i nefiziološka žutica - rijetko ''U pojedinim situacijama, kao što je nekompatibilnost krvne grupe majke i bebe, žutica može biti rezultat problema koji nadilazi normalno razlaganje prekomjernjih crvenih krvnih zrnaca. U rijetkim okolnostima, razina bilirubina se može toliko povisiti da može doći do oštećenja bebinog mozga. Zbog toga, ukoliko medicinsko osoblje posumnja da je razlog bebine žute boje nešto više od uobičajene fiziološke žutice, razina bilirubina će se pomno kontrolirati putem uzorka krvi.''
Ovako je to bilo kod nas.....
Prvo dijete....bebica mala uspavana ja ne znam kako da ga probudim a nitko mi ne želi pomoći u bolnici,dolazim kući mališa sisa ali na pregledu dobiva malo na težini i kad sam to rekla ovima kod kuće mami,svekrvi itd.na njihov nagovor prelazim na adaptirano beba 1,5mj.i tako prestaje naše dojenje.
Drugo dijete....sve je super bebica sisa ko luda napreduje super i kod kuće na težini sve do 4mj.kada sam se ja strašno razbolila,završila u bolnici i prestala dojit.
Treće dijete.....opet sve super i ovaj put bez ikakvih smetnji sve do danas kada beba ima 8mj.Iako je i ovaj put kao i prvi bilo savjeta da je beba žedna ,da je gladan itd...slušala sam samo sebe i uspjela!
Prva beba-povuce triput i zaspi na siki.Spustim ga-place.I tako po celi dan i celu noc.
Plus strasni grcevi celih 4 meseca.
Pedijatrica savetovala da caj i vodu mogu dati na bocicu i tako produziti vreme izmedju podoja-to ne utice na dojenje
Popio je litre i litre bebi caja
Dudica od prvog dana da umanjimo nervozu.
Strahovala da je gladan,pokusala izdojiti pa dati na kasicicu-nije hteo.
Sveki savetovala-on ti je cero gladan,daj ti na bocicu pa isto ti je to :?
Probali jednom,drugi put.....uz jedan strajk(tada nisam imala pojma da je to -to)i zbogom siko sa 4 meseca....izdajala do 9 meseci.
Druga beba nakom 17 meseci-identican scenario
Treca beba-(nakon 8 godina)nema dudice,nema bocice,nema caja,samo sika
Imamo 5.5 meseci i dojimo li dojimo :D :D
Necu reci da me i dan danas ne proganjaju aveti proslosti ali
da mi je onda bila ova pamet....(citaj-da mi je bila tada Roda )
Evo ga, da se i ja priključim.
U rodilištu me netko i ništa nije moglo pokolebati iako sam čula svakorazne evergrine koje ste većspomenule. Patronažnu i savjete nisam slušala.
Sa 5 mj mališa počeo stagnirati na kilaži-problemi sa jetrom i Bolnica. U Vinogradskoj mi je dr koji je btw poznat kao prodojeći i koji je sudjelovao u pisanju knjige o dojenju savjetovao nakon svakog podoja jedan obrok agaptiranog na rižinom mlijeku. Nisam ga poslušala i rekla sam da ja ne odustajem od dojenja, ali sam zbog zdravlja djeteta pristala na jedan obrok dnevno. Prije toga sam sve pokušala i tad mi se to činilo razumnim.
I tu su počeli problemi sa odbijanjem cice, mojim danonoćnim izdajanjem koje je trajalo mjesecima sa 3 različite izdajalice. Na bočicu je dobivao moje mlijeko do godinu dana. I onda sam posustala.
Nama je jedna flašica dnevno doslovno uništila dojenje.
A htjela sam još reći da nije bilo Rode i Male škole dojenja da ja nebi dojila ni dana. Kad se sjetim sebe i svojih stavova prije rode, posustala bi još u rodilištu. Sve što znam o dojenju Roda me je naučila! Hvala vam divne cure!!!
Sa A. nisam ocekivala nikakvih problema. I baf, rodio se na silvestrovo kad nijedan savjetnik nije bio prisutan, patronazna me uvjeravala da on fino doji a meni oci ispadale jer je uspio zahvatiti samo vrh bradavice. I tako sama i ocajna, nakon njegovog neumoljivog dugog placa posegnula sam za flasicom. I danas dan vjerujem da su moje bradavice bile prevelike za njega.
E je bila mala mršava beba (2500 g) kad se rodila i samo je spavala.
Kad sam rodila sestra ju je odnijela i ubrzo ju je donijela, stavila na prsa, ali E. nije htjela cicati (kao da uopće nije znala kaj treba napraviti) i onda ju je sestra odnijela - uz moj prostest - ali uzalud i donijela ju je tek ujutro (rodila sam u 20:55 navečer).
Ta tri dana u bolnici smo se mučile jer mi nitko nije htio pokazati kako pravilno bebi dati ciku(jedna starija sestra me i "oprala" nakon šta sam ju pitala da mi pomogne - da šta bih ja htjela, bocu mlijeka?! ), a E. je samo spavala i spavala.
Kad smo došle doma ja sam već imala krvave rane na obje cike i svaki pokušaj dojenja je bio trauma za bebu i za mene. Ne znam tko je više plakao - ona ili ja.
Uz sve to samo je padala na težini pa sam od straha i nagovora mame i patronažne dala bočicu... i čaj.... i dudu....
U biti puno toga sam sama kriva - ja sam stvarno mislila kad se dijete rodi uzme ciku i to je to - doji
Nekak ispada da smo sve prošle kalvariju s prvorođenima (ne ponovilo se nikome).
Meni je žao dojenja prvog djeteta samo 4 mj., a kriva je definitivno i jedino moja mama i moje neznanje. Sa 2 mj. mu je počela davati 1x dnevno juhicu (sa hrpom povrća unutra), pa sokiće preko dana, pa čajeke, pa jogurtiće voćne, pa kašice i tsl., da bi sa 3.5 mj. jeo špek sa svježim kravljim sirom. Dijete se ostavilo dojke... Stvarno neznam kud joj se žurilo, zbog čega mi je takvo zlo napravila (kao da je djetetu nešto pobjeći trebalo, pa neću ga sad sa 14 g. staviti na sisu!), odgovor je najtuplji mogući - to se tak mora i tak su svi radili! Ma koji svi: 1933. u doba gladi, kad!? Evo i sad se razljutim ko vrag kad se sjetim tih situacija...
Sa malom curkom je sve drukčije, u svojoj smo kući, baki nedam ni da prismrdi sa savjetima (neki dan ona nju nosa i veli bebi: da si ti kod mene dala bi ja tebi već juhice fine i meseka... ali mama neda... ). Curka mi je isključivo na prsima i nedam se!
Malo sam citala pa evo da podjelim i svoje iskustvo. Ja i danas neznam rec tocno sto je meni ubilo dojenje, osim moje nesigurnosti i strahovi, a bilo je nekih "napada" i nesporazuma kroz okolinu... Iskustvo je ovakvo...
Rodila sam bebicu u jednoj dobroj Zagrebackoj bolnici. Kad se maleni rodio stavili su mi ga po proceduri na tijelo i pokrili ga. I kako sam ja prije poroda bila nesto citala o tome da bebe kad se tek rode ako ih stavis na trbuh mami (o tome postoji bas dobar video na youtubeu) one pocnu nakon nekog vremena same puzati prema gore prema dojci i osjetilom mirisa traziti dojku i nađu bradavicu ako ih se tako pusti , te odmah same doje. U tom je videu bilo objasnjeno kako takav nacin dojenja (da beba sama dođe do dojke i prikljuci se na nju dok lezi na mami) pomaze pri tome da beba kasnije pravilno "vuče".
Meni su stavili mog bebaca tako na mene al malo mozda previsoko, znaci nije bio nize na trbuhu vec gore vise blize grudima i sve je bilo ok, al se on onda poceo malo meskoljiti i ja sam pomislila da ce mozda poceti traziti dojku i neka se nesigurnost javila sto da sad radim dali da ga malo pomaknem i htjela sam pitati tamo jednu zenskicu koja je jos bila u rađaoni al ona je nekako bila u svom poslu i ja od svoje nesigurnosti, nemrem se sad sjetit, il nisam ni pitala, ili sam nesto tiho mozda izustila, uglavnom nismo se bas skuzile, ona je mozda i rekla nesto da beba nemora jos dojiti ili ne sjecam se sad bas, al je otisla van, kao da pusti mene i muža i bebu... i ja sam u svojoj gluposti to nekako pustila... "ajd mozda ne jede beba odmah"... rekla bih da je to bila prva moja greska da nisam mozda muza pitala bar da mi pomogne namjestit bebu pa bar probala podojit odmah... tako malenog... ali dobro, mozda cak i nije od presudne vaznosti za dojenje, jer moja mama recimo nije imala nikakvih problema sa dojenjem a nije nas podojila bas odmah po rođenju.
Dalje, pustili su me znaci sa bebom da imamo taj zlatni sat, sto je stvarno super, a onda su ga odveli da ga ociste i pregledaju i tako to, a mene su stavili na hodnik jer nije bilo mjesta na babinjačama, pa dok se oslobodi. Ja se nisam zalila tad jer im nisam htjela raditi probleme a i zasto bi, ako nije mjesta, ok pricekat cu, np, ali bi voljela da su i bebu donjeli prije pa ga stavili na moj krevet tako u hodniku, nema veze sta, bilo je toplo.... Nego smo morali dosta cekati, skoro cjelo jutro da bi onda tek se vidjeli na babinjacama.
Kad su ga donjeli na odjel babinjaca, on je bio miran ko bubica i spavao, e sad neznam dal su ga nahranili u meduvremenu bez mog pristanka, mislim da to nebi smjeli, dali i koliko.oni rade nesto "po svom" mimo pravila neznam nebi htjela optuziti ikoga, znam da su mi poslje rekli da je izgleda sit jer ne jos pun plodne vode...neznam... ja sam u videu koji sam spomenula u postu vidjela da bebe znaju sisati odmah nakon poroda. Kako ako su pune plodne vode... to bas nisam najbolje shvatila... al ok... ne ljutim se na nikog, stvarno su lijepo spremili i obukli bebu. I meni je sestra koja ga je donjela.kratko i brzinski pokazala kako cu ga dojiti, al posto je spavao nismo probale na primjeru, nego je samo pokazala i dala par osnovnih informacija. Na zidu je bio broj telefona koji nazovem ako imam pitanja... ok...
E tu su poceli problemi... iz nekog razloga, dali sto su moje bradavice bile malo uvucene tj ravne, beba nije htio sisati. I ja sam prvo malo pokusavala, nisam bila.sigurna ni sama sto radim, on nije primao bradavicu i kad je dosla pitati strucnjakinja za dojenje njoj sam rekla i ona mi je pokusala pomoci tako da je malo.na silu gurala bebi moju cicu u usta a beba je plakao i nije htio. Rekla.je da su mi vjerojatno malo.uvucene bradavice, sto je imalo smisla jer bebin refleks sisanja se potice kad bradavica dotakne nepce bebi, to sam skuzila jer mi je rekla da mu probam mali prst staviti u usta i kad sam to napravila on je bez problema sisao. Al moja bradavica nije uspjela nekako uci dovoljno da dotakne mu nepce i potakne sisanje. Rekli su mi da malo vjezbam, a sto da mi kazu, i prvo malo u neznanju i tako to ja sam misla ok, al onda brzo shvatis da beba mora jesti svakih 2 sata otprilike i da ti nemas bas kad vjezbati nesto jer on mora nesto i pojesti. Tako da sam pristala da ga nahrane dohranom. Al tu sam se i ja nesto malo bila obeshrabrila pa je koje hranjenje bio i preskocio i malo je bio gladan jadan u bolnici jer ja nisam znala sto bi, bili vjezbali vise dojenje ili sto da radim i tako malo glupo sam sve bila.izvela al bas mi je bilo tesko i frustrirajuce jer samo sam mu malome htjela dati ljubav a nisam se snalazila sa tim dojenjem i tako da sam i plakala u bolnici....osjecala sam se grozno sto mi to ne ide... bas jako tesko bilo... al ovako hvala Bogu on je bio bas zdrav...
U iducem postu cu o tome sto je bilo kad smo dosli doma...
Odgovori s citatom
)
