ljuta sam ko pas a ne znam na koga!

dakle, priča počinje prošle školske godine. grupa u kojoj je bila moja starija curka (tada su bili 4-6g.) dobila je mogućnost učenja engleskog. grupa nije velika, 19 djece, od kojih se 14 odlučilo za engleski i to se održavalo dva puta tjedno od 15-16 sati, dok su ostala djeca za to vrijeme imala neku aktivnost s tetama. engleski se održavao u drugoj sobi. djeca su super naučila, moja malena čak zna kad odemo negdje van malo prokomunicirati - pozdraviti, reći ime, godine itd., zna dosta pjesmica, imenovati životinje itd, a i učiteljica je bila divna.

e sad je došla nova školska godina, grupa se preselila u drugu prostoriju koja se ne sastoji od 2 sobe, već se jedna može pregraditi nekakvom zavjesom. jutros sam pitala tetu što će biti s engleskim, tj. kada će početi jer to bi im trebala biti druga predškolska godina. teta je rekla da ne zna što će biti, da su svi koji su bili zainteresirani prošle godine zainteresirani i dalje, no jedan (slovom i brojkom 1-jedan) roditelj djeteta koje ne ide na engleski se buni jer smatra da je njegovo dijete diskriminirano u odnosu na ovu koja uče engleski uz argument da se to tako ne može održavati, za vrijeme rada vrtića (što je svima, dapače, dobrodošlo jer nakon vrtića možemo ići npr na sport ili biti u parku ili štoveć) i da dokle god jedan smatra da je diskriminiran, engleski se ne može održavati, eventualno u večernjim satima, što većini roditelja ne paše a vjerojatno niti škola to ne može organizirati.

najavljen je roditeljski sastanak na tu temu uskoro, do kraja mjeseca. mene zanimaju vaša mišljenja i savjeti, što napraviti i kako se postaviti, meni je kao prvo beskrajno žao da mi dijete sada prekine s engleskim jer me već ispituje kada će početi.