Skupljam iskustva - sto i tko vas je zeznuo s dojenjem?

[renata]

jedna od tema na Rodinoj mlijecnoj konferenciji ce biti "Kako (je lako) uništiti dojenje"

znam da mnoge od vas imaju razna iskustva koja su manje ili više negativno utjecala na tijek dojenja. sjećate se svih onih dobronamjernih savjeta ginekologa, sestre u rodilistu, svekrve, frendice iz parka... pritisaka, sumnji u vas, tvrdnji da vam je dijete gladno... pa ako jos u to doba niste znali sto danas znate, mozda su vas i prilicno zeznuli.

npr.
- dojite svaka 3 sata 10 minuta jedna dojka, 10 min druga
- sestra prolazi i u sekundi vam stisne dojku i kaze "nemate mlijeka"
- 3 dana vam uopce nisu nosili bebu (zbog x razloga), nitko vam nije rekao da se za to vrijeme izdajate...
- pedijatar je na 600g u prvom mjesecu rekao da je premalo i da pocnete dohranjivati
- sestra je rekla da s ovakvim bradavicama nikad necete moci dojiti kako treba, sto je se jos uopce mucite
-...........

[riba]

moj primjer je pozitivan, pa nek bude prvi. Od bolnice (rooming in i potpuno poticanje dojenja), patronažne, pedijatrice, obitelji i prijatelja, svi su poticali dojenje!!!
ali ni mene se nije moglo pokolebati, dobro sam se informirala, bila na rodinoj radionici i sve je išlo ko podmazano...

[leonisa]

rodiliste:
- dojenje po rasporedu
- upotreba sesirica za uvucenu bradavicu
- vaganje
- odredjena kolicina mlijeka koju dijete mora posisati po podoju
- odredjeno vrijeme dojenja- 20 minuta
- izdajanje
- preporuka: izdojiti prije ili nakon podoja i dti barem 20ml na flasicu nakon svakog sisanja tako da budem sigurna da je barem nesto pojela
- prehrana: u bolnici doslovno dehidrirala jer su mi "zabranili" piti vode, caja, juhe zbog pocetne prepunjenosti, zabrana odredjenog voca i povrca

patronazna:
- vaganje
- dojenje po rasporedu
- dojiti 20 minuta
- izdajanje
- savjetovanje odredjene formule (uz dodatak "ako sam prava majka koja voli svoje djete, otici cu i kupiti ga")
- savjetovanje da barem jedan obrok prije spvanja dam tu odredjenu formulu
- izdajanje i davanje na flasicu da budem sigurna da nije gladna i da mi nece dehidrirana zavrsiti na hitnoj, dijete mi spava jer je pregladnjelo i nema snage budit se a kamoli vuci sisu
- ubijena u pojam
- "zabrana" odredjenog voca i povrca
- upotreba caja za dojilje odredjenog proizvodjaca radi kolicine i kvalitete mlijeka

kod pedijatra:
- upotreba caja (bez obzira na iskljucivo dojenje)
- savjetovanje (i kudnja u jednom trenutku) upotrebe dude varalice
- nakon 6 mj. savjetovanje odredjene kasice, sokica i zitarica kao pocetak dohrane

[leonisa]

oooo zaboravila sam na prijatelje i rodbinu......

- iskljucivo dojenje je iskljuceno- djetetu treba caj, voda, sok
- pustit je da odplace noc ili dvije odmah kad se vrati iz rodilista pa ce spavati cijelu noc, ne dojiti je
- ne nosati, ne dojiti na zahtjev
- nenutritivno dojenje je zlo
- sta je dojim opet, sad je jela
- ne uspavljivati je sisom
- ne davat sisu tako cesto
- duda varalica
- dojiti mjesec, dva, sest
- produzeno dojenje je lose (blaga rijec)
- zbog dojenja si njezin rob (najdraza mi)

moram pretraziti svoje ventilske topike i postove, ima toga

[Matilda]

U rodilištu:
-tražila sam pomoć kod prvog podoja da pravilno stavim dijete na dojku, na kraju je sestra odustala prije mene. Još sam ih nekoliko puta zvala, ali bez podrške, moje samopouzdanje se topilo.
-dva dana su mi gledali u dojke, stiskali, pitali bole li me da bi na kraju zaključili da od mog dojenja ništa (Dojke za izložbu, a niš od njih.).
-izašla iz rodilišta s preporukom 6xadaptirano.

Patronaža:
- ni riječi o dojenju, nije me čak ni pitala dojim li dijete ili ne (samo je dva puta došla poprašiti pupak).

[Amalthea]

Dojila prvo dijete samo 7 dana.

- dojiti svaka 3 sata, ni slučajno dati prije.

[Bubica]

-10 dana bolnice i nadohranjivanja djetete (bez pitanja). Kada bi dijete došlo i odspavalo podoje komentar: Pa neću vam ga valjda ja buditi!
- savjeti stručnjaka (knjiga Moja prva godina) - na jednoj dojci podoj maksimalno 15 min (?), ako dijete ima više od osam podoja dnevno znači da je gladno (čitaj, mlijeko nevalja), svaki podoj ga staviti na drugu dojku.
- kako s mjesec dana nije B dobio porodjajnu težinu - nadohrana jednom bočicom na način da ona zamjeni jedan obrok na dojci, to što ne kaka po tri dana - nema veze, dojene bebe ne moraju kakati svaki dan. Onda mi je jedna patronažna i natukla da on vjerojatno ne dolazi do masnijeg mlijeka i da bi tu trebalo nešto napraviti (što i kako?, jako me je zbunila i podigla anksioznost jer mi nije informaciju dala do kraja)

-prijatelje i rpdbinu nisam nit slušala, oni mi sigurno nisu upropastili dojenje...nisu stigli

[smoki]

Rodilište:
- niko ništa ni pitao nije, sreća da postoji forum, dobila sam je na podoj
odmah nakon rođenja, malo su me čudno gledali ali su popustili
- u sobi bila iskusna mama dojilja pa je pomagala
Patronažna:
- beba mora piti caja
- podoji svakih 3 sata
Pedijatrija:
- vidno istaknuta piramida ishrane sa početkom dohrane od 3 mjeseca
"pa zar ne vidiš što sve ona može jesti, izgladnjuješ dijete"
- uzmi "XY" što se patiš
Mama i svekrva:
- dijete je gladno
- daj joj čaja vidiš da i doktori kažu
- daj joj supice
- kad ćeš preći na bočicu da je i mi možemo malo hraniti
- od kud ti toliko mlijeka
Osnovni razlog prestanka nakon 8/9 mjeseci
- povratak na posao, mama je čuvala i trudila se da me uvijek dočeka
sita kako se ja ne bih više patila

[Val]

rodiliste:
- dojenje po rasporedu
- upotreba sesirica za uvucenu bradavicu
- vaganje
- odredjena kolicina mlijeka koju dijete mora posisati po podoju
- odredjeno vrijeme dojenja- 20 minuta
- izdajanje

a, meni je podebljano bilo ok i od koristi kad smo dosli doma jer su oboje fino papali po ovom bolnickom rasporedu i napredovali savrseno.
inace, i doktori i sestre su bili super i da nismo bili na intezivnoj sumnjam da bismo uspjeli.

nas sam zeznula ja jer nisam bila uporna i bruni uporno nudila cicu nakon sto je ozdravila ( tjedan dana sam se izdjala i davala joj mlijeko na bocicu jer nije mogla disat, a time ni cicati). u isto vrijeme, sven je poceo sporo i nikako vuci pa sam se pocela i njemu izdajat i tako sam usla u patnju izdajanja i "izdrzala" do njihovih 6,5 mjeseci dok me nisu pokosili bakterijski mastitisi i angine.

da mogu vratit vrijeme ubila bih izdajalicu!!

[litala]

rodiliste: b.o.

patronazna: b.o.

pedijatrica:
pregled s mjesec dana: "dobila je samo 640gr, za bebu koja se rodila s 4030gr, to je jaaaako premalo."

"dodjite na kontrolu za tjedan dana."
"dodjite na kontrolni podoj za par dana, pa svakih par dana."

"a, nista. ne dobija dovoljno, ne vuce dovoljno, ne jede dovoljno. uvedite malo adaptiranog nakon svakog podoja..."

s tri mjeseca bila je iskljucivo na adaptiranom.

ni jedne jedine rijeci kako poboljsati rezultate dojenjem, kako kvalitetnije dojiti, kako povecati produkciju mlijeka.

moja mama:
omiljeni evergrini:
- ca ti gre ca? (ti ide sto?)
- ca, nis ti ne gre? (sto, nista ti ne ide?)
- ma ta mala je lacna... (ta ti je mala gladna...)
- ni ja nisan imala mlika... (ni ja nisam imala mlijeka...)

to su bili najcesci (otprilike po par puta u sat vremena...). opcenito je sveopci dojam bio da je dojenje ok, ako ide, ako ne ide, a nece ici - nema veze... ah, bozemoj, i mi smo odrasli na (kršitelj koda)u...

mm:
podrska od prvog trenutka. posustao kad sam ja posustala i pocela tulit i plakat i sjedit na kaucu i ne micat se i ponavljat da ne mogu ni vlastito dijete prehraniti...

to je bilo s prvim djetetom.

s drugim, trecim, cetvrtim - nikog nista nisam pitala. pedijatrici sam na kontrolnom pregledu s mjesec dana drugog djeteta rekla u lice da mi je upropastila i prekinula dojenje prvog djeteta. od tada me nista ne pita. cetvrto dijete je s mjesec dana dobilo 650gr (porodjajna 4.610gr) i nije rekla ni a. a onda je nakon krace pauze dodala: ako vam nesto bude sumnjivo, dodjite s dva mjeseca da je izvazemo - pogledala me ispod oka i nastavila: ma, vama nista nece trebati, vi ste sigurni u sebe :shock:

[red sonja]

Prporuka pri otpustu iz rodilista :
- dojiti svaka 3 sata, a ako je nemirna izmedju dati caja
- ogromna ragada na jednoj dojci sve dane naseg dojenja i pogresni savjeti kako je se rjesiti
- strah od podoja na toj strani
Dojili smo svega 4 mj., ja i Jagodica
Zato sam s Mazom proucila sve moguce tekstove i iskustva i dojili smo 11 mj.
Prestali zbog sluzbenog puta, a i dalje se budi barem jednom po noci, pobija onu cuvenu 'Kad prestane dojiti spavat ce citavu noc'

[Ivanna]

Rodilište;
Sestra mi je rekla da dojim svaka 3 sata po 20 minuta.
Dijete sam dobila na prvi podoj odmah u rađaoni. Ali ja sam rodila u 17,35, bila sa bebom nekih pola sata, 45 minuta i onda su mi ga donijeli tek u 6 ujutro (nisam imala carski ili nekih "problema" zbog kojih bi oni mogli odlučiti da je bolje da beba nije sa mnom). Dakle, oni su ga hranili adaptiranim tu noć.
Pedijatrica (u viziti) mi je rekla da kad podojim dijete, obavezno zovem sestru da mi donese još i adaptirano jer je to velika beba (rođen sa 4680g, 56 cm) pa mu moje mlijeko nije dosta (to je bio 2. dan; još nije ni bilo mlijeka, samo kolostrum), mogao bi mu pasti šećer u krvi.
Na odlasku iz rodilišta, druga pedijatrica, koja je potpisala i otpusno pismo, nije uopće spominjala dojenje. Ali me pitala znam li kako radim adaptirano, koliko mL mu treba itd. Kad sam rekla da ne znam, sva se zabrinula i počela mi objašnjavat koje da kupim, koliko da mu dam itd. A o dojenju ni d.
3.dan, sestra mi je pogledala grudi i promrmljala "hm, da, tu baš nema mlijeka".

Patronažna;
Dala mi je dobre savjete o dojenju (iako sam već to znala) i savjetovala da mu ne dam varalicu. Ali vagala ga je svaki dan, dala mi u zadatak da ga 1 dan važem prije i poslije podoja. Koliko god to bilo nepotrebno, meni su rezultati mjerenja davali samopouzdanja jer su bili i više nego dobri. Pogotovo što je on padao na kilaži još 2 dana nakon što smo došli iz rodilišta, tako da je tek 5. dan počeo rasti. Mlijeko mi je došlo 5.-ti dan, cice nisu bile a la Pamela, dakle, niš nije bilo kako sam ja očekivala. Čak sam mislila da ja sigurno imam malo mlijeka pa mi je to vaganje dobro došlo. I uz stoput pročitane sve rodine tekstove o dojenju, ja sam isto na početku malo sumnjala u sebe, ali, nasreću to nije dugo trajalo.

O savjetima drugih da ne pričam...

BTW, mi još uvijek dojimo.

[leonisa]

ooo da!
- zabrana dojenja prvih 24h jer se (kao) nisam smjela okretati na bok zbog spinalne anestezije (Leu sam rodila na carski)
bez obzira na moljakanje i plakanje nitko mi nije pomogao da ju stavim na sebe i podojim je dok kao mumija lezim na ledjima

[Loryblue]

mala je zbog jake žutice i temperature ostala na neonatologiji 8 dana.
- dva podoja dnevno ( u 12 i 18 sati), a tad bi mi je donijeli situ i već nahranjenu i normalno da nije ništa vukla.
- neredovito izdajanje
- upaljene dojke
- moje neznanje da se mlijeko ipak može "navući" upornošću i stavljanjem bebe na prsi
- olako odustajanje od dojenja nakon svega par dana što je šefica došla s neonatologije kući

[Stijena]

nikad nismo uspjeli dojiti - izdajala se tri mjeseca:
rodilište (vinogradska):
- na prvi podoj donijeli mi ga 8 sati nakon poroda
- svaki put kad bi ga dobila na podoj bio je vidno sit i uspavan - šopali su ga vjerojatno s obzirom na malu porođajnu težinu? (2600g)
- kad sam ga i uspjela jedva staviti da doji, nakon proteka određenog vremena, sestra bi mi ga doslovce čupala iako ja nisam dala
- kad sam zatražila pomoć oko namještanja dobila sam dogovor - tko će vam ga doma namještat
patronažna:
- nikad mi nije davala nikakve savjete tipa da ga treba nadohranjivati ili davati mu čaj, ali isto tako nikada ga nije vagala niti mi je pomogla na bilo koji drugi način osim riječima: morate vježbati dojenje (ma šta god to značilo)
- u nedostatku bilo kakve stručne pomoći oslanjala sam se na napise u MPG, ali u praksi je to sve čisto drugačije izgledalo

Kad smo došli doma najviše je problema bilo s prihvaćanjem dojke - od prvog dana (sati?) naviknut na bočicu, vrištao je, bacao se, grizao, grebao....samim time i moji najbliži mi nisu davali dovoljnu podršku jer im je to sve izgledalo previše bolno (psiho i fizički) i za mene i za njega, pa sam u njihovoj dobroj namjeri dobivala savjete tipa: nemojte se mučiti kad vidiš da ne ide.

Pedijatrica na prvom pregledu s mjesec dana nije uopće reagirala na moje riječi da imamo problema s dojenjem - ni a ni b, ni dobro ni ne dobro - doduše tada da mi je bilo tko bilo što rekao - bila sam preumorna za bilo čije savjete...

Ukratko - mislim da je unatoč snažnoj želji, moja nespremnost na probleme s dojenjem, šopanje od prvog dana u rodilišu i nedostatak podrške bilo od strane stručnih osoba, bilo obitelji, odigrala veliku ulogu u našem nedojenju.

[kajsa]

rodilište (vinogradska):
- na prvi podoj donijeli mi ga 8 sati nakon poroda
- svaki put kad bi ga dobila na podoj bio je vidno sit i uspavan....
- kad sam ga i uspjela jedva staviti da doji, nakon proteka određenog vremena, sestra bi mi ga doslovce čupala iako ja nisam dala
......

Kad smo došli doma najviše je problema bilo s prihvaćanjem dojke - od prvog dana (sati?) naviknut na bočicu, ......

isto rodilište, i ovo gore navedeno se i meni dogodilo.
U bolnici sam samo pokušavala dojiti ali nije išlo, uz šeširiće sam uspjela ponekad.
Doma sam se mučila s šeširićima i bez šeširića .....
To mi je bio najveći problem - nikako da prihvati dojku. Po deset puta bi mu stavila u usta pa izvadila van jer nije bio pravilan položaj (bojala sam se ragada).

U trudnoći sam puno čitala o dojenju i davila MM o toj temi. Bila sam jednostavno fascinirana dojenjem i to mi se i sad čini čudom prirode. Nije bilo lako, trebalo mi je mjesec dana da A. izvuče bradavicu i da dojimo bez problema. Ipak da nije bilo veeelike podrške MM, vjerojatno bih odustala i poslušala moju mamu koja je stalno tvrdila da je mali gladan.
A. i dalje doji :D

[mikka]

u bolnici mi ga nisu dali na podoj nakon poroda, uvijek bi ga donosili sitog i uspavanog. jednom mi je sestra rekla da "nema sanse da dojim s ovakvim bradavicama" (?!). dosla sam doma s njim naviknutim na bocicu i nespremnim da sisa, ali nisam kupila adaptirano jer sam odlucila da ce nauciti sisati na jedan ili drugi nacin.
patronazna je bila ok, vidla je da mi je silno stalo do dojenja pa se malo potrudila da mi izdoji dok ne omeksa bradavica i tada je mali prvi puta uspio prihvatiti. nakon toga smo imali jos par borbi ali ja sam odlucila "ako je gladan, naucit ce" i tako je i bilo. hvala bogu, jer da smo imali probleme kao ove o kojima citam, nisam sigurna da bi bas bila tako samouvjerena (to je ono blazeno neznanje o kojem povremeno pisem).
imali smo dosta mali prirast, na donjoj granici, pa je pedica nakon sto je s 4 mjeseca dobio samo 200 grama rekla da ga moram nadohranjivati. dala sam mu jednu bocicu koju je, nakon sto je jedini put u zivotu odspavao 5 sati u komadu, cijelu povratio. i vise nikad.
uglavnom, rekla bi da sam imala vise srece nego pameti

[Val]

nemojte se ljutit, ali ja moram pitat jer ne znam jesam li ja to imala srece ili, mozda, kod drugih zene nije bio samo to problem.

naime, dosta puta sam citala kako zene kazu/pisu:
dobila sam bebu na prsa tek nakon 5 sati, 8 sati, 12 sati...i, ako sam dobro shvatila navodi se kao uzrok poteskoca u dojenju.

ja sam mrvice na prsa dobila nakon 5 dana, bili su mali, moje bradavice uvucene, hranili su ih na bocicu, a ipak su bez problema cicali vec taj prvi dan.
mozda je nama pomoglo to sto je sestra dezurala i pomagala nam. ne znam.

sto hocu reci, po mom iskustvu, taj prvi rani podoj ne moze biti uzrokom nedojenja. moze biti jedan od vise njih, ali nikako jedini.

ovo nikako ne znaci da nekoga prozivam nego sam totalna zbunjola oko toga.

[Brunda]

Rodilište:
Dobila sam ga prvi put na dojenje tek 4. dan zbog carskog reza i njegove žutice. Bez obzira na to mlijeko mi je nadošlo čim sam ga dobila na podoj, položaj nam je bio savršen i sve je teklo glatko, bez ijedne greške. Na pregledu sa 2 tjedna starosti tj. tjedan dana od otpusta iz rodilišta bio je u plusu 400 g od porođajne težine koja je bila 3010 g. Pedijatar super zadovoljan i pruža podršku da samo tako nastavimo i dalje.

Patronažna:
Već pri prvoj posjeti preporuča, u slučaju da štogod zapne sa dojenjem jednu vrstu adaptiranog te nam poklanja i njihov promotivni materijal. Napominje da između svakog podoja mora proći najmanje 2 sata.

Nakon 4 tjedna od rođenja odjednom panika! Bez obzira na njegove duge podoje (uspavana i lijena beba) nakon svakog nije prošlo niti 15 minuta on opet plače. Savjeti okoline su da je sigurno gladan, da mi je mlijeko prevodenasto i slične gluposti.
Zovem patronažnu i ona nas upućuje pedijatru.

Pedijatar:
Nakon što nas je patronažna uputila k njemu, zovem ga i naručuje nas ujutro natašte :shock: na probni podoj (vaganje prije i poslije). Nakon pola sata mučenja važu ga i pedijatar zaključuje kako je dobio samo 70 g u podoju i da je to puno premalo, da mora dobiti najmanje 100 g u jednom hranjenju

Počinjemo uz dojenje i sa obrokom adaptiranog. Dolazi do konfuzije i nakon samo jednog obroka na bočicu više ne želi prihvatiti dojku.
Tu počinje začarani krug mog bjesomučnog izdajanja+adaptirano.
Uz sav trud oko izdajanja mlijeka je sve manje i manje te nakon 15-ak dana ostajem bez skoro ijedene kapi mlijeka. Tu uz potporu okoline, pedijatra i patronažne odustajem od daljnjeg "maltretiranja" i predajem se adaptiranom

Zaključak:
Bez obzira na svu moju želju da dojim i edukaciju tokom trudnoće (očito na krivim mjestima i iz krivih izvora) odustali smo na samom početku, prvom skoku u razvoju.
U cijelo to vrijeme nisam dobila nikakvu podršku a kamoli dobar savjet od nikoga, ni od svojih bližnjih, niti, što je ono najgore, od ljudi kojima je to posao i koji su trebali biti tu sa ispravnim, ako ništa drugo, barem informacijama.
Jednom riječju, od savršenog početka (od prvog susreta Svena sa mojim dojkama - daleko od toga da je savršeno to što smo prvi podoj imali 4 dana nakon poroda) do prebrzog katastrofalnog kraja.

[anki]

prvo dijete - sama sam si kriva; u to vrijeme dojenje mi je bilo nešto jako odbojno, ne znam zašto :? ; nisam imala blage veze kak se doji, kaj je izdajanje, a poteškoće da i ne spominjem. ja sam si mislila da dođeš doma s bebom, daš cicu, beba se najede i to je to
bolnica SD - nitko ništa da bi pomogao; neka žena iz sobe me uvjerila da mi mlijeko ne dolazi, nek si kupim "onaj neki sprej koji se štrca u nos" - rezultat: opaki mastitis na obje cice u roku 2 dana. kad je došla patronažna, koja je inače izuzetno prodojeća, nije mogla vjerovati u kojem stanju me našla. mama je u panici pozvala prijatelja dotora opće prakse koji mi je, živčan kaj uopće mora dolaziti, spičio injekciju "nekih antibiotika" i zabranio dojenje na par dana. tu je bio kraj.

drugo dijete - puno sam čitala i moram sad to ovdje javno obznaniti da samo zahvaljujući rodinom forumu i informacijama koje sam tu našla ja sad DOJIM svoje dijete
rodilište - opet SD - prestrašno sam razočarana pristupom dojenju - nakon poroda, ne samo da mi nisu dali bebu na prsa, nego ga nisam vidjela preko 30 sati zbog manjka kreveta na babinjačama (ali tu priču već dosta vas zna) isto tako, kad sam zvala sestru da mi pomogne, rekla je sad ću nekog poslati i ništa...
kad sam došla doma - opet mastitis...i sigurna sam da bi opet odustala da se nisam sjetila svega kaj sam tu pročitala, te da nisam imala podršku od nekih cura s foruma strašno me bolilo, tresla me groznica, sva sam bila nikakva, ali onda ko da se neki inat u meni probudio i nisam se dala. ali mislim da je od izuzetne važnosti bilo to da sam ja ovaj put znala da je mastitis prolazno stanje i da to ne znači kraj dojenja. isto tako sam znala da regade jednom moraju proći, da bol i nelagoda moraju proći, da se može dojiti i sa uvučenim bradavicama, sjetila sam se brojnih priča cura kojima je bilo isto tako ili još gore, onih kojima su bebe odgrizle pola bradavice, pa se nisu dale....
moram reći i da je patronažna bila super, gledala me kako dojim, ispravljala položaj, savjetovala (i to je sama inzistirala, nije se dala smesti ni otjerati; jer ja sam počela nešto kao znam ja to sve...ali ona je oprala ruke, sjela kraj nas rekla idemo! da vidim...). isto tako i druga patronažna, koja je od frendice mama, pa je došla "prek veze" - ona mi je bila i s prvim djetetom - divna žena, prodojeća, poticala me i za platnene...
bedastih komentara uvijek ima, i to od onih najbližih, pa do slučajnih prolaznika...tipični, kaj su cure već navele:
zakaj opet jede, pa malo prije je jeo; daj mu vode, vidiš da je žedan; kad će ta nadohrana...

bitno se informirati, a s tim dolazi i neka sigurnost, tako da onda nema problema

još da spomenem i dr. stanojevića; on je jedini došao i rekao:
sve dude i bočice izbacite iz kuće, ne treba vam to; isključivo dojite do 6.mj. - nikakva voda, čajeki ni sokići!
jedino je šteta kaj e on došao to zadnje jutro kad sam ja već odlazila :/

eto ja malo odužila

[/b]

[Maja]

drugo dijete - puno sam čitala i moram sad to ovdje javno obznaniti da samo zahvaljujući rodinom forumu i informacijama koje sam tu našla ja sad DOJIM svoje dijete

hvala ti, anki

[Brunda]

Samo da još napomenem, kada nam je pedijatar nakon probnog podoja i vaganja rekao da premalo dobiva u jednom podoju, Sven je bio star 4 tjedna i do tada je već dobio 800 g!!!

[anki]

val nije to razlog ne dojenju, ali može recimo dovesti do mastitisa koji onda može dovesti do prestanka dojenja


još sam se sjetila da me sestra kod pedijatrice napala u vezi moje prehrane za vrijeme dojenja - navela mi je da smijem jesti samo kuhano i lešo - strože nego dijetalno; nikako jaja i ne znam kaj sve nije nabrojala, a to sve zato kaj se malom čistilo ličeko, a ona je zabrijala da je to alergijski osip
ista me napala i da previše često dojim, da to nikako nije dobro ni za bebu, a pogotovo ne za mene jer da će mi beba uništiti cice.
a najkrizniji trenutak je bio kad me opet ta ista sestra (zajedno s pedijatricom) natjerala da izvažemo bebu, pa nek ga onda podojim, pa onda opet na vaganje, da one vide da li on išta pojede. s tim da si je sestra krivo zapisala kilažu, pa je ispalo da je nakon 10min sisanja on još smršavio :shock: to je bio jedini put da sam se plakala i bila nesigurna u sebe tj. počelo me proždirati ono pitanje: da li pojede dovoljno?

srećom, izgleda da je ta sestra bila samo na zamjeni

[anki]

[quote="Maja"]

hvala ti, anki

ne, hvala vama

sad to ispada ko da ja nekome podilazim ili ne znam kaj

ali to je stvarno istina. znate da ja inače baš nemam dlake na jeziku

[egemama]

prvo dijete, prije 8 godina:

rodiliste;
- dojenje po rasporedu
- odvojenost zbog zutice
- sesirici zbog "losih" bradavica

pedijatrica nakon 10 dana zbog jos uvijek ne nadoknadene porodajne tezine: dojite i dalje, ali nakon svakog podoja ponudite bocicu s adaptiranim (uz papiric s kojim cu ostvariti popust u odredenoj trgovini) a bez ikakvog savjeta za dojenje. ona me najvise pokolebala.

i hrpa savjeta; pa ni ja nisam dojila a vidi moje dijete kako je lijepo i zdravo

dojila 4 mj sa sesiricima uz bocicu adaptiranog s popustom nakon svakog podoja.


drugo dijete; forum, portal, savjetnice, uz probleme na pocetku, ali iste te cice doje uspjesno vec skoro 11mj

[Maja]

[quote="anki"]

hvala ti, anki

ne, hvala vama

sad to ispada ko da ja nekome podilazim ili ne znam kaj

ali to je stvarno istina. znate da ja inače baš nemam dlake na jeziku

ne, hvala tebi

ne ispada kao da podilaziš, meni je tako užasno važno pročitati zašto smo tu, pročitati da smo nekome promijenili život, da se cijela mašinerija dojenja koju vozimo računa, da nije tu sama zbog sebe, ko neki spomenik.
I ove priče kako su vam zeznuli dojenje su mi isto važne, uvijek me iznova naljute i razbjesne i podsjete.

[sladjanaf]

1. dijete: zeznula nas je prvenstveno bolnica koja nam nije dala dojenje zbog žutice. to je trajalo samo dva dana, ali je bilo dovoljno da Diana ne želi dojku uopće primiti u usta.
sekundarno sam zeznula ja jer nisam bila uporna.

2. dijete: i ja i Karlo zajednički. karlo jer je na dojci htio biti non-stop, a ja jer nisam više imala snage za to. pa je krenula jedna bočica adaptiranog i sve se okrenulo. vrlo brzo.

[TONI]

U rodilištu mi je bilo OK. Sestre su se stvarno (Merkur) trudile oko nas dvije prvorotkinje koje smo ih x puta zvale. No, s dolaskom kući...
Patronažna - priča za sebe. Savjeti tipa: maximalno dojite do 20 min. po podoju, obavezno dajte dudu-varalicu, bilo bi dobro uvesti malo čaja i najbolji biser - na vašem mjestu ja bih svakako davala navečer jednu bočicu adaptiranog (naravno, dala mi i prospekt toga proizvođača) kako bi beba bolje spavala i napredovala. Pedijatrica - puna usta pohvala dojenju, dala mi i Rodin letak, ali: 650 grama u prvom mjesecu je možda premalo - pokušajte joj dati malo adaptiranog. I nakon 3. mj - umoženi letak o nadohrani sa savjetom s 2,5 mj. uvedite postepeno sokove, s 9. mj - još uvijek dojite? Pa dobro to je vaše pravo i sl.
Uglavnom prvi mjesec, dva bila potpuno zbunjena i izbezumljena pitanjima jel gladna, napreduje li dobro i sl. Preživjela jedan gadan zastoj milijeka. Zvala par puta cure na SOS telefonu i zahvaljujući potpori MM-a i moje mame sve prevladali i dojili do 20 mjeseci.

[snoopygirl]

splitsko rodilište
- vaganje nakon podoja
- donošenje po rasporedu

patronažna
- vaše dijete je ljena beba
- nezna sisati
- dajte mu bocu, gladno je
- probajte nuditi dojku, ali sumnjam da ćete uspjeti

meni je patronažna bila dovoljna
u rodilištu sam zaradila katastrofalne ragade, to prihvaćam kao svoju krivnju, no bio je presudan događaj s patronažnom. okolina....mm me tješio, davao mi nadu da će uspjeti, ali ni on nije znao kako da uspijemo. mladi i nesigurni, tada nam je samo beba bila bitna, pa tako i da nebude gladan. za nefalit, izašli smo iz rodilišta s slomljenom ključnom kosti, i vrlo jakom prehladom. drugima i nisam dala prići, a tko mi je prilazio nije davao savjete...pucao me takav baby blues s svim tim u kompletu, da sam satima znala plakati mm-u u naručju, nespavala uopće jedno 3 tjedna, prvi put usnula s apaurinom.
sad, nama je odma rečeno da nemožemo dojiti, tako da nije bilo savjeta za skokove u razvoju, dohrani i sl.
ukratko, pokopali su nas u startu....
o dojenju nisam znala ništa. grozno mi se prisjećati.

[anki]

pročitati da smo nekome promijenili život

evo, nama jeste

[snoopygirl]

splitsko rodilište
- vaganje nakon podoja
- donošenje po rasporedu

patronažna
- vaše dijete je ljena beba
- nezna sisati
- dajte mu bocu, gladno je
- probajte nuditi dojku, ali sumnjam da ćete uspjeti
- koliko traje podoj? ''20, 30min, kasnije plače, jedno sam sam ga držala 45 minuta.'' nevalja to, 15min jedna, 15 druga, maksimalno.
meni je patronažna bila dovoljna
u rodilištu sam zaradila katastrofalne ragade, to prihvaćam kao svoju krivnju, no bio je presudan događaj s patronažnom. okolina....mm me tješio, davao mi nadu da će uspjeti, ali ni on nije znao kako da uspijemo. mladi i nesigurni, tada nam je samo beba bila bitna, pa tako i da nebude gladan. za nefalit, izašli smo iz rodilišta s slomljenom ključnom kosti, i vrlo jakom prehladom. drugima i nisam dala prići, a tko mi je prilazio nije davao savjete...pucao me takav baby blues s svim tim u kompletu, da sam satima znala plakati mm-u u naručju, nespavala uopće jedno 3 tjedna, prvi put usnula s apaurinom.
sad, nama je odma rečeno da nemožemo dojiti, tako da nije bilo savjeta za skokove u razvoju, dohrani i sl.
ukratko, pokopali su nas u startu....
o dojenju nisam znala ništa. grozno mi se prisjećati.

[m@m@]

Rodiliste:
uopce mi nisu pomogle, prvi put kad su mi donjeli malenu, zamolila sam sestru da mi pokaze kako da dojim, samo mi stisla bradavicu, da vidi dali imam mlijeka, stavila ju na sisu i dovidjenja. sama sam se borila. nisu mi rekli da se moram izdajati, cice su mi bile kao kamen. srecom, cura koja je samnom bila u sobi, pokazala mi je kako se moram izdojiti.
patronazna:
ajd, bila je ok. dolazila je svaki dan, imala sam jake ranice, plakala od boli, ali nisam htjela odustati. tu mi je patronazna bila velika podrska!! no, rekla mi je da se vise ne moram izdajati...naravno...dobila sam upalu. temperatura 39 stupnjeva...ali nisam se dala. pila caja, antibiotike, cuvala se, samo da spustim tu temperatura, da malu opet mogu dojiti. hvala bogu, uspijele smo!!!
mama i svekrva:
ajme meni, kako su dosadne. misle da sve znaju!! kad su bile ove vrucine, svaki dan je bilo, daj maloj caja, sta ne vidis da je zedna...a meni tlak raste i raste. ali eto, skuzile su valjda da mi nista ne mogu i u zadnje vrijeme su zasutile, a ja jos uvijek SAMO DOJIM!!! :D :D :D

[Brunda]

pročitati da smo nekome promijenili život

evo, nama jeste

I nama, ali se moramo još malo strpiti za rezultate

[samba]

U rodilištu su me natezali po sisama, jedni govorili ima mlijeka, drugi nema! kad sam ju išla podojiti (bila je u inkubatoru), poslije vaganja su rekli da je popila samo 10 ml i da je to premalo da ću ju dolazit hraniti na bočicu i gotova priča! Ja sam bila toliko iscrpljena od svih problema i komplikacija da nisam reagirala, uglavnom nisam imala snage za borbu. Uglavnom, kad smo došle doma nisam ni pomišljala dati joj sisu jer iz njih ništa više nije išlo, a i došle smo doma s 2 kg pa sam se bojala da mi dijete ne umre od gladi. Nadam se da ću drugo uspjeti dojiti!

[Stijena]

I ove priče kako su vam zeznuli dojenje su mi isto važne, uvijek me iznova naljute i razbjesne i podsjete.

da budemo sasvim iskreni, ja nikoga ne krivim da mi je netko drugi zeznuo dojenje, ako ga je već netko zeznuo, zeznula sam ga sama i nema riječi koje bi opisale taj osjećaj krivnje koji poznaje samo onaj tko ga je doživo.
Ovo što sam ja iznijela u svom slučaju, iznijela sam neke činjenice za koje smatram da su kumulativno, u interakciji jedna s drugom, možda dovele do toga.
Možda, samo možda, da je splet nekih tih okolnosti bio drugačiji, a pogotovo da je podrška stručnog med. osoblja bila bolja u smislu da u nekakvom pp razdoblju majka ionako ima premalo samopouzdanja, pa joj još ne treba stalno joj ga i sustavno rušiti...možda bi to profunkcioniralo drugačije.

[Maja]

I ove priče kako su vam zeznuli dojenje su mi isto važne, uvijek me iznova naljute i razbjesne i podsjete.

da budemo sasvim iskreni, ja nikoga ne krivim da mi je netko drugi zeznuo dojenje, ako ga je već netko zeznuo, zeznula sam ga sama i nema riječi koje bi opisale taj osjećaj krivnje koji poznaje samo onaj tko ga je doživo.

Jedino mi pada na pamet uzaludno: "Nemoj, nemoj se tako osjećati."
Nisi imala odgovarajuću podršku na mjestima na kojima je to bilo ključno zato jer netko drugi nije mislio da je dojenje dovoljno važno i imaš potpuno pravo biti ljuta. A ne kriviti sebe.

[sladjanaf]

da budemo sasvim iskreni, ja nikoga ne krivim da mi je netko drugi zeznuo dojenje, ako ga je već netko zeznuo, zeznula sam ga sama i nema riječi koje bi opisale taj osjećaj krivnje koji poznaje samo onaj tko ga je doživo.

baš ovako.

[pepi]

da budemo sasvim iskreni, ja nikoga ne krivim da mi je netko drugi zeznuo dojenje, ako ga je već netko zeznuo, zeznula sam ga sama i nema riječi koje bi opisale taj osjećaj krivnje koji poznaje samo onaj tko ga je doživo.

baš ovako.

xxx.....

[snoopygirl]

I ove priče kako su vam zeznuli dojenje su mi isto važne, uvijek me iznova naljute i razbjesne i podsjete.

da budemo sasvim iskreni, ja nikoga ne krivim da mi je netko drugi zeznuo dojenje, ako ga je već netko zeznuo, zeznula sam ga sama i nema riječi koje bi opisale taj osjećaj krivnje koji poznaje samo onaj tko ga je doživo. Ovo što sam ja iznijela u svom slučaju, iznijela sam neke činjenice za koje smatram da su kumulativno, u interakciji jedna s drugom, možda dovele do toga.
Možda, samo možda, da je splet nekih tih okolnosti bio drugačiji, a pogotovo da je podrška stručnog med. osoblja bila bolja u smislu da u nekakvom pp razdoblju majka ionako ima premalo samopouzdanja, pa joj još ne treba stalno joj ga i sustavno rušiti...možda bi to profunkcioniralo drugačije.

definitivno potpisujem. pisanje i izražavanje mi je 0 bodova.

[Brunda]

da budemo sasvim iskreni, ja nikoga ne krivim da mi je netko drugi zeznuo dojenje, ako ga je već netko zeznuo, zeznula sam ga sama i nema riječi koje bi opisale taj osjećaj krivnje koji poznaje samo onaj tko ga je doživo.

baš ovako.

xxx.....

Ooo, ja itekako krivim. Mislim da friška mama ima dovoljno strahova, neduomica, nesigurnosti, viška hormona i hrpu drugih stvari koje ne pridonose samopouzdanju, i da bi baš zato oni koji su se školovali i plaćeni su da tu budu radi njih, morali pokazati malo više obzira, znanja i spremnosti pomoći im u tim situacijama.
O educiranosti mama ne želim ni govoriti, jer iz svog iskustva znam da sam još u trudnoći čitala i informirala se gdje god sam mogla. Loše je u tome što su mi izvori (barem što se tiče dojenja) bili krivi, ali kako bih ja to kao prvorotka mogla znati. A pedijatar i patronažna su samo potpirivali te zablude.
I zato ih krivim, itekako.
A osjećaj krivice sam imala dugo, i znam kako je to ružan osjećaj. Ali s vremenom sam ga se oslobodila baš iz tog razloga što znam da sam tada učinila sve što sam mogla i znala.
I dan danas mi je krivo što nisam dojila svoje dijete, krivo mi je zbog njega, ali osjećaj vlastite krivice više nemam.
Od tada sam se educirala, zanm daleko više, i puna sam samopouzdanja s kojim ču dočekati svoje drugo dijete i drugu šansu za dojenje

[leonisa]

pročitati da smo nekome promijenili život

ja sam tu zahvaljujuci vama.
Leu dojim, zaljubljena sam u dojenje, obozavam uciti o dojenju, obozavam siriti znanje o dojenju.
jer kad se sjetim sebe, totalna tabula rasa, s Leom na sisi u rodilistu i sve one krive smjernice i poteze, samo jedna velika zelja i vas koje ste mi otvorile oci, bile tu uz nas dvije kad nitko nije, kad su nas svi spustali, demoralizirali, okrenuli ledja, upucivali nas na put koji je vodio ka katastrofi ...rodin portal, forum, savjetnice, cure iza monitora i telefona dali su nam sve sto nam je u tom trenutku bilo potrebno.
i opet naglasavam da nije bilo vas ne bi bila tu gdje jesam
ooogggrrrloooommnnoooo hvala!!

nadam se da cu jednom uspijeti sve to vratiti!

[leonisa]

ja ne mislim da je mama kriva.
ne znam zasto ali nema te sile koja bi me u to uvjerila.
ne ako je zeljela. i na kraju nije uspjela. kriv je netko drugi ali ne majka.
krivo je medicinsko osoblje koje bi trebalo biti tu i dati ti pravi savjet i potporu. ali ono je nedovoljno educirano i nedovoljno motivirano.
krivi su proizvodjaci nadomjestaka za majcino mlijeko. jer igraju tako podlo i tako prljavo.
krivo je nedojeci raspolozeno okruzenje. a takvo je jer je needucirano. a needucirano je jer je marketing tako jak.
ne, majka nije kriva.

svim majkama

[Stijena]

ma znamo svi što mi ovdje mislimo o tome
...ali mi, zapravo ja koja nisam uspjela, kad na ovome forumu vidim da su neke majke i s puno većim problemima (npr. mastitis/ragade... - ja ga/ih nikada nisam imala jer sam se izdajala da bi moj uopće išta imao od mog mlijeka) uz silnu upornost i samo upornost uspjele, a ja nisam....onda počinjem uz sve ovo ostalo koje nije ništa manje krivo od mene, razmišljati da možda ja nisam bila dovoljno uporna.
Ali jedno je o tome razmišljati sada, hladne galve, dvije i pol godine kasnije, a drugo je bilo tada s gladnim (hipotrofičnim!) novorođenčetom u naručju, pod hormonima, dojmovima i inom već nabrojenom.

[leonisa]

svaka osoba je individua za sebe. i svaka osoba se na svoj nacin nosi sa svojim problemima.
tako je i kod dojenja. vaganje je ovdje nemoguce. usporedjivanje je nemoguce.
ti si u datom trenutku ucinila sve sto si tada mogla (ma koliko ti se sada to cinilo drukcije) i ti si najmanje kriva. zapravo nisi uopce trebala prolaziti kroz to sto si prolazila. kao ni jedna majka. niti se osjecati tako kako se osjecas. i zbog toga mi je jako zao.

[Maja]

ma znamo svi što mi ovdje mislimo o tome
...ali mi, zapravo ja koja nisam uspjela, kad na ovome forumu vidim da su neke majke i s puno većim problemima (npr. mastitis/ragade... - ja ga/ih nikada nisam imala jer sam se izdajala da bi moj uopće išta imao od mog mlijeka) uz silnu upornost i samo upornost uspjele, a ja nisam....onda počinjem uz sve ovo ostalo koje nije ništa manje krivo od mene, razmišljati da možda ja nisam bila dovoljno uporna.
Ali jedno je o tome razmišljati sada, hladne galve, dvije i pol godine kasnije, a drugo je bilo tada s gladnim (hipotrofičnim!) novorođenčetom u naručju, pod hormonima, dojmovima i inom već nabrojenom.

Definitivno je različito. Ali, znaš, svaka od nas ima i potpuno pravo ne uspjeti, reći "ne mogu više, ne želim više, dosta mi je dojenja", i na kraju, pravo i odustati. Neće svaka žena uspjeti u dojenju i to je jednostavno životna činjenica. Ni tada ne treba osjećati krivnju. Ali, ako nije uspjela jer je izostala podrška, pomoć, znanje koje je moralo biti tamo,a nije, onda ima posve pravo biti ljuta.

[upornamama]

leonisa
Blago vama koje ne možete shvatiti osjećaj krivnje onih mama koje nisu uspjele dojiti. Ja sam prošla zaista mukotrpan put relaktacije u kojem sam svaki dan (trajalo je 4 mjeseca) osjećala da sam manje vrijedna i krivila samu sebe što se nisam bolje informirala misleći da je dojenje nešto što jednostavno mora ići glatko...(hvala vam Rode na pomoći )

Nabrajam kako je išlo:
Tečaj za trudnice:
-dijete mora jesti svaka 3h
-podoj treba trajati 20 min.
-ne uspavljivati na sisi

Rodilište:
-oglušuju se na moje molbe da mi pomognu
-dohranjuju bez mog znanja i donose situ bebu

Patronažna:
-za povećanje količine mlijeka treba se izdajati pola sata, i to za svaki podoj po jednu dojku, da bi bilo slično dojenju (!)
-davati između obroka čaj

[Bubica]

da budemo sasvim iskreni, ja nikoga ne krivim da mi je netko drugi zeznuo dojenje, ako ga je već netko zeznuo, zeznula sam ga sama i nema riječi koje bi opisale taj osjećaj krivnje koji poznaje samo onaj tko ga je doživo.

o, ja sam se ovako osjećala dok nisam znala u čemu je kvaka, ali sada kada znam odgovore na sva ona pitanja koja su me mučila (zahvaljujući rodi) i na koja su mi svi davali poluinformacije, često i kontradiktorne, sada sustav stvarno okrivljujem za moj neuspjeh u dojenju. Pogotovo stoga, što se niti nakon šest godina stvari nisu puno pomakle s mjesta...

[spajalica]

ne stignem procitati sve, ali savet o sesiricima je meni bio koban da mi dojenje bude iskljucivo nesto sto je potrebno radi djeteta. dojila sam 15 mjeseci s istim i mogu vam reci da sam si obecala nakon toga spaliti se sesirice. sad sam imala priliku da sve probam ispocetka. cak sam i kupila sesirice zlu ne trebali, ali dojim evo vec dva mjeseca iskljucivo i to bez njih. i moram reci fakat je drugacije, cak je i zadovoljstvo

[piplica]

Nisam baš bila premlada kada sam rodila prvo, ali sam bila prva iz društva sa bebom, nisam imala pojma ni o čemu, pa tako niti o dojenju.
Na trudničkom tečaju sam čula osnovne informacije o dojenju i prednosti za majku i dijete.
Kako sam ja prvu trudnoću radila do kraja, jednom prilikom sam malo popričala sa kolegicom (inače pedagogicom) o dojenju, odnosno ona me pitala da li želim dojiti. Odgovorila sam da zaista želim, ukoliko budem imala mlijeka. Ona mi je na to odgovorila da će svaka majka, ako zaista želi dojiti, imati mlijeka. Samo moraš biti uporna. Tada nije bilo Rode, ali meni je bila dovoljna ova rečenica da si zacrtam cilj. Dojenje.
Naravno, nakon što sam rodila, otkrila sam zašto cure odustaju...naime, iako sam odmah po porodu dobila dijete na prsa, iako sam bila u sobi sa djetetom 24 sata, iako mi je bio po cijele danei noći na cici, od mlijeka miti M. Pao je u tri dana sa 3.700 na 3.300, pedijatrica uvela nadohranu na žličicu, ali mi je rekla da prije svake nadohrane stavim dijete da da vuče 15 min na jednu i 15 min na drugu cicu. On je bio nervozan, meni bradavice uvučene (nekako sam ih prstima izvlačila), ragade duboke, bolne, a ja očajna. Proplakala sam tri potopa... Moja cimerica mlijeka k´ó u priči, špricala je do prozora, svaka sestra koja je ušla u sobu štipala me za cice i govorila: ništa od mlijeka ovdje..a ja opet u plač...kakva sam ja to majka, kada ne mogu svog mladunca prehraniti...
Moja majka mi je stalno ponavljala onu famoznu: Nisam niti ja tebe dojila, pa šta ti fali! Bila sam iscrpljena od dugog poroda, imala sam puno bolnih šavova i hematoma, hemeroide da i ne spominjem.... ALI NISAM SE DALA! Puno mi je pomogao i moj šogor, ginekolog, koji mi je svaki dan govorio da mi dobro ide, da samo tako nastavim i da će mlijeko sigurno nadoći. I stiglo je, peti dan, na odlasku iz rodilišta. Nemam riječi kojim bi opisala taj osjećaj ujutro, kada sam osjetila teške dojke, pune mlijeka! Božji dar.
Sa drugim je sve išlo puno lakše, mlijeko sam dobila četvrti dan, ali sam bila potpuno opuštena, jer sam bila sigurna u sebe.
Tijekom svih mjeseci dojenja (prvo 11 mj, drugo 16 mj) nije bilo niti jedne situacije koja me pokolebala, iako sam se naslušala gluposti.
I mogu ponosno reći da su sve moje prijateljice koje su rodile poslije , mene zvale za savjete u vezi dojenja, a danas mi kažu koliko im je tada to značilo.

[MGrubi]

ao je u tri dana sa 3.700 na 3.300,

poslije poroda sve bebe gube na težini, do 10% se smatra ok