u bolnici mi ga nisu dali na podoj nakon poroda, uvijek bi ga donosili sitog i uspavanog. jednom mi je sestra rekla da "nema sanse da dojim s ovakvim bradavicama" (?!). dosla sam doma s njim naviknutim na bocicu i nespremnim da sisa, ali nisam kupila adaptirano jer sam odlucila da ce nauciti sisati na jedan ili drugi nacin.
patronazna je bila ok, vidla je da mi je silno stalo do dojenja pa se malo potrudila da mi izdoji dok ne omeksa bradavica i tada je mali prvi puta uspio prihvatiti. nakon toga smo imali jos par borbi ali ja sam odlucila "ako je gladan, naucit ce" i tako je i bilo. hvala bogu, jer da smo imali probleme kao ove o kojima citam, nisam sigurna da bi bas bila tako samouvjerena (to je ono blazeno neznanje o kojem povremeno pisem).
imali smo dosta mali prirast, na donjoj granici, pa je pedica nakon sto je s 4 mjeseca dobio samo 200 grama rekla da ga moram nadohranjivati. dala sam mu jednu bocicu koju je, nakon sto je jedini put u zivotu odspavao 5 sati u komadu, cijelu povratio. i vise nikad.
uglavnom, rekla bi da sam imala vise srece nego pameti