na bočicu više ne želi prihvatiti dojku.
Tu počinje začarani krug mog bjesomučnog izdajanja+adaptirano.
Uz sav trud oko izdajanja mlijeka je sve manje i manje te nakon 15-ak dana ostajem bez skoro ijedene kapi mlijeka. Tu uz potporu okoline, pedijatra i patronažne odustajem od daljnjeg "maltretiranja" i predajem se adaptiranom
Zaključak:
Bez obzira na svu moju želju da dojim i edukaciju tokom trudnoće (očito na krivim mjestima i iz krivih izvora) odustali smo na samom početku, prvom skoku u razvoju.
U cijelo to vrijeme nisam dobila nikakvu podršku a kamoli dobar savjet od nikoga, ni od svojih bližnjih, niti, što je ono najgore, od ljudi kojima je to posao i koji su trebali biti tu sa ispravnim, ako ništa drugo, barem informacijama.
Jednom riječju, od savršenog početka (od prvog susreta Svena sa mojim dojkama - daleko od toga da je savršeno to što smo prvi podoj imali 4 dana nakon poroda) do prebrzog katastrofalnog kraja.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma