nije to bas tako jednostavno. svaki slucaj je prica za sebe, svako dijete drugacije reagira, i nikada ne mozes sa sigurnoscu znati da ti bas to nece zeznuti dojenje. super je sto su tvoje bebe odmah prihvatile cicu, ali mnoga djeca nisu, a to je onda potaklo niz problema, neadekvatnih rjesenja, nedostatka podrske..Val prvotno napisa
nekoj djeci sitnica moze zeznuti dojenje, a neka doje uza sve ono sto se preporuca ne raditi kako bi se dojenje odrzalo, zato bolje ne riskirati!
moje dijete nije htjelo uopce prihvatiti dojku, stalno je spavalo kad bi mi ga donijeli, na kraju su prihvatili da mu ne daju caj, ali su mi ga stalno odnosili, a kad je bio sa mnom odbijali mi pomoci da ga stavim da sisa (uz komentare da mucim sebe i dijete, da sam nehumana jer ne dam drugim zenama spavati, jedna sestra je cak rekla 'roda, to su vam sve gluposti!' - kao roda je izmislila dojenje). na kraju je dijete izgubilo vise od 10% porodajne tezine i predlagali su mi da ga nadohranjuju adaptiranim ili da ga stave na infuziju. pedijatrica u bolnici je rekla da ja ne mogu dojiti jer ne znam i jer nemam mlijeka, i dobrano se izderala na mene da sto ja izvodim i zasto ne sutim kao sve ostale zene tamo :shock:
kao veliku prepreku dojenje bi navela i one glupe jastuke u koje su zamotane bebe i neudobne krevete u kojima ja nisam nikako mogla naci udoban polozaj, i epiziotomiju
da ipak uspijem u dojenju je pomogla moja tvrdoglavost i odlucnost da dojim, nesto malo znanja o dojenju sakupljenog na rodi, odluka da odem iz bolnice na vlastiti zahtjev kad su mi predlagali da ga nadohranjuju, velika, velika podrska i savjeti dvije prijateljice rode, podrska muza koji mi je masirao cice kad je doslo do zastoja mlijeka, moja i mm-ova prodojeca obitelj. imali smo nekih nesuglasica oko caja i vode, to mi jos danas ne moze oprostiti
 |
|||
Odgovori s citatom