Samo da kažem dastedobro prošli. Mi smo za taj izlet morali iskeširati 135 knpepi prvotno napisa
:?
 |
|||
|
|
|||
Samo da kažem dastedobro prošli. Mi smo za taj izlet morali iskeširati 135 kn
Nesporazum: od navedenog cijelog popisa lektire učitelj bira PET DJELA UKUPNO kroz cijelu godinu. Od Andersena je obvezno JEDNO djelo, a ostalo po procjeni učitelja. Može biti dva, ali samo jedno Andersenovo djelo je obveza. Naša učiteljica izabrala je Ružno pače, i to obradu (slikovnicu).
prijavljujem trojku iz testa iz prirode... doma na ista pitanja točno odgovorio... danas ideme na informacije...
Hm, hm... i mi imamo informacije danas. Isto je bio test iz prirode, ali rezultate još ne znam. Dojavit ćemo sutra.
Inače, dijete me za vikend ugodno iznenadilo - nose torbe samo petkom jer su boravkaši, pa nemam dnevni uvid u bilježnice. Otvorim ja teku iz njemačkog, a ono petica iz diktata!(ima li neki smajlić koji diže nos???) Napomena - njemački je mom sinu među težim predmetima!
Mi isto imamo Ruzno pace ovaj mjesec. I po zelji jos jednu dodatnu lektiru.Nesporazum: od navedenog cijelog popisa lektire učitelj bira PET DJELA UKUPNO kroz cijelu godinu. Od Andersena je obvezno JEDNO djelo, a ostalo po procjeni učitelja. Može biti dva, ali samo jedno Andersenovo djelo je obveza. Naša učiteljica izabrala je Ružno pače, i to obradu (slikovnicu).
priroda je teška i treba je učiti i puuuuno ponavljati. Oni jako brzo zaborave stvari koje se nama čine da bi trebali znati.
Znam da je ponekad puno i previše čitati 2 sata jedan te isti predmet, ali imaju ga 2x tjedno.
Preporučam stranicu za ponavljanje nakon učenja. Malo ih opusti igrica za računalom, a opet nešto uče.
http://www.inet.hr/~ifalak/kviz/kviz-2.htm
Neka rješavaju kvizove, to je ujedno i motivacija za učenje.
Rene2, baš ti hvala na linku! :D
M. razred je isto imao Andersena, ali 5 priča, a glavna je bila Djevojčica sa šibicama.
Sad imaju Dječak u zvjezdanim čizmama.
Naši su imali Andersena: Carevo novo ruho i Ružno pače, ali se sada sva lektira radi u školi, jer smo kupili Leptiru (izdaje ŠK). Jedino sve pročitamo doma.
Za studeni smo dobili dvije priče fotokopirane, iz knjige "Priče za laku noć" (ne mogu se sjetiti autora).
S obzirom da smo drugi razred počeli s nekim trojkama i četvorkama, sada je opet sve o.k. jučer test iz prirode (na 4 stranice) riješen 96% (1 netočan, a i to nije mogla znati od doma jer mi imamo samo tuš kabinu, a pitanje je bilo kako se štedi voda kupanjem ili tuširanjem). Dok smo učili gradivo nisam na to pitanje naišla ni u udžbeniku, ni u radnoj, ni u bilježnici.
Jučer sam razgovarala s učteljicom engleskog i upozorava nas da od 3. raz kreće opasnije učenje i ocjenjivanje, ovo sada je sve igrancija i pjesmice.
Moj je danas donio ispravljenu lektiru - 3!!
Imali su Andersena, napisati tri price iz knjige Price i bajke. Prvo mu je na svakoj stranici prekrizila ; Naslov djela: Price i bajke i veliko napisala; Bajke i price.A nije tako, knjiga se zove Price i bajke. Onda ilustrator... Nigdje ne pise tko je ilustrator, vec samo ime , valjda firme, koja je napravila ilustracije. I mi napisemo to ime. Ali ne, i to je iskrizala. A sta smo trebali tu napisati? Onda vrijeme radnje - jedna godina. Ne ni to nije dobro, prekrizila je i napisala - cetri godisnja doba. Haloooo!! I jos sto sitnica, sve mi je iskrizala i na kraju napisala; Zar je to bio zadatak? To mi posebno nije jasno, a sta je bio zadatak?!
E, para mi je isla na usi!!
Moj L me iznenadio s lektirom:
- najprije me odvukao u lokalnu gradsku knjižnicu da potražimo Djeco laku noć (Ela Peroci), ali nisu imali
- sam se otišao učlaniti u školsku knjižnicu i u petak dovukao knjigu
- danas sam ga vodila na kontrolu vida, čekali smo skoro 3 sata... dijete si je kratilo vrijeme ČITAJUĆI TU KNJIGU (obvezna lektira za 2. razred)
- pročitao je prvu priču "Stara kuća br. 3" i zaključio - joj, baš je dobra priča, idem je pročitati još jednom...
- manje mi je bitno kako će izgledati zadaća ili provjera lektire, jer pristup me oduševio (kamo sreće da je sa svim predmetima tako, a ne da mi donese doma trojku iz likovnog... :shock: ali ide na bolje!)
Mi sinoć čitali Djevojčicu sa žigicama... kaže Iv- joj ovog Andersena, samo neke tužne priče piše-
a ja opet plakala
Ma pročitaj mu ovu, da ga razuvjeriš:
http://www.sendspace.com/file/52dz7z
(Sad tek vidim da je pisano velikim tiskanim slovima; imam to i u verziji s malima... Eto, može dijete i samo to čitati, na računalu!). To mi je omiljena Andersenova priča.
Polugodište je pred vratima... jesu li dječici zaključene ocjene i kako su oni zadovoljni? A vi?
Moj sin si je trojkom iz testa uspješno pokvario inače odličan prosjek iz matematike, ali učiteljica ga je neki dan pozvala pred ploču odgovarati... Mhm, sad ćemo vidjeti je li mudrijaš uspio spasiti peticu. Rekoh mu da ne može imati zaključenu peticu s tom trojkom iako su sve ostale ocjene dobre. Nisam htjela reći da je četvorka isto dobra ocjena; ima vremena i za takve izjave kad stigne knjižica... ako se ne predomislim i ne kažem "dobro je, ali znaš i sam da možeš bolje"... Vidjet ćemo još. Nekako mi je prerano da mu već sad gledam kroz prste, jer zaista može bolje, a ovo su osnovne stvari. A nije da nema rupa u znanju - neke stvari mu baš ne idu glatko.
Ostali predmeti - uglavnom dobro (bar koliko sam vidjela na zadnjim informacijama), čak i njemački koji mu je lani bio jaaako težak. Ide to...
Offt. a di je Štrigica?
ne znam, nema je već neko vrijeme na forumu...
Kod nas budu sve petice, jedino neznam, mislim da budu četvorke iz prirode i hrv. Vidjet ćemo kad stigne knjižica...
Jooooj!!! Erik će imati uglavnom trojke, mislim iz matike čak 2. Petice iz tjelesnog, likovnog i glazbenog.
Ni sama ne znam kako da se postavim prema tome. Šta da mu kažem? Vidim da se trudi. Može i bolje, ali ne puno.
Svejedno, ponosna sam na njega što ne posustaje, što mu se nije zamjerila škola, što ne izbjegava pisanje zadaće, logopeda i ostale obaveze.
M. ima sve pet.
Nama su ocjene zaključene već u ponedjeljak-ima sve 5, ali nekako mi je važnije sagledati da se trudila, bila uredna u obavljanju svojih obaveza i zadataka i usvojila gradivo predviđeno za ovo razdoblje.
Ispada da nabijamo na nos ocjene ovoj djeci s lošijim prosjekom.
Da li je to stvarno stanje ovisi o jako puno parametara- mogu reći da i naklonost učiteljice prema mirnijoj i poslušnijoj djeci ima veliki utjecaj.
A tako je to i dalje u životu- ne treba ih s ocjenama previše opterećivati.
Bitno je staviti naglasak da se može i bolje, ali da su sve ocjene za učenika.
Moj je stav da trud treba pohvaliti, ocjene neću nagrađivati poklonima -smatram da se ocjene zaslužuju a ne kupuju.
Već sam odlučila čestitati joj kao odrasloj osobi stiskom ruke i jednim bravo kad donese sutra knjižicu.
Da ne duljim više-radosni vam svima blagdani.
Bravo! Tako treba... I moji znaju da se ocjene trebaju zaslužiti. Mislim da ćemo i mi bap ovako.
Mi cemo danas dobiti knjizice. Tj. knjizice ce se vratiti prazne, a ocjene ce dobiti na papiru. Tako i stariji ( 5.raz). Ne znam zasto. Jesu vama upisivali ocjene u knjizice?
Inace, ocjene su ok. Nisu sjajne, 3 iz hrvatskog i prirode. Ostalo je ok. Nadam se da ce drugo polugodiste biti bolje.
Jos nesto...
jeste kupovali sto uciteljici? Kod nas u razredu su se skupljali novci da se uciteljici kupi poklon. To mi je malo bezveze, kod starijeg se nikada nije nista kupovalo, osim cvijece za kraj godine. Dala sam novce, 20 kuna svaki. Ne znam sto su kupili, danas ce joj predati jer sutra nema skole. Kako je kod vas?
Debeli potpis pod ovo! Mene su pitali isto, ali sam odbila. I to s ovakvim
Inace, bolje da tu lovu dajemo u razrednu kasicu, pa da klinci imaju za sendvic na izletu (svi isto) kad treba.
Nisam za to, osim kad se razred oprašta od učiteljice. Mi smo se naših učiteljica sjetili - djeca su napisala čestitke koje se mogu objesiti na bor, i tome smo dodali mali prigodni poklon. Znak pažnje je dovoljan.
po meni je važno znanje, ali bome i ocjene. To ćete se uvjeriti kada vam dijete bude 7. i 8. razred.
Moj je danas donio knjižicu sa svim peticama!! Iako sam uvijek bila uvjerena da mi ocjene neće pretjerano značiti u njihovom školovanju, danas sam baš ponosna na njega, naročito zato što samo on i dvojica, trojica imaju sve petice.
I moja curica je jučer donjela doma knjižicu sa svim peticama,što smo i prije znali,jer je i u imeniku imala sve petice.
I da,jako sam ponosna i najsretnija mama na svijetu,jer imam takvo dijete :D
Ispravljam sama sebe... sin donio knjižicu, a u njoj SVE petice :D
Doduše... nisam neko hvalisavo biće... ali kad vidim da svi hvalite svoju djecu... ne mogu odoliti... da, da, krasna knjižica, boli glava od petica + 4 opravdana izostanka ("kaj mi nije mogla napisati 5 izostanaka???")...i druga knjižica isto tako krasna...
JA sam najponosnija mama na svijetu!
pozdrav svima!
evo i mene ... i moj klinac ima petice iako mislim da je bitnije da skuži kako su ocjene "posljedica" njegova učenja i zalaganja a ne primarni cilj.
ali, imam jedno pitanje i moolliiimm za vaša iskustva i razmišljanja.
naime, i u drugom r. iz matematike pišu AUTOMATIZACIJE. e sad mene interesira pišu li i vaša djeca, da li je to navedeno negdje u nast. planu i program ili što??? kada smo pitali na roditeljskom odgovor je bio "DA" i kraj priče. meni osobno takvo "poticanje "na učenje je koma jer klinci pišu samo rezultate u svoju bilježnicu. mislim da je posebno nehumano prema klincima koji su sporiji jer ne stignu (zbog ograničenosti vremenom) ili onih kojima je potrebna vizualizacija zadatka....a ako se desi da nakon tri automatizacije ocjene su jedinice- ne daje li to učeniku više negativnosti nego neke pozitive? uvjerenja sam da bi i takva vrsta provjere ( ako je potrebna) mogla biti humanija ili???? ako imate link na neki tekst gdje se automatizacija spominje, pliizz jer već sad ja imam neugodan feeling od onog što nam predstoji a ne ide mi pod istu kapu s onim" rasterećenjem programa i fantastičnim modernim metodama učenja".
Eh, draga... ima nas više u istom košu. U Nastavnom planu i programu eksplicitno ne piše pojam automatizacija niti je u njemu to razrađeno do u detalje. Na temelju tog nastavnog plana i programa učitelji sebi rade mjesečne i tjedne planove (koliko ja znam). Pokušala sam to pronaći u dokumentima na stranici MZOŠ, ali nisam uspjela. Mislim da to spada u metodiku, ali netko iz učiteljskog jata vjerojatno će to znati bolje objasniti.
I moje dijete je jedno od onih kojima takve stvari, recimo, idu teže (školovanje uz Rješenje o individualiziranom pristupu ima od prvog razreda, sada je u drugom) ali bez obzira na to, dijete uredno piše te "diktate" ili petminutne testove kao i ostali učenici IAKO ima rješenje da mu treba osigurati više vremena itd. Učiteljica je, naime, primijetila da mom sinu to ide dobro, a ja sam se suglasila da ga tretira kao i ostale učenike bez obzira na rješenje. Ima debelih razloga za to. Elementarna matematika osnova je za cijeli život i tu nema kompromisa, osim u zaista radikalnim slučajevima.
Da sam se našla u ovakvoj situaciji (tj. da je moj sin donio tri jedinice iz provjere), prvo bih otišla na individualne informacije k učiteljici/učitelju (i to bih dogovorila zaseban termin, da učitelj ima dovoljno vremena za mene) i dobro bih se pripremila za to. Petice nisu cilj - cilj je stjecanje znanja. Ne treba se bojati toga. Ukoliko dijete zaista ne može savladati, učiteljica će i sama predložiti opservaciju i kasnije poseban pristup skrojen baš za to dijete, kako bi ono dobilo najbolju skrb i naučilo najviše na primjeren način.
Osim toga, treba raditi i doma.... Mi koristimo svaku priliku da djecu poučimo zbrajanju, množenju i ostalim vještinama do razine automatizacije (recimo, abecedu) jer to je važno. Kartamo s njima žandara, igramo čovječe ne ljuti se s 2 kocke, ispitujemo ih zbrajanje, oduzimanje i drugo u SVAKOM trenutku kad smo zajedno i kad nam padne na pamet. Rad u školi nije dovoljan za automatizaciju (bez obzira radi li se o abecedi ili matematici ili nečem trećem) nego dijete treba potaknuti da stječe radne navike, kako u školi, tako i doma. Moji sinovi cijene vrijeme provedeno s njima i nije im tlaka ako ja tu i tamo ubacim pitanja iz matematike i drugih predmeta (engleski ih učimo isključivo doma, njemački uče u školi). Donese moj sin drugašić doma i trojke, a to ga potakne da bolje radi. Tri jedinice iz mat. diktata razlog su za odlazak na razgovor s učiteljicom, pa zajedno potražite najbolji način da dijete SADA, DOK JE VRIJEME savlada stvari koje će mu trebati do kraja života. Sretno!
Peterlin, hvala na brzom javljanju!
inače, ovo pitanje sam postavila ne zato što moje dijete ima problema s tim nego mi se čini to općenito teško za njih, posebno sad kad je zbrajanje i oduzimanje sa dvoznamenkastim brojevima... da, možda je problem u meni jer ovo rasterečenje programa ne doživljavam tako... ne kažem da ne treba znati i učiti ali...mislim da bi im školovanje (bar ovo početno) trebalo biti nekako primjerenije.
inače, mislim da moj klinac ne bi imao takav prosjek da isto tako ne radimo puno s njim kod kuće.osim toga, uspjeli smo savladati da se prema školi odnosi kao prema svojoj obvezi u kojoj mu mi možemo pomoći i usmjeriti ga ali na njemu je...
u tvojem slučaju mislim da je vrlo bitno da se u školovanju tvojeg djeteta uzmu u obzir želje tebe kao roditelja i mogućnosti tvojeg djeteta i to sve pokuša ukalupiti u taj nastavni plan...a za to je potrebo volje. vidim da ste vi to uspjeli iako moram priznati da spadaš u manjinu roditelja ako tvoje dijete ima rješenje o individualiziranom pristupu a tretira se kao i ostali.... većinom je obrnuto- roditelji ne bi nikakvo pismeno rješenje ali bi ind. pristup .
ja pak mislim da cijeli naš sustav školovanja daje premalo mogućnosti da se dijete razvija prema i po svojoj osobnosti, nego ga se dosta ukalupljuje... i zbog toga me ovo s npr. automatizacijom LJUTI, jer se djeca stavljaju u neke norme iako (čini mi se) i bez njih bi se postigao u konačnosti cilj(znanja). pitam se što je s onom djecom koja su ne svojom voljom "drugačija" u usvajanju gradiva od drugih ili koja nemaju roditelja koji bi im pomogli u svakodnevnim školskim zadacima? možda je moje očekivanje da bi program u većini trebao biti svladan u školi kriv?
ne znam, ali imam osjećaj da moje dijete (koje je rekla bih u nekom prosjeku) trči brzinom koja mu nije primjerena? a što je onda s onima koji su u startu sporiji?
ako sam zabrazdila, sorry... 8)
matematika
Slažem se da je taj sistem provjeravanja (tkz. brzi testovi) zbrajanja i oduzimanja deprimirajući. Moja ima sve petice iz matematike tj. 5 petica, a svaka je sadržana od tri kontrolna. Sad zamislite da vas neko stalno ispituje i testira. Već nakon prvog testa učiteljica vidi tko zna, a kome treba još vježbe. Zašto onda to vrijeme koje izgubi na testiranje ne iskorisiti da pomogne djeci kojoj treba. Kad sam vidila da zbrajaju dvoznamenkaste i dvoznamenkaste i oduzimaju ih ...???!!!!
Kod drugih testova iz drugih predmeta im štopa i vrijeme."Znate rješila je za 14minuta, a ovaj test za 13minuta". Moju malu to frustrira jer kako da se orjentira u vremenu kad još nije znala na sat?
Zaključenu peticu iz hrvatskog jezika u razredu ima samo jedna učenica.
Ne zabrinjavam se previše jer vrijeme pokaže svoje najbolje.
Evo mene opet....
Matematika je teška. Je. I meni je bila u toj dobi. Nitko nije rekao da je lagana niti da treba biti takva. I danas pamtim scenu iz trećeg razreda osnovne škole, kad je moj tata otkrio da nemam pojma o dijeljenju (a imala sam petice) i na to upozorio moju učiteljicu.... I danas sam mu zahvalna na tome.
Zbrajanje i oduzimanje do 100 u drugom razredu je važno. U drugom polugodištu slijedi tablica množenja koju je NEMOGUĆE savladati bez automatizacije. Daklem, sve ono što se radi u prvom polugodištu (i u prvom razredu) predvježba je za kasnije. Te vještine (zbrajanje do 100, množenje i dijeljenje, kasnije razlomci) su doslovce jedine koje svi trebamo kroz cijeli život. Bila sam sasvim pristojan matematičar kroz cijelu školu i studij, ali da me netko sad pita diferencijalni i integralni račun, bez tablica osnovnih integrala bila bih potpuno bespomoćna... Ali ne može mi se dogoditi da u trgovini dođem na blagajnu, a da nemam pojma koliko će biti "ceh" barem okvirno. Rijetko griješim u tome. Ne radim to iz znatiželje, jednostavno cijeli život funkcioniram na taj način. Nema teorije da mi budžet bude prekratak zbog krivog zbrajanja...
Matematika koja se uči u prva četiri razreda je osnova za sve. Nakon trećeg razreda nema čovjek što MISLITI koliko je 17 + 19... Nisam ja nikakav lumen, i jako sam daleko od svoje svekrve (računovođa u mirovini) koja pogledom zbraja redove n-znamenkastih brojeva. To je trening kao i gimnastika!
Nažalost, naša su djeca, a često i mi-roditelji, naviknuta na instant uspjeh i skloni su odustajanju od bilo čega što zahtijeva strpljenje i ustrajnost.
Ako od njih (i sebe) očekujemo malo, dobit ćemo još manje. Ako očekujemo mrvicu više nego što mogu, to oni obično uspiju dohvatiti. Na pisaćim stolovima moje djece stoji timer već godinama... Nismo ga koristili za petminutne testove, koristili smo ga za ograničavanje vremena igranja na računalu. Posljedica? Nemaju moji sinovi već dugo problema s gledanjem na sat - oš digitalni ili analogni, sve isto!
Učitelj često nema vremena baviti se time da li je dijete vizualni ili auditivni ili neki drugi tip. To možemo raditi doma.... Ja sam svojima odavno pokazala "trikove" kako se pribraja broj 9 (dodaš deset, oduzmeš jedan), kako se grupiraju brojevi na ovaj i onaj način, kako da koriste LOGIKU u početku, a kasnije to ide "samo od sebe". Uz vježbu!
A kako se djeca osjećaju dok još nisu vješti osvjedočila sam se jučer: kupili smo im sintić i probala sam svirati nakon pauze od 25 godina. Ne ide! Ne ide od prve, ne ide nakon petnaest minuta, ali nakon 45 minuta bilo je bolje. Tako je i s matematikom. U STARTU jest deprimirajuće, ali ako ne vježbamo, bit će tako i dalje. Djeci treba dopustiti da osjete uspjeh nakon vježbanja, a nema bolje motivacije od toga. Naš je zadatak davati im potporu PRIJE nego su uspjeli i uvjeravati ih da to mogu. Jer mogu! Puno puta sam se osvjedočila u to, a moja djeca iznenadila su i nas i sebe i učitelje.
Digresija - negdje je bila tema "pametni pokreti" - za sve roditelje koji MISLE da im djeca imaju problema s matematikom, preporučujem da si malo to pogledaju. Morala bih potražiti link...
Evo topica Pametni pokreti, ako koga zanima (kako tjelesnom aktivnošću potaknuti rad mozga):
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...hlight=pokreti
Peterlin, to si tako dobro i detaljno napisala da te mogu samo potpisati. I moj sin ide u drugi razred i nisam primijetila baš nikakav stres zbog testova iz matematike. Ne znam čemu čuđenje zbog zbrajanja i oduzimanja dvoznamenkastih brojeva - pa, jednoznamenkaste brojeve su radili u prvom polugodištu prvog razreda.
Takvi testovi su po mom mišljenju izuzetno korisni za vježbu mozga i to su češći utoliko više. Moja kći ide u prvi razred i, za razliku od sina, nije među najbržima i najboljima. Tijekom praznika smo matematiku vježbali upravo na taj način i mogu reći da nakon dva tjedna zbraja ko' zmaj. To joj se doslovno automatiziralo. Ako bude trebalo tako pomagati i sa dvoznamenkastim brojevima, tu smo. Ima pravo Peterlin, to su vježbe pamćenja za tablicu množenja.
Peterlin, Zdenka2:, krasno ste sve formulirale... Petrlin, uvijek se divim tvojoj sustavnosti...
Što se testova automatizacije tiče, moja ih kći voli... Doduše, njoj je matematika najdraži predmet! Ali, ne vidim ni ja ništa loše u tome, dapače! Da sad ne obrazlažem i ne ponavljam, potpisala bih sve od Peterlin i Zdenke2.
Uostalom, i djeca su različita!
Forka (napisa):
Uostalom, i djeca su različita!
e, baš zbog toga ja i imam malo drugačije razmišljanje što ne znači da moje dijete ide ili ga učim liniji manjeg otpora. ali ako se zalažemo da nam sustav obrazovanja bude primjereniji SVOJ djeci, onda konkretno ne vidim zašto forsirati nešto što doprinosi nervozi većini djece već u drugom razredu? to ne znači da sam konkretno protiv "potpunog izbacivanja" automatizacija. npr. da li je vama normalno da prije svakog testa djeca u razredu mojeg sina svaki odmor ne skidaju pogled s gradiva i ponavljaju da bi što bolje napisala test? pa meni je to ok ali ne za taj uzrast.
peterlin, hvala na link, super , nije da se ne slažem s tobom i zdenkom ali potpisujem split!
ako je netko pronašao link u vezi te automatizacije...pliz... željela bih o tome konkretno crno na bijelo pročitati pa da umirim srčeko... a tome su uvelike već pomogle peterlin i zdenka
Ako se ne varam, Split je govorila nešto o tome da se vrijeme u školi bespotrebno troši na testove, te da bi učiteljice to vrijeme koje je "potrošeno" na testove trebale posvetiti djeci kojoj to ne ide baš najbolje... i ti to, amica, potpisuješ... Ništa ne kužim... Pa što u vašoj školi nisu organizirane dopunska i dodatna nastava? To bi trebalo biti vrijeme u kojima se učiteljice posvećuju djeci kojima "baš ne ide", ALI i onima kojima "baš ide"! U našoj školi to dosta dobro funkcionira.
Osim toga, ne bih se ja baš tako okomila na automatizaciju... Netko je prije mene dobro primijetio da neke stvari uistinu treba svladati automatizmom, e da bi nam bilo lakše usvajati ono što slijedi iza toga... Upravo na elementarnom znanju treba insistirati, to je naime, temelj za sve ostalo što će kasnije doći... Zato je važno dobro naučiti, pa čak i automatizirati neke osnove, pretpostavljam da tome služe i ti testovi...
Poslala sam ovo pitanje (o automatizaciji zbrajanja, oduzimanja i množenja i provjerama znanja) na mjesto gdje očekujem kompetentan odgovor.
Meni taj podatak ne treba, po mom mišljenju to je stvar zdravog razuma. Na placu, kad kupuješ pet kila krumpira po pet kuna, ne možeš na papiru ili na prste računati koliko to bude koštalo, ni koliko ti mora trgovac vratiti od 50 kn.
Moji su do 20 na brzinu naučili NA NOVCE jer ih je jako zanimalo. Moj stariji kaže da si i dalje zamišlja kune
[quote="Forka"]Ako se ne varam, Split je govorila nešto o tome da se vrijeme u školi bespotrebno troši na testove, te da bi učiteljice to vrijeme koje je "potrošeno" na testove trebale posvetiti djeci kojoj to ne ide baš najbolje...
forka, ja nisam to tako shvatila nego da je split protiv svakodnevnih provjera ( od danas do odmah sutra)istog gradiva jer je možda nekoj djeci potrebno ipak više vremena za usvajanje istog. a da se to isto nakon određenog vremena opet provjeri ili provjerom ponovi, potpisujem. pa ponavljanje je majka znanja, zar ne?
isto tako, NISAM protiv automatizacija u konačnici već sam željela čuti i razmišljanja roditelja koji to isto sa svojom djecom prolaze. i slažem se sa peterlin koliko je automatizacija bitna stvar( primjer je super!) ali ako ona deprimira ili kod učenika stvara kontra efekt i ne potiče ga na daljni rad, mišljenja sam da se u tom trenutku treba ipak "prilagoditi" učeniku i na način koji će polučiti kod učenika željeni efekt i dati mu mogućnost da i kod njega u dogledno vrijeme ta ista automatizacija bude dobro prihvaćena.eto, zato bih samu sebe željela informirati da li postoji pisani sadržaj koji govori o njenim vrstama, primjeni i njenim mogućnostima primjene u školskom obrazovanju. samo toliko.
Mislim da to "deprimiranje" ne može proizlaziti iz samog načina ispitivanja nego prije iz načina kako učiteljica tome pristupa. Ako ona stvara psihozu kod djece, onda je problem u njoj.
Djeca su različita, pa sam zato i navela svoj primjer. Moja djeca su dva potpuno različita tipa učenika, pa ipak to prolazi i kod jednog i kod drugog, uz pozitivan pristup učiteljica i nas roditelja.
Evo mene s odgovorom.
U Nastavnom planu i programu za osnovnu školu poglavlje o matematici nalazi se na 49. strani (probat ću staviti link, ali nije jednostavno - na web stranici MZOŠ napravili su "face lifting", da ne velim čušpajz, pa sam jedva našla i to uz pomoć ljudi iz struke:
(Ja sam stavila bold gdje sam mislila da treba, iako je sve ovo važno.)ZADAĆE
Učenik treba
- naučiti matematički se izražavati pismeno i usmeno,
- razviti vještinu pisanja, čitanja i uspoređivanja brojeva,
- usvojena matematička znanja znati primjenjivati u svakodnevnom životu,
- razviti sposobnosti i vještine osnovnih matematičkih problema potrebnih za nastavak školovanja,
- spoznavati matematiku kao koristan i nužan dio znanosti, tehnologije i kulture,
- osposobljavati za apstraktno mišljenje, logičko zaključivanje i precizno formuliranje pojmova,
- razvijati osjećaj odgovornosti i kritičnosti prema svome i tuđem radu,
- razvijati sposobnost za samostalni rad, odgovornost za rad, točnost, urednost, sustavnost, preciznost i konciznost u pisanom i usmenom izražavanju.
Cijeli dokument Nastavni plan i program za osnovnu školu krije se ovdje:
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3135 (v. Publikacije izdane u 2006. godini - tamo se to može skinuti, ali ne znam kako da stavim direktni link ovdje).
Eh, sad.... TUMAČENJE ovog teksta ovisi o učitelju. Slažem se sa Zdenkom da se može dogoditi da učiteljice stvore psihozu, ali ni RODITELJI nisu nedužni u tome, pogotovo ako imaju vlastita loša iskustva s matematikom u toj (i kasnijoj) dobi.
Svi mi gledamo svijet iz svojih cipela i dobro je preispitati vlastite stavove (i eventualne noćne more iz djetinjstva). Ali zašto ne bismo svoju djecu potaknuli da budu bolji od nas? Ako mi pravimo drame oko ispitivanja gradiva matematike, djeca će na to tako gledati. Ako djeci kažemo da je to normalan dio školovanja (i života) kao što i jest, oni će to prihvatiti bez ikakvih trauma.
peterlin, hvala!
slazem se da stav roditelja a i učiteljice uvelike ovisi o pristupu djece određenoj tematici. i od mene moje dijete sigurno neće čuti kako je nešto što se radi u školi nepotrebno ili bedasto, ali ovo sam željela sebi nekako pojasniti i staviti u neke okvire. a sad se bacam na čitanje...
Ja ću sad malo o prirodi. Pisali test zima, obitelj, rodbina, kultura stanovanja,
kućanski uređaji i mislim požar.
Sve su to neke svima opće poznate stvari, ali svejedno učila je za test i ja sam ju lijepo sve ispitala i dodatno potkrijepila nekim činjenicama iz svakodnenog života da ne bi bilo sve samo bubetanje iz knjige.
Stiže ona sretna : sve sam znala :D i dobiti ću 5.
Pa što je sve bilo u testu?
I ovo i ovo i koje godišnje doba prethodi zimi? Proljeće, mama.
Ma koje je doba prije zime ti to znači srećo. Ali mama pa to je jesen-to mi je krivo.
A sada nema veze ocjena dragi moji, ali postavljati zamke djeci nije u redu.
Dobro možda vaši znaju pojam prethodi pa sam totalno u krivu, ali evo moje dijete ne poznaje pojam prethodi i pretposavljam velika većina njenih vršnjaka-da ne govorim koliko smo lomile jezik na glačalu,štednjaku, vazdazelenom,poljodjelcima i sličnim izrazima.Naravno da slengu nije mjesto u školi, ali u ispitima treba postavljati pitanja na razumljivom jeziku u skladu s dobi djeteta.
Koji je problem bio napisati prije umjesto prethodi :?
Ili barem objasniti djeci pitanje... to je mogla učiteljica...
A ja sam jučer odvalila na čitanku iz književnosti, radilo se o razumijevanju pročitanog teksta, a tekstu je naslov (sad ja ovo iz glave, ali mislim da sam ga dobro upamtila): Žaba mukač se brani trbuhom!?
Časna riječ, to ni ja ne razumijem!
Moj je muku mučio s riječi UOČI, također iz prirode, mislim da je u onoj lekciji o Božiću...
Iskreno, mi takve riječi kod kuće ne koristimo
Eeeee, drage moje, naša je učiteljica rekla na roditeljskom sastanku pred polugodište da djeca JAKO LOŠE GOVORE i imaju mali i uzak vokabular.
I rekla je kako tome doskočiti - umjesto crtića, gledati slikovnice.
Umjesto iskaznice videoteke - iskaznica knjižnice!
I mom E se dogodi da nešto ne zna, ali smo ga doma DRESIRALI da pita ako nešto iz testa ne razumije ili nije baš siguran što znači. Ne tako da smo mu rekli "pitaj učiteljicu ako nešto ne razumiješ" nego mu je od malena u glavi "pitaj MENE ako nešto ne razumiješ" pa se to preslikalo i na školu.
A ovo prethodi-slijedi i slične štoseve moji su radili još u vrtiću. Ili smo imali ludu sreću ili smo jako dobro pratili što odgajateljice s djecom rade, nemam pojma... Pamtim i scenu kad je draga teta I. iz vrtića povela petogodišnjake na obližnju tržnicu, pa meni poslije priča - jedino je vaš E znao prepoznati i imenovati sve voće i povrće! (Nismo ga namjenski učili, ali uredno vodimo djecu na plac, pomažu na gruntu i oko vrta. To je pravo znanje.)
Kako god bilo, moji sinovi nisu lumeni, ali rijetko im se dogodi da ne razumiju pitanja iz testa. Svojim pristupom roditelji zaista mogu puno pomoći djeci u školskom gradivu - radeći s njima jednostavne svakodnevne stvari i USPUT objašnjavajući što je to. A to je ono što se zove "kvalitetno vrijeme" s djetetom.
Peterlin bez uvrede, znala sam da će uslijediti pametovanje.
Vokabular djece se razvija tijkom školovanja, no obično se neke nove pojmove i u knjizi obilježi zvjezdicom i stavi pojašnjenje na dnu knjige-tako se zapravo i usvoje.
Ako je prodika o kvaliteti provedenog vremena išla meni i mom djetetu sad moram u obranu.
Izabela čita od svoje pete godine, ove praznike pročitala je Koko i duhovi(otišla sama u knjižnicu), vrlo je radoznalo, prirodi okrenuto dijete.
Slobodno vrijeme provodimo na izletima i u vinogradu bake i djeda.
Vidjela je sve domaće životinje, upoznala sve vrste voća, povrća, alata, radova u vrtu, vinogradu, voćnjaku...
Mislim da za svoju dob ima vrlo širok spektar znanja i nije od djece koja sjede pred tv-om i pc-em po cijele dane.
Ma da ne duljim- možemo mi tako nabacati djeci u test bezbroj inačica jedne te iste riječi uz pojašnjenje-tako ćemo biti sigurni da svi sve razumiju i ujedno uče.
Poanta je da li im postavljamo zamke riječima ili ih učimo bogatstvu hrvatskog jezika.
Tja, možda pametovanje nekom pomogne... Mojoj djeci je definitivno pomoglo!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom