Joj, kak je meni krasno s mojim velikim sinom - drugašićem...

Dijete se doma zabavlja učeći tablicu množenja (ne treba, sam je tražio jer ga to veseli i vidio je u udžbeniku, pa smo mu napravili još jednu za doma). Ali kad ga propitam oduzimanje malo većih brojeva, to zna zapeti. Ne uzrujavam se jer školsko gradivo mu ide dobro.

Odavno sam digla ruke od vježbanja i pokušaja popravljanja sinovog rukopisa, pogotovo otkad su mi preporučili (fizijatar i logoped) da ne pretjerujem s vježbama. Preko ljeta samo je trebao svaki dan napisati jednu abecedu pisanim slovima, onako iz komada. I dijete je zapamtilo abecedu i oblik slova! :D

Lani je bilo puno teže. A ove godine mi je teže s mlađim sinom - prvašićem, jer još se adaptira na školu (i učiteljica na njega ). Sve u rok službe...

Bitno je djecu dobro motivirati. To puno ovisi i o učitelju. Mi smo imali puuuno sreće... za naše učiteljice!