Peterlin, hvala na brzom javljanju!
inače, ovo pitanje sam postavila ne zato što moje dijete ima problema s tim nego mi se čini to općenito teško za njih, posebno sad kad je zbrajanje i oduzimanje sa dvoznamenkastim brojevima... da, možda je problem u meni jer ovo rasterečenje programa ne doživljavam tako... ne kažem da ne treba znati i učiti ali... mislim da bi im školovanje (bar ovo početno) trebalo biti nekako primjerenije.
inače, mislim da moj klinac ne bi imao takav prosjek da isto tako ne radimo puno s njim kod kuće.osim toga, uspjeli smo savladati da se prema školi odnosi kao prema svojoj obvezi u kojoj mu mi možemo pomoći i usmjeriti ga ali na njemu je...
u tvojem slučaju mislim da je vrlo bitno da se u školovanju tvojeg djeteta uzmu u obzir želje tebe kao roditelja i mogućnosti tvojeg djeteta i to sve pokuša ukalupiti u taj nastavni plan...a za to je potrebo volje. vidim da ste vi to uspjeli iako moram priznati da spadaš u manjinu roditelja ako tvoje dijete ima rješenje o individualiziranom pristupu a tretira se kao i ostali.... većinom je obrnuto- roditelji ne bi nikakvo pismeno rješenje ali bi ind. pristup .
ja pak mislim da cijeli naš sustav školovanja daje premalo mogućnosti da se dijete razvija prema i po svojoj osobnosti, nego ga se dosta ukalupljuje... i zbog toga me ovo s npr. automatizacijom LJUTI, jer se djeca stavljaju u neke norme iako (čini mi se) i bez njih bi se postigao u konačnosti cilj(znanja). pitam se što je s onom djecom koja su ne svojom voljom "drugačija" u usvajanju gradiva od drugih ili koja nemaju roditelja koji bi im pomogli u svakodnevnim školskim zadacima? možda je moje očekivanje da bi program u većini trebao biti svladan u školi kriv?
ne znam, ali imam osjećaj da moje dijete (koje je rekla bih u nekom prosjeku) trči brzinom koja mu nije primjerena? a što je onda s onima koji su u startu sporiji?
ako sam zabrazdila, sorry... 8)