Evo i mojeg iskustva - nije baš tako grozno ko od nekih od vas...

Rodilište
- u rađaoni sam odmah probala staviti Mašu na ciku - primalje su to 100% podržale. Iako još nije baš znala što bi sa njom, bilo je to predivno iskustvo.
- na viziti me pedijatar pitao da li sam odlučila dojiti, i ako jesam, neka pijem puno, puno vode, što bi mi trebalo pomoći u dobivanju mlijeka
- uglavnom su me samo sestre pitale da li ide, na što sam ja potvrdila da ide
- dojila sam na zahtjev, i jednostavno se oglušila na savjete nekih sestara (da ju budim svaka 3 sata, da joj nedam između, da mora jesti samo 10 minuta, da je bezveze ako ju na dojci imama duže od 10 minuta, itd) - samo sam kao poslušno klimala glavom i radila po svojem
- jednu noć kad je Maša bila jako često na dojci, a ja sam bila već totalno iscrpljena, jedna sestra je stalno dolazila u moju sobu sa flašicom adaptiranog mlijeka i konstantno se nudila da nahrani dijete pa da se ja kao konačno odmorim. Ja sam cijelu noć vrebala na pola budna kraj Maše i dojila ju, te svaki put kad je sestra ušla s tom bočicom odbila ju i rekla da je sad baš papala i da ne treba. Odustala je do jutra. Baš sam ponosna na to
- sestre su stalno kimale s glavom oko porođajne težine - da ona to previše gubi itd - istina, bila sam već i sama totalno zabrinuta, ali mi je drago da ih nisam slušala (maša se rodila s 3620 i otpuštena iz bolnice sa 3300g, a u prvom mjesecu dobila 1300g)
- pedijatrica je u bolnici pomogla puno - pogotovo savjetima kad mi je navrlo mlijeko i dojke su mi se prepunile mlijekom te bile vec kvrgave. Pokazala mi kako da se izdojim i ohrabrila neka samo dojim

Patronažna sestra
- bila je odlična! Zagovarala je samo dojenje te podržala stav da Maši ne trebaju ni voda ni čajevi itd. Također je zagovarala da treba dojiti čim dulje - isključivo 6 mjeseci a onda dalje čim dulje, zagovarala dojenje na zahtjev!
- pomogla je savjetima, uvijek me smirila i razbila sve moje brige oko dojenja
- kad sam dobila mastitis, pomogla mi jednostavnim savjetima kako da to rješim (rješila se mastitisa za jedan dan, i dojila cijelo vrijeme normalno, makar i sa temperatorm)

Pedijatrica
- isto zagovornik dojenja - dojenja na zahtjev
- jedino sam bila razočarana kad su se pojavile zelenkaste stolice (samo jedna na dan, a ostale u tom istom danu bile su normalne - to trajalo oko tjedan dana) što me nije saslušala do kraja kad sam joj htjela objasnit što sam već sama probala, nego me nagovarala na testno dojenje (da ponudim čaj bebi nakon obroka) - Nisam to napravila, nego sam nastavila isključivo dojiti, i problem se rješio sam od sebe (no, pazila sam da Maša dobiva dovoljno masnog mlijeka)

Obitelj i prijatelji
-bili su prava podrška, osim par komentara tu i tam da bi joj možda trebalo dati vode jer da je navodno žedna

MM
Najbolja podrška koju sam imala