Ja sam imala sreće.
Kao nedonošće je 10 dana bio na bočici.
Uporna kakva jesam, satima sam izdajala i nosila mlijeko tako da je od trećeg dana papao samo ono što sam mu donijela.
Kad smo išli doma imala sam dovoljno mlijeka, bradavice su se razradile a on je dobro prihvatio cicu što je bila prva sreća. Druga sreća je što je i dalje više volio sisu unatoč tome što sam ga još nekoliko dana dohranjivala na bočicu sa svojim izdojenim mlijekom jer su mi rekli da je preslab da pocica dovoljno. Od največe pomoći mi je bila patronažna od koje sam dobila i podršku i korisne savjete na samom početku.