Prvo da kažem da nas ništa nije uspjelo pokolobati i da i dalje dojimo (19 mjeseci).
Evo nekih primjera kojih se sada mogu sjetiti:
U rodilištu mi je nisu dali nakon poroda nego su je munjevito odnijeli na odjel. Kad su mi je prvi put donijeli (u 6 ujutro a ja rodila u 3) ona je jako plakala, ja sam još bila sva u komi i na brzinu su je odnijeli tako da je prvi put sisala tek u 9.
Dobro iskustvo iz rodilišta - sestra mi je pomogla u masiranju dojki da ne zaradim upalu i zadnju noć me zvala da je dođem podojiti u njihovu sobu.
Patronažna mi je savjetovala da joj dam čaj od komorača radi grčeva i kad sam je ja onako upitno pogledala rekla je da ga mogu ja piti ne ona.
Pedijatrica mi je s njena 4 mjeseca rekla da mogu početi sa dohranom, a kad sam joj sa 6 mjeseci rekla da još uvijek samo sisa, rekla mi je da djeca sa 6 mjeseci već sve jedu.
Što se tiče mojih najbližih njima sam na samom početku neke stvari rekla i stavila do znanja tako da nitko nije gnjavio.