Malo sam citala pa evo da podjelim i svoje iskustvo. Ja i danas neznam rec tocno sto je meni ubilo dojenje, osim moje nesigurnosti i strahovi, a bilo je nekih "napada" i nesporazuma kroz okolinu... Iskustvo je ovakvo...
Rodila sam bebicu u jednoj dobroj Zagrebackoj bolnici. Kad se maleni rodio stavili su mi ga po proceduri na tijelo i pokrili ga. I kako sam ja prije poroda bila nesto citala o tome da bebe kad se tek rode ako ih stavis na trbuh mami (o tome postoji bas dobar video na youtubeu) one pocnu nakon nekog vremena same puzati prema gore prema dojci i osjetilom mirisa traziti dojku i nađu bradavicu ako ih se tako pusti , te odmah same doje. U tom je videu bilo objasnjeno kako takav nacin dojenja (da beba sama dođe do dojke i prikljuci se na nju dok lezi na mami) pomaze pri tome da beba kasnije pravilno "vuče".

Meni su stavili mog bebaca tako na mene al malo mozda previsoko, znaci nije bio nize na trbuhu vec gore vise blize grudima i sve je bilo ok, al se on onda poceo malo meskoljiti i ja sam pomislila da ce mozda poceti traziti dojku i neka se nesigurnost javila sto da sad radim dali da ga malo pomaknem i htjela sam pitati tamo jednu zenskicu koja je jos bila u rađaoni al ona je nekako bila u svom poslu i ja od svoje nesigurnosti, nemrem se sad sjetit, il nisam ni pitala, ili sam nesto tiho mozda izustila, uglavnom nismo se bas skuzile, ona je mozda i rekla nesto da beba nemora jos dojiti ili ne sjecam se sad bas, al je otisla van, kao da pusti mene i muža i bebu... i ja sam u svojoj gluposti to nekako pustila... "ajd mozda ne jede beba odmah"... rekla bih da je to bila prva moja greska da nisam mozda muza pitala bar da mi pomogne namjestit bebu pa bar probala podojit odmah... tako malenog... ali dobro, mozda cak i nije od presudne vaznosti za dojenje, jer moja mama recimo nije imala nikakvih problema sa dojenjem a nije nas podojila bas odmah po rođenju.

Dalje, pustili su me znaci sa bebom da imamo taj zlatni sat, sto je stvarno super, a onda su ga odveli da ga ociste i pregledaju i tako to, a mene su stavili na hodnik jer nije bilo mjesta na babinjačama, pa dok se oslobodi. Ja se nisam zalila tad jer im nisam htjela raditi probleme a i zasto bi, ako nije mjesta, ok pricekat cu, np, ali bi voljela da su i bebu donjeli prije pa ga stavili na moj krevet tako u hodniku, nema veze sta, bilo je toplo.... Nego smo morali dosta cekati, skoro cjelo jutro da bi onda tek se vidjeli na babinjacama.

Kad su ga donjeli na odjel babinjaca, on je bio miran ko bubica i spavao, e sad neznam dal su ga nahranili u meduvremenu bez mog pristanka, mislim da to nebi smjeli, dali i koliko.oni rade nesto "po svom" mimo pravila neznam nebi htjela optuziti ikoga, znam da su mi poslje rekli da je izgleda sit jer ne jos pun plodne vode...neznam... ja sam u videu koji sam spomenula u postu vidjela da bebe znaju sisati odmah nakon poroda. Kako ako su pune plodne vode... to bas nisam najbolje shvatila... al ok... ne ljutim se na nikog, stvarno su lijepo spremili i obukli bebu. I meni je sestra koja ga je donjela.kratko i brzinski pokazala kako cu ga dojiti, al posto je spavao nismo probale na primjeru, nego je samo pokazala i dala par osnovnih informacija. Na zidu je bio broj telefona koji nazovem ako imam pitanja... ok...
E tu su poceli problemi... iz nekog razloga, dali sto su moje bradavice bile malo uvucene tj ravne, beba nije htio sisati. I ja sam prvo malo pokusavala, nisam bila.sigurna ni sama sto radim, on nije primao bradavicu i kad je dosla pitati strucnjakinja za dojenje njoj sam rekla i ona mi je pokusala pomoci tako da je malo.na silu gurala bebi moju cicu u usta a beba je plakao i nije htio. Rekla.je da su mi vjerojatno malo.uvucene bradavice, sto je imalo smisla jer bebin refleks sisanja se potice kad bradavica dotakne nepce bebi, to sam skuzila jer mi je rekla da mu probam mali prst staviti u usta i kad sam to napravila on je bez problema sisao. Al moja bradavica nije uspjela nekako uci dovoljno da dotakne mu nepce i potakne sisanje. Rekli su mi da malo vjezbam, a sto da mi kazu, i prvo malo u neznanju i tako to ja sam misla ok, al onda brzo shvatis da beba mora jesti svakih 2 sata otprilike i da ti nemas bas kad vjezbati nesto jer on mora nesto i pojesti. Tako da sam pristala da ga nahrane dohranom. Al tu sam se i ja nesto malo bila obeshrabrila pa je koje hranjenje bio i preskocio i malo je bio gladan jadan u bolnici jer ja nisam znala sto bi, bili vjezbali vise dojenje ili sto da radim i tako malo glupo sam sve bila.izvela al bas mi je bilo tesko i frustrirajuce jer samo sam mu malome htjela dati ljubav a nisam se snalazila sa tim dojenjem i tako da sam i plakala u bolnici....osjecala sam se grozno sto mi to ne ide... bas jako tesko bilo... al ovako hvala Bogu on je bio bas zdrav...

U iducem postu cu o tome sto je bilo kad smo dosli doma...