u prva tri dana
 |
|||
|
|
|||
u prva tri dana
Moje iskustvo je više manje pozitivno. Mislim da smo imali sreće i, naravno, RODU!
U rodilištu:
-dobila sam ju na podoj 10 min nakon poroda
-2 sata nakon poroda su mi je donjeli u sobu i više se nismo odvajale
-svaka sestra koja je došla u sobu je pitala: Mama, kako ide dojenje? Odgovor je bio: Super, nema problema.
-3. dan sam imala zastoj i prije nego su me otpustili jedna sestra mi je pregledala cice i objasnila kako da masiram cice i da stavljam obloge da razbijem kvrge.
Pedijatrica u rodilištu nas je (iz samo njoj poznatih razloga) naručila još 2 puta na vaganje nakon izlaska iz rodilišta i nagovarala me da joj dam AD. Naravno nisam ju poslušala i nisam više dolazila na vaganja.
Patronažna je bila prodojeći nastrojena ali svejedno je preporučila AD nakon večernjeg obroka jer je mala jako slabo dobivala na težini. Na kraju me pohvalila što ju nisam poslušala. (Oni se moraju opravdati nekako. Moraju preporučiti AD jer ih struka tako glupo uči.)
Pedijatrica:
-dojite ju svaka 3 sata po 20 min, između samo prokuhane vodice
-dajte joj AD zbog bljucanja i kilaže (nisam poslušala)
I ona je bila zadovoljna kad je mala počela dobivati samo na cici.
Roditelji i okolina:
-pa da, sve je to lijepo, ali ona ti slabo dibiva, morat ćeš joj dati nadohranu
MM - samo potpora i niti jedna riječ obeshrabrenja
MGrubi prvotno napisa
Gle, znam ja to danas, mislim da se to zove fiziološki pad težine kod novoređenčadi, samo tada to nisam znala...
Danas smo bili kod pedijatrice na mjesečnom pregledu, i kad je vidjela kako je bebek bljucnuo i kako je dobro uhranjen, rekla mi je da ne smijem hraniti dijete u kraćim razmacima od 3 sata, a poželjno bi bilo i svaka 4 sata. Kad sam rekla da me zna tražiti svaka 2 sata, rekla je da je to samo za neuhranjenu djecu.
Naravno da sam ponosna što moje dijete lijepo napreduje isključivo od mog mlijeka!
U rodilištu sam jedva dojela, makar na SD imaju kao prodojeću politiku. Beba je bila kod mene, ali nije znao uhvatiti bradavicu, a ni ja se nisam znala namjestiti. Išlo je jedino kada ga je netko od doktora ili sestara uhvatio za glavu i (sorry na izrazu) nabio na bradavicu. Ali stave ga i odu, a drugi put opet ne znamo, a nikog nema da na nam pokaže... Pri izlasku iz bolnice on gladan i plače, ja nervozna, sestre samo gledaju kad ćemo više van da oslobodimo krevet. Pitam sestru da bih ga podojila, kaže ona da ga podojim kući, kažem ja da nam ne ide dojenje, na to ona mrtva hladna nek mu dam adaptirano.
Ali uspjeli smo i to bez kapi adaptiranog s moje strane! Hvala Rodi.
Kaj je tu loše? Mislila sam kupiti taj čaj za svaki slučaj, ne znam da li kaj pomogne, ali valjda ne može štetiti... :?
sirius black, ne mogu sad naširoko, pa ću ukratko - količina mlijeka se povećava učestalim djetetovim sisanjem, tj. dojenjem na zahtjev, čaj ti nije potreban. i čaj sigurno ne povećava kvalitetu majčinog mlijeka, ono je kvalitetno samo po sebi, nema nekvalitetnog.ali ako ti je fino, možeš piti.
Tko mi je zeznuo dojenje?
Ja. Sad se borim s osjećajem krivnje. No svakim danom si sve više opraštam. To je pravi problem.
da se vratim na temu:
- odvojene potpuno 2 i pol dana u rodilištu
- nakon toga donose mi ju najčešće nahranjenu, ona spava, kad se konačno probudi i krene dojit, dolazi sestra i skine mi ju sa cice jer je vrijeme da odnesu bebe
- zbog bočice u bolnici ne zna uhvatit cicu - ragade
-kad je mlijeko navrlo, ubrzo su mi se stvorile kvrge, zastoj - veli sestra "sad kad vam odnesu bebu, morate se izdajat jer ćete inače do jutra dobit temperaturu i nećete ići doma" umjesto da mi ostavi dijete
- izgubila više od 10 % na težini, u otpusnom napisali da je do pada na težini došlo zbog rijetkog hranjenja na zahtjev
sos nisam zvala, ali sam čitala tekstove sa portala i nismo se dale, uspjele smo. ali lako su nam mogli zeznuti dojenje, a da ne velim koliko su ga otežali i zagorčali nam sam početak..
super što ovdje imamo breastfeeding friendly zonu!
x- nakon toga donose mi ju najčešće nahranjenu, ona spava, kad se konačno probudi i krene dojit, dolazi sestra i skine mi ju sa cice jer je vrijeme da odnesu bebe
- zbog bočice u bolnici ne zna uhvatit cicu - ragade
-kad je mlijeko navrlo, ubrzo su mi se stvorile kvrge, zastoj - veli sestra "sad kad vam odnesu bebu, morate se izdajat jer ćete inače do jutra dobit temperaturu i nećete ići doma" umjesto da mi ostavi dijete
- izgubila više od 10 % na težini
super što ovdje imamo breastfeeding friendly zonu!
ne može štetiti , no ipak su bolji pravi čajevi a ne instant verzijeKaj je tu loše? Mislila sam kupiti taj čaj za svaki slučaj, ne znam da li kaj pomogne, ali valjda ne može štetiti... :?
bitno je piti puno tekućine
bilo juhe, kompoti, čajevi ... no ako ti je ostalo dosta kila nakon poroda bolje je da piješ čistu vodu, da ne unosiš nepotreban dodatni šečer
Prvo dijete (prije 11 godina):
rođena s 3200, iz rodilišta izašla s 2900, na pregledu s mjesec dana 3500.
Pedijatrica je rekla da je to malo i da počnem dohranjivati adaptiranim.
Ja sam smatrala da nije potrebno jer se beba ne buni.
Nakon 20 dana počinje neutješno plakati i ja nakon 3 dana posustajem i počinjem je dohranjivati adapiranim.
Dojila sam još 3 mjeseca, ali sve manje, a sve više davala adaptirano.
(tada se s dohranom, odnosno uvođenjem drugih namirnica počinjalo, bez obzira na dojenje, s djetetova navršena 3 mjeseca.)
Drugo dijete (prije 8 mjeseci):
težak porod (ruptura rektuma i analnog sfinktera), dijete 4100, stalno gladno, loše hvata sisu, ragade i krvarenje iz bradavica.
Na adaptiranom je od drugog dana rođenja i to svakim danom sve više.
Kupila sam i izdajalicu pa se pokušavala izdajati misleći si time poštediti bradavice, ali jedva da bih prekrila dno posudice.
Nakon 36 dana prestajem dojiti.
S prvim bih djetetom uspjela dojiti dulje i izbjeći adaptirano samo da sam bila educiranija i da sam znala da ću češćim dojenjem potaknuti laktaciju.
S drugim djetetom je problem bio u meni jer se nakon svih šavova, nemogućnosti mokrenja i bolova nisam uspjela nositi i s bolnim dojkama i mališom koji je uspjevao hvatati samo bradicu.
Uz to me ulovio i baby blues. Bila sam totalno demoralizirana i nesposobna za borbu.
Zapravo, ne krivim sebe već splet okolnosti koji mi je porod učinio hororom.
Porodilište
- carski, 24h bez bebe, donijeli je samo da je vidim
- sutradan ja temperaturu, ona CRP i bilirubin do neba - rezultat svaka na svoju intenzivnu na tri dana za koje vrijeme je hranjena na flašicu. Kod mene mlijeka niotkud
- kad su je donijeli, dali i otišli. na pitanje jel dobro radim dobila odgovor "odlično vam ide" a ja bradavice u krastama, boli do neba, suzdržavam se da ne vrisnem kad prihvati dojku...
- donošenje na 3h, nema dojenja noću (da se mame odmore)
- dodavanje adaptiranog nakon podoja (do 50ml, pitala sam koliko)
- noću dohrana adaptiranim, ali na čašu, ne na flašicu
- na polasku pitam jel treba da dajem adaptirano, vele, ne treba, navući će ona sebi, velika je :/
- u 23h to isto veče MM juri u dežurnu apoteku, jer M urla neprekidno već tri sata, ma šta mi radili da je smirimo. Mlijeka jednostavno nije bilo dovoljno da se najede
Patronažna
nit smrdi - nit miriše. Ni pomogla - ni odmogla. Izvagala i poprašila pupak. Komentarisala da je u stanu prevruće i da trebam bebi dati vode. A i bila je samo tri puta. Što se mene tiče - tri puta previše.
Ostali
- što se patiš, daj joj da se najede
- plače - gladna je
- na spava - gladna je
- kako duraš kad samo visi sa tebe
- daj joj vode/čaja/soka
- ti pij mlijeko (!?) i dosta supe da mlijeko bude bolje
- ...
Upornošću mazge, uz podršku muža, i toliku silnu želju da dojim svoje dijete, konačno smo izbacili adaptirano na početku dohrane :D
HVALA RODE!
nije to bas tako jednostavno. svaki slucaj je prica za sebe, svako dijete drugacije reagira, i nikada ne mozes sa sigurnoscu znati da ti bas to nece zeznuti dojenje. super je sto su tvoje bebe odmah prihvatile cicu, ali mnoga djeca nisu, a to je onda potaklo niz problema, neadekvatnih rjesenja, nedostatka podrske..
nekoj djeci sitnica moze zeznuti dojenje, a neka doje uza sve ono sto se preporuca ne raditi kako bi se dojenje odrzalo, zato bolje ne riskirati!
moje dijete nije htjelo uopce prihvatiti dojku, stalno je spavalo kad bi mi ga donijeli, na kraju su prihvatili da mu ne daju caj, ali su mi ga stalno odnosili, a kad je bio sa mnom odbijali mi pomoci da ga stavim da sisa (uz komentare da mucim sebe i dijete, da sam nehumana jer ne dam drugim zenama spavati, jedna sestra je cak rekla 'roda, to su vam sve gluposti!' - kao roda je izmislila dojenje). na kraju je dijete izgubilo vise od 10% porodajne tezine i predlagali su mi da ga nadohranjuju adaptiranim ili da ga stave na infuziju. pedijatrica u bolnici je rekla da ja ne mogu dojiti jer ne znam i jer nemam mlijeka, i dobrano se izderala na mene da sto ja izvodim i zasto ne sutim kao sve ostale zene tamo :shock:
kao veliku prepreku dojenje bi navela i one glupe jastuke u koje su zamotane bebe i neudobne krevete u kojima ja nisam nikako mogla naci udoban polozaj, i epiziotomiju
da ipak uspijem u dojenju je pomogla moja tvrdoglavost i odlucnost da dojim, nesto malo znanja o dojenju sakupljenog na rodi, odluka da odem iz bolnice na vlastiti zahtjev kad su mi predlagali da ga nadohranjuju, velika, velika podrska i savjeti dvije prijateljice rode, podrska muza koji mi je masirao cice kad je doslo do zastoja mlijeka, moja i mm-ova prodojeca obitelj. imali smo nekih nesuglasica oko caja i vode, to mi jos danas ne moze oprostiti
Kod 1. djeteta:
1. rodilište - flaša bez pitanja, nikakva pomoć od sestara, živčane kad god bih ih pozvala u pomoć, a dojenje ne ide...
2. moje tadašnje neznanje
3. zatim od patronažne nikakve koristi po tom pitanju, bez obzira na moje traženje pomoći (ne osuđujem ju, valjda ni sama nije znala kako da nam pomogne) - pa sam krenula u izdajanje i hranjenje na flašu.
4. pa onda "pedijatrica" (koju smo kasnije promijenili i koja je zapravo dr opće prakse koja radi pedijatriju što smo tek poslije doznali
4a. opet ista dr - 10 dana prije 5 mj. pita što jede. Izdojeno + adaptirano - rekoh, a ona i sestra gotovo u glas: "5 mj. i još ne jede?!?!" uz ovakav izraz lica :shock: :shock: :shock: , u najmanju ruku kao da izgladnjujem dijete
5. opet moje neznanje - sa 6 mj. se sa flaše prebacio na ciku (jeeeee :D ), a sa 7 počeo "odbijati"
S 2. djetetom se nisam dala smesti, puno toga sam naučila čitajući ovaj forum i unatoč tome što smo od 2 do 3 mj. bili na adapt. (moji lijekovi
8 mj.) i nadam se da ćemo još duuugo duuugo
Mene su prvi put pokušali zeznuti, ali nisu uspjeli. Odlučila dojiti unatoč ragadama žutici,strahu da je gladan, izdajala, prosipala...
Rođen sa 3200, sa mjesec dana imao samo 3440, nisam imala rodu, slušala sam pedijatre, umjesto moju strinu
Dali nam adaptirano, koristili ga nekih mjesec dana na silu, moj mišonja, pametnica mala je mrzio bočicu, tako da smo je izbacili čim smo dostigli potrebnu težinu..
A drugi put, drugi put sam imali roduisključivo uživali u dojenju prvih 6 mjeseci pa onda nastavili sve do 15...
nakon prvog poroda:
- patronažna - "slobodno vi njoj dajte i (kršitelj koda)a uz dojenje, neće joj ništa biti, samo će bolje dobijati na kilaži"
- okolina - sijaset blesavih savjeta koje sam zdušno slušala
nakon drugog poroda:
- nisam slušala apsolutno nikoga. pa ni internet. dojim već 8,5 mjeseci vrlo uspješno i bez ikakvih većih problema.
puno hvala cure
zao mi je za sve one krivnje koje osjecate. mozda cete jednog dana kao djuli, kad skuzite kakvu ste podrsku trebale imati, prebaciti krivnju na one koji ju trebaju osjecati. pocelo je jos prije pedesetak godina kad su proizvodjaci nadomjestaka sustavno i namjerno unistili kulturu dojenja i znanje o dojenju, a zdravstveni strucnjaci nisu mogli zamijeniti prenosenje znanja o dojenju na nacin kako se to radilo oduvijek.
vidim da su one koje su uspjele imale neku cvrstu tocku za koju su se mogle uhvatiti, neku osobu od povjerenja, uz znanje o dojenju, pa onda cak i ako se poklopilo nekoliko ruznih stvari, dojenje je uspjelo. ali ako vam se poklopi bas sve lose, nemate se na koga osloniti, nemojte se pliz osjecati krive.
Nekoliko godina prije, a i tijekom trudnoće toliko sam se osnažila i informirala o dojenju (najvećim dijelom na Rodinom portalu i forumu, naravno
Tijekom trudnoće:
- neželjeni i netraženi savjeti žena koje su dojile max. 3 mjeseca koji otprilike odgovaraju onima koje je već navela leonisa
Nakon poroda i u bolnici:
- nitko mi nije pokazao pravilan položaj - srećom, znala sam teoriju i sve je išlo super, ali je činjenica da mi ga nitko nije pokazao
- žutica i 6 dana fototerapije tijekom kojih sam se doslovce morala izboriti za izdajanje (prvi dan), a zatim i dojenje (ostalih dana). Da sam šutila i trpila, ne bih ga niti vidjela 6 dana, a kamoli dojila. Vagali su ga nakon svakog podoja.
Isto tako, osobno sam morala zabraniti da mu daju čaj, pa je nad njegovim odjeljkom stajala napomena "isključivo dojenje - ne davati ništa" 8) Inače je cijeli sistem u rodilištima direktna sabotaža dojenja - razdvajanje, nadohrana, čajevi...
Tijekom prvih šest mjeseci:
- Daj vode! Daj vode! Daj vodeeeeeeee!!!!!
- (s 4 mjeseca) vrijeme je za sokiće/juhicu
- mastitis s 4 mjeseca zbog vlastite gluposti, odnosno nošenja žičanog grudnjaka na koncert Pixiesa (naravno da zbog mastitisa ne bih odustala od dojenja, ali bilo je bolno i puno mi je značila podrška savjetnice sa SOS telefona)
- (pedijatrica) pripisivanje željeza s dva mjeseca (bez vađenja krvi i to superzdravom djetetu) koje sam trebala davati s čajem uz vitamin C (!! needless to say, nikad nije dobio ni kap željeza, a kad je sa 17 mjeseci vadio krv, i to bolestan!, željezo je bilo idealno)
Nakon početka dohrane pa do danas:
- dojenje nakon 6 mjeseci/godine dana je bolesno/stvara se patološka veza između djeteta i majke/nepotrebno je/mlijeko nema vrijednosti/jadna, ne mogu se napiti (časna riječ, i to sam čula
- aktualno: dojila buš do škole?
kaj se ceris?
pa mene uredno pitaju VRSNJACI (odrasle i zrele osobe) do kad mislim dojiti jer mi sigurno zivot smrdi jer se ne mogu napiti.
Tek sada sam vidjela temu, ali ne mogu odoljeti da se ne uključim. Naime, naše dojenje je završilo prije nego što je počelo, a najvažniji razlog je moje preveliko povjerenje u sestre u rodilištu. Evo njihovih savjeta i zaključaka:
- "nešto nije u redu s bebom, on samo spava i ne želi sisati" (naravno, jer je konstantno dohranjivan)
- zbog mojih bradavica "koje nisu baš nešto" forsirano je dojenje pomoću šeširića koje dijete nije željelo prihvatiti
- konstantno stiskanje dojki i pokušaji izdajanja rezultirali su strašnom upalom i grudima veličine onih Pamele Anderson (tek kada je bilo kasno postalo je jasno da mlijeko još nije nadošlo i da se nije imalo što izdajati)
Sve u svemu, više pameti sljedeći put ... uzdat ću se u sebe i poznavanje svog tijela i ne prihvaćati pomoć koja to nije
loptica
u rodilištu Petrova bolnica, sestre:
konstantno nadohranjivanje,
upotrijebiti šeširiće,
dijete se igra s vama ako sisa duže od pola sata.
Patronažna:
dijete treba odspavati bar sat nakon sisanja,
Ali nisu nas skroz zeznuli. Od drugog mjeseca lijepo doji, nekada uz malo nadohrane, a sad samo sika.
:D
rodilište Petrova:
prvi podoj nakon 6 sati
vrlo često bi je donosili uspavanu i najedenu , pa je kraj mene ćorila
stavili bi je na sisu , u položaju -sada znam- totalno neprimjerenom -iskrivljena ili ja ili beba - vrlo brzo bi ispustila bradavicu
ili nakon početnih ragada - pa mama, šta ste to napravila?
patronažna
prilično dobra
masirala mi je grudi 45 minuta jer sam imala zastoj mlijeka i temp.- i zato joj opraštam sve sitne grijehe
prva noć doma je bila katastrofa- sise pred eksploziju, Naja ljubičasta od plača a iznad glave svekrva sa savjetima...
neko vrijeme sam se izdajala - da navučem mlijeko..također . činjenica da imam bočicu izdojenog mlijeka kraj uzglavlja mi je pomogla da smireno dojimo..
ali, kad sam došla doma dočepala sam se Roda
prijatelji i rodbina
daj vode, čaja , dudu , dudu u med
doji predugo/prekratko
čaj,čaj ,čaj - mislim ovo je u nekim dijelovima moje obitelji čarobni napitak
toliko sam bila zbunjena da sam uredno nosila bočicu čaja kad smo išle van- ali, već nakon nekoliko mjeseci -očvrsnuh
ona ti ne jede već spava na sisi..
naviknut ćeš je previše na sebe..
ti si se sva predala tom djetetu..
a sada..
spadamo u frikove..nema veze što je dobro za dijete - nezgodno je za mamu :?
zar još imaš mlijeka?
do kada je mislim dojiti ?
tako velika curica a još doji?
zato ti se budi po noći ..
i da zato ne mogu normalno živjeti / čitaj : piti, tulumariti..
jedva čekam slijedećeg bebača- ovaj put 100% spremna
Potpisujem Leonisu (gore gdje nabraja razloge). Dodajem i mliječac, ragada, gnojni mastits, potpuno ukočen vrat od masiranja prsa, alergija na mineralno ulje iz baby ulja po prsima. I sve to ISTODOBNO. Na kraju sam ipak uspjela/izdržala i još uvijek uživam u komociji dojenja. :D
također
prva beba bila u inkubatoru (imala je 2300g na porodu, znači niš kritično), iz bolnice su nas otpratili s "nemojte mučit dijete s dojenjem". i još puno toga al sad ne stignem pisat. drugo dijete slušala sam samo rodei dojimo već 14 mjeseci, prvih 6 isključivo
U rodilištu klasična priča manjak kreveta, dobila sam ju tek nakon 24 sata. Počeli dojiti tek peti dan, ja sam već bila luda žena maltretirala sve oko sebe doktore, sestre, koga sam našla, ali ništa nije pomagalo. Najviše me zaboljelo kad mi je cimerica došla reći koje adaptirano koriste u bolnici, kao da joj ne mijenjam vrstu. Mislila cura da će mi pomoći, a meni srce puklo.
Nakon mjesec- dva dobila mastitis noć, nedjelja. Na hitnoj preporuka: ne dojiti na tu dojku, zovem dežurstvo pedijatrija Klajićeve kažu ne dojiti na tu dojku, svekiji se trude pomoći zovu svog prijatelja pedijatra on kaže ne dojiti na tu dojku, zdravu izdojiti i vidjeti koliko ima pa razliku nadodati adaptirano :shock: .
I na krajusavjetnicama za dojenje, dojimo već deset mjeseci.
citam ove postove shokirano i napeto i kad dodjem do ovakvog kraja:
fakat odahnemI na kraju
ajd da se i ja javim...
uvijek željela dojit. idealzirala dojenje. kontala kak djete staviš na sisu i to je to! kakvo izdajanje? što je to? mastitisi?? upale? nepoznati pojmovi za mene, sve do...grrrrr
carski rez. ja u komi. nemrem hodat. po 20min sam se natezala po bolničkom krevetu ne bi li se imalo uspravila. spinalna. prvi podoj unutar sat po porodu?? zaboravi... ...kvrga je spala. ja na kontroli u tom rodilištu. dr sestra komentira po izgledu mog malog (ko grčio se), da je nemam dovoljno mlijeka...2put smo ko luđaci trčali do privat ped i u noćno dežurstvo dom zdravlja. ovaj prvi kaže podoj max 15min, uništit će vam bradavice. ova druga, treba vam kontrola podoja, vagat prije, poslije... patronažna ni sama ne zna. nije sigurna. konačno MM je naiša na Rodu. sos tel... zovem, čitam...shvaćam
ALELUJA
HVALA
da dodam: dojilja nigdje oko mene u kvartu..il ako koja i ima. mlijeko pobiglo s misec, dva, tri... ograničeni podoji. moja mama oće pomoć sam kad je boca u pitanju "ko se još gnjavi sa dojenjem" :shock: ...užas. što ima dite od dva mj noću jest. slabo, jako mlijeko... davat vodu, dudu. čaj...na Rebru su sestre malom gurale dudu....nema što on dojit po sat vrimena... i sl.!! nebuloze
i opet moram nadodat: drugi put ako iakd bude neće mi više niko....ebat ko mladog majmuna 8)
sorry morala sam...
(prošla sam 5upala i da nije bilo sos-a i forum savjetnica....
svima puno hvala na prici
nadam se da se bar s nekima od vas vidim na rodinoj mlijecnoj konferenciji
probala sam sistematizirati sve te nebuloze i bapske price, vidjet cemo kolko mi je uspjelo
joj sad sam se sjetila bisera moje mama. dojim ja BC-a za noc i tako pricam s mamom koja sjedi, sjedi. nije mi cudno jer zivimo u razlicitim gradovima, a i rjetko se vidimo. zavrsio je BC a ona meni ti sad pripremi hranu, a ja cu mu dati :shock: :shock: . nije mogla vjerovati da je to to i da ona nece unuka nahraniti. vjerujem da smo bile blizu u pocetnim mukama, pogotovo jer sam i sama mislila da necu uspjeti, sigurna sam da bih posustala. naravno jasno vam je iz ove price da moja mama nije dojila, a ima nas tri. nedavno sam pricala s njenom prijateljicom, inace jako cijenjenom medicinskom sestrom u nasem gradu koja je rekla da je bas divno sto dojim, jer i ona je dojila oboje svoje djece i da je imala mlijeka za bar jos jednu bebu, a eto moja mama je imala mlijeka samo za tjedan, dva
a e...moja NIJE TILA dojit..a ima/la nas 5ero...samo koji dan u početku...tak neš...
Moram se i ja javiti.
Uglavnom, hitan carski, beba rođena u 35 tjednu trudnoće, 5 dana u inkubatoru ( 3 dana na infuziji + 2 na bočici
Ja se pokušavala izdajati tih dana, ali jednostavno ništa. Sestre su me uvjeravale da će mlijeko doći.
Zvali su me na neonatologiju par sati nakon što više nije bila u inkubatoru, sjela sam u onaj odjeljak za dojenje. Dali su mi bebu u ruke i rekli doji :? Ajme Bože, pa što ću ja s njom tako sitnom... ali kao taj prvi put je povukla 10 g :D Kako sam bila sretna i onda mi je došla pedijatrica u vizitu popodne i rekla da se beba jako umorila zbog dojenja i da se izdajam i nosim im da joj oni to daju. Pokušala se izdojiti ali ništa, jednostavno mlijeka nema... taj dan nakon prvog podoja sam uspjela izdojiti 20 ml i to mi nisu uzeli jer tako malu količinu ne mogu prokuhati :shock:
Na kraju su mi rekli da se beba jako brzo umori i da joj dajem na bočicu jesti ( ogromna rupetina ) i sve sam mislila kako ću ja to kući uspjeti. Pokušavala sam se izdajati kad god bi beba zaspala, ništa drugo nisam ni radila, ali ništa, mlijaka jednostavno nije bilo. Zvala sam i sos telefon i cura mi je stvarno pomogla da se psihički pomirim sa neuspjehom. Kad su počeli grčevi stvarno više nisam mogla pokušavati. A nikad to sebi neću oprostiti, moje tijelo je zakazalo ili je jednostavno tako trebalo biti ili su mi oni u bolnici mogli više pomoći. Znam samo da su mi Rode jako puno pomogle kao prvo da saznam toliko toga u dojenju i sigurno se ne bi toliko trudila da nije vas.
PRICA S LOSIM KRAJEM:
Prvi put izdajala sam se pet i pol mjeseci, a kad sam jednom jedva iscijedila 20 ml, prestala sam... Porod dug, odmah odnijeli malu M, vidjela sam je tek nakon 12 sati. Navala mlijeka, temperatura, dvije sestre koje mi stiscu grudi i veselo komentiraju Vidi koji vodoskok, Ovakve nema ni Pamela... (Ne tvrdim da je to bilo zlobno, mozda su mislile da ce me razveseliti, ali nisam imala smisla za humor tih dana.) Po hodniku setaju posjetitelji iako ne bi trebali ulaziti na Odjel, a vrata od sobe otvorena... Ma sve prilicno ponizavajuce. Najveci mi je strah u kosti utjerala pedijatrica u rodilistu... Kad sam je pitala idemo li taj dan doma, rekla je: "Ne, rodili ste malo prije ponoci, to se ne racuna kao dan. A I NISTE SE BAS ISKAZALI." Zasto??? "Beba je dosta izgubila na tezini." Sad ne znam zasto me to toliko pogodilo, ali tada me pogodilo. Bila bih dala M sve bocice ovoga svijeta samo da ne gubi na tezini. Kad se toga svega sjetim... Bilo je gadno. Patronazna preporucila da se izdajam i dajem na bocicu. Kombinirala bocicu i izdajanje, ali bocica joj ubrzo postala draza. Prvih mjeseci izdajala sam pune bocice kao od sale, a onda zadnji put jedva iscijedila 20 ml. U trudnoci sam citala puno o dojenju, ali nista me nije pripremilo na to da pocetak moze biti TAKO tezak.
SRETNA PRICA:
Rodila se druga M. U istoj bolnici. Odmah sam je dobila na grudi - sisala je cim se rodila kao da je devet mjeseci cekala samo to! Pa, i je...
Mala M ima pet mjeseci, iskljucivo je dojim, svaki mjesec dobije skoro 1 kg, ne zna sto je bocica, nema dudu, sve ide odlicno. Planiram je dojiti dugo, dugo... Radije ne mislim na to da je tako moglo biti i prvi put. Strasno mi je zao da nije.
prvi mastitis i savjet da dojke uvijek treba izdojiti do "do kraja". Naravno što se više izdojilo, više se i napravilo, što ja tada nisam znala. (po prirodi štreber i u želji da dojim, slijepo se držah dobivenih savjeta=..I onda ogromne količine mlijeka, mastitis za mastitisom, antibiotik za antibiotikom. Izdržala 3 mjeseca i onda odustala misleć da silni antibiotici nisu dobri za dijete.
Drugu bebu dojim, zahvaljujući RODI već 14 mjeseci...
Evo i mojeg iskustva - nije baš tako grozno ko od nekih od vas...
Rodilište
- u rađaoni sam odmah probala staviti Mašu na ciku - primalje su to 100% podržale. Iako još nije baš znala što bi sa njom, bilo je to predivno iskustvo.
- na viziti me pedijatar pitao da li sam odlučila dojiti, i ako jesam, neka pijem puno, puno vode, što bi mi trebalo pomoći u dobivanju mlijeka
- uglavnom su me samo sestre pitale da li ide, na što sam ja potvrdila da ide
- dojila sam na zahtjev, i jednostavno se oglušila na savjete nekih sestara (da ju budim svaka 3 sata, da joj nedam između, da mora jesti samo 10 minuta, da je bezveze ako ju na dojci imama duže od 10 minuta, itd) - samo sam kao poslušno klimala glavom i radila po svojem
- jednu noć kad je Maša bila jako često na dojci, a ja sam bila već totalno iscrpljena, jedna sestra je stalno dolazila u moju sobu sa flašicom adaptiranog mlijeka i konstantno se nudila da nahrani dijete pa da se ja kao konačno odmorim. Ja sam cijelu noć vrebala na pola budna kraj Maše i dojila ju, te svaki put kad je sestra ušla s tom bočicom odbila ju i rekla da je sad baš papala i da ne treba. Odustala je do jutra. Baš sam ponosna na to
- sestre su stalno kimale s glavom oko porođajne težine - da ona to previše gubi itd - istina, bila sam već i sama totalno zabrinuta, ali mi je drago da ih nisam slušala (maša se rodila s 3620 i otpuštena iz bolnice sa 3300g, a u prvom mjesecu dobila 1300g)
- pedijatrica je u bolnici pomogla puno - pogotovo savjetima kad mi je navrlo mlijeko i dojke su mi se prepunile mlijekom te bile vec kvrgave. Pokazala mi kako da se izdojim i ohrabrila neka samo dojim
Patronažna sestra
- bila je odlična! Zagovarala je samo dojenje te podržala stav da Maši ne trebaju ni voda ni čajevi itd. Također je zagovarala da treba dojiti čim dulje - isključivo 6 mjeseci a onda dalje čim dulje, zagovarala dojenje na zahtjev!
- pomogla je savjetima, uvijek me smirila i razbila sve moje brige oko dojenja
- kad sam dobila mastitis, pomogla mi jednostavnim savjetima kako da to rješim (rješila se mastitisa za jedan dan, i dojila cijelo vrijeme normalno, makar i sa temperatorm)
Pedijatrica
- isto zagovornik dojenja - dojenja na zahtjev
- jedino sam bila razočarana kad su se pojavile zelenkaste stolice (samo jedna na dan, a ostale u tom istom danu bile su normalne - to trajalo oko tjedan dana) što me nije saslušala do kraja kad sam joj htjela objasnit što sam već sama probala, nego me nagovarala na testno dojenje (da ponudim čaj bebi nakon obroka) - Nisam to napravila, nego sam nastavila isključivo dojiti, i problem se rješio sam od sebe (no, pazila sam da Maša dobiva dovoljno masnog mlijeka)
Obitelj i prijatelji
-bili su prava podrška, osim par komentara tu i tam da bi joj možda trebalo dati vode jer da je navodno žedna
MM
Najbolja podrška koju sam imala
da budem iskrena ja sam samu sebe zeznula
jer se nisam educirala sto nikad ne mogu prezaliti
mislila sam da je to jednostavno jer sam gledala kako druge majk e doje, pa nista nisam citala o tome prije poroda
u rodilistu
medjutim tek kad sam se porodila shvatila da da nije nimalo lako
porodila se na carski bebu dobila u sobu nakon dva dana, nisam imala mlijeka, sestra samo stisne bradavicu i kaze nista
onda mi preporucila sesirice a ja nisam znala sta s njima,
pojma nisam imala
kod kuce
svekrva me opsjedala donoseci hranu da mi dodje mlijeko
snenokle, serbe, i slicno i uz to me dodatno frustrirala a ustvari mi je neko trebao pokazati kako se doji
i onda sam kupila izdajalicu i tako mu davala na flasicu, sto nije dugo trajalo
i tu se zavrsila prica o dojenju
ali sam obecala sebi s drugim djetetom cu se vise edukovati i zvati RODU, (iako sam iz BiH)
vrlo,vrlo slično marie.uglavnom,bolnica,bolnica i bonica.krivac broj 1,patronažna me samo dokrajčila.
bolnica, ali sam pobijedila informiranošću! :D
ja sama-prepala sam se kad je njen pedijatar preporučio hospitalizaciju kad moja malena nije dostigla porođajnu težinu u prvih mjesec dana i po preporuci odjelnog specijaliste poela dodavat ad...
Dopustite mi mali off-topic:
Mene je upravo 'strah' trendova. Ocito je nekad ranije bio trend bebu sto ranije 'skinuti' sa sise. Danas je 'trend' iskljucivo dojiti dijete do 6.mj, a kasnije uz nadohranu. Moja beba sada ima 6 mj. 63 cm i 8,5 kg i sasvim dobro napreduje iskljucivim dojenjem koje ja jaaako zelim ovim tempom nastaviti iako mi se preporucuje dohrana jer je beba napunila 6 mj.
Sve si nesto mislim..., mozda da zivim u nekom buducem vremenu, mozda bih jos mjesecima nakon tog puno-spominjanog 6.mj, jos uvijek uzivala (bez griznje savjesti da je u necemu zakidam) sa svojom bebicom u iskljucivom dojenju, bez vocnih kasica, povrca i rize jer je to ok, zadovoljavajuce, i nadasve-pozeljno za bebu i 'u trendu'.
"trend" dugog dojenja je krenuo prije jedno 10 000 g u homo sapiensa
i meni se čini da će ta granica rasti
Bolje bi bilo preporuciti uvodjenje krute hrane u drugoj polovici prve godine, uz nekoliko znakova da je dijete sprmno za nadohranu (npr. moze samostalno sjediti, zubici, nema vise refleks izbacivanja hrane...)Danas je 'trend' iskljucivo dojiti dijete do 6.mj, a kasnije uz nadohranu. Moja beba sada ima 6 mj. 63 cm i 8,5 kg i sasvim dobro napreduje iskljucivim dojenjem koje ja jaaako zelim ovim tempom nastaviti iako mi se preporucuje dohrana jer je beba napunila 6 mj.
pogledaj na internetu tzv baby led weaning, odnosi se ne na prestanak dojenja nego na pocetak uvodjenja krute hrane. Nema kasica i sopanja nego se djetetu ponudi hrana pa ako hoce/ ako je spremno, samo se posluzi i jede (naravno hrana je u nekom prihvatljivom obliku, npr skuhani cvjetici brokole, komadici kuhane mrkve itd....).
Ideja toga je upravo izbjeci ovo gore; da dijete pocne jesti krutu hranu kada je ono spremno, a ne kada diktiraju trenutne prehrambene teorije koje nisu uvijek i iskuljucivo vodjene dobrobiti djeteta.
sori, tek sad sam vidjela temu topika
Mene je najvise od svega u pojam ubijalo pitanje da li imam dovoljno mlijeka (svekrva, moja tata i jos neki kojih se sad ne sjecam). Znala sam da samo trebam dojiti na zahtjev, ali dojenje nam je prvih mjesec, dva islo tesko i ta buba u uho mi nije trebala. Usto, to pitanje je meni nesto preintimno za pitati, a tada me svaka baba koju sam srela to pitala. Osjecala sam se kao krava muzara.
ALI, moja, nasa primalja Monika je zaslzna za to sto dojim. Leona nakon poroda nije htjela dojiti. Vristala je i okretala glavu. Felberica je dolazila pomoci svaki podoj, staviti ju na siku. U ta cetiri dana sam ju sama uspjela staviti mozda cetiri puta. I kad mi je bilo svega dosta i htjeli smo ici kuci dan ranije ona nas nije pustila. Zbog dojenja. Rekla je da misli da mi treba jos taj jedan dan pa da uspijem i sama. I bila je u pravu. Noc prije polaska i to jutro sam sama uspjela nahraniti svoju djevojcicu. Poslije sam ju jos nekih mjesec dana znala po 10, 15 min. pokusavati staviti na cicu, ali izgurale smo nekako i to. Da nije bilo Monike, ne bi bilo ni naseg dojenja i zato joj puno, puno hvala.
Kasnije sam postala pametnija i nikome nisam rekla tada da je L svaku vecer sisala po par sati bez prestanka (doduse, skoro im nista o nasem dojenju nisam u pocetku govorila). Sad to govorim svima, pogotovo mladim majkama.
Sjecam se jos uvijek dobro da mi je tih prvih, teskih dana bio najpotrebniji dusevni mir. Iako sam teoriju znala, svaki komentar sastrane je totalno rusio moj mir sto je utjecalo na moj let down, a i sposobnost postavljanja vristece bebe u dobar polozaj za dojenje. Tada mi je MM bio najveca podrska. I jos uvijek je.
izgleda da ljudi ne znaju sta bi pametno pitali mladu mamu pa bubnu "jel imas dosta mlijeka". to dode kao neko trendi pitanje. :/
to pitanje je i mene izluđivalo..čak su i "neznani" muški išli postavljat to pitanje :shock:
rekla sam nema frke treba za kavu??
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom