Volite li biti trudne? - 1. dio

[macka]

prvo tromjesečje sam mirovala zbog krvarenja, puna neizvjesnosti i straha. moram priznati da nisam tako zamišljala trudnoću.
no međutim, nakon otprilike 14. tjedna uplovila sam u neko prelijepo razdoblje i sada uživam u tom svom "drugom" stanju - puna sam energije, odlično se osjećam, a malena se stalno rita tako da ne osjećam više onu neizvjesnost s početka: je li sve ok...
i dalje sam ultra emotivna ali me to uopće ne brine, kad mi se smije smijem se iz sveg srca, kad mi se plače zaplačem, makar bila među 50 ljudi
i još nešto - stalno si gledam to svoje izmijenjeno tijelo i uživam u njegovim promjenama. fascinantan mi je rast trbuha, sve te obline... bilo je tako i ranije, trudnice su mi oduvijek bile lijepe, ali sada je to nešto posebno.

da, rekla bih da volim biti trudna

[lucky day]

uzaivala sam biti trudna u razdoblju od 3. do 7.8. mj... super volje, obavljala masu stvari, um bistar i fokusiran, uzvala u trbuhu, pokratima luke, hrani... ma milina... :D

a prva tri mi je bilo zlo (nisam mogla povracati ali mi je zeludac stalno bio u grlu) a poslijednje mjesece sam bila ogromna i slabija pokretljivost me ubijala u pojam...

[M&T]

Više volim bit trudna i rađat nego sve ono što dolazi poslije poroda-odgoj i odgovornost za dijete..to me dotuče

[disa]

meni je bilo super dok sam bila trudna,ali sad mi je puuuno ljepse

[maksi]

Ja neću baš reći da uživam u trudnoći. Volim biti trudna ali nakon jednog prijevremenog poroda sada pušem i na hladno. Umirem od straha! Smirim se na kratko nakon pregleda pa opet ispočetka. Nažalost tog straha se nije lako riješiti.

[Leta]

Strah je samo misao u glavi, a njima možemo upravljati!
Meni je jako pomagalo što sam svaku večer, prije nego što bih zaspala, govorila podsvijesti da je sve u najboljem redu, da je bebi kod mene lijepo i komotno, da će sve biti ok, da ću trudnoću iznijeti do kraja, da će porod biti brz i lak... i tako stalno, a pogotovo kad bi me nešto uplašilo.
Autosugestija je moćna. Sve 5, kako sam si i govorila.
Voljela sam biti trudna jer sam sve gledala s pozitivne strane i osjećala sam se moćno.
A nisam voljela biti trudna jer sam bila pokretna kao osrednji morž. No dobro, oni su brzi... recimo, osjećala sam se tromo pred kraj i grintala što ne mogu sve što hoću.
Sretno svima!

[Leta]

p.s. I ja bih išla rađati svake subote (Jan se rodio u subotu).
Meni je bilo pis of kejk.
Al dojenje.... Hvala SOS-u

[Loli]

Nije mi se baš dalo pažljivo čitati sve postove, ali tema mi je super.
Najljepše na svijetu mi je kad sam trudna. (bila)
Ma skoro nikad, nevezano uz djecu, nisam bila toliko sretna, sve je bilo naprosto savršeno. Bila sam zdrava, ten savršen, nisam se debljala (a toga sam se najviše bojala), ma zapravo nisam imala NIKAKVIH nuspojava, a svi su samo lepršali oko mene. Kaj mi treba, kaj bi jela, kaj mislim o..., a kad bi mi to zasmetalo, ljudi se nisu vrijeđali na moje odbijanje. Prvu i treću trudnoću sam provela doma, s hrpom vremena za sebe i interese koje inače nisam stizala i sve je bilo naprosto savršeno. Porodi su trajali kratko, tako da se ni drugi ni treći put nisam bojala "onog što me čeka". Ma savršeno.
Kad o tome više razmišljam, malo mi dođe žao što nemam snage, volje i živaca za više djece, jer trudnoća....to je nešto savršeno!

[kailash]

ja toliko volim trudnoću a i rađati mi je bilo predivno da ne mogu dočekati opet biti "trbušasta"

[icyoh]

meni je (zasada) super, u 19tj. sam

ali nekako mislim da će mi u 9mj sve prisjest

[ina33]

Zasad mi je baš lijepo, ali još je rano (15.-ti tjedan, IVF trudnoća (prv trudnoća), nakon 7 godina liječenja, a 10 braka, a sve puno nekih, da se politički korektno izrazim, "izazova" - tipa problem s kukom zbog kojeg se ne smijem nadebljat više od 10 kg i idem na carski, pa prenatalna testiranja da-ne, koja itd. Ali, zasad mi je stvarno lijepo, sretna sam zbog svakog dobrog dana, nekako sam zamislila da će mene odmah doktori poleć' čim shvate da sam trudna pa se veselim što sam još "up and running".

[Strobery Shortcake]

Pravo mi je drago što si se ovdje javila Ina.
Ja sam voljela biti trudna, ali nije mi bilo mrsko ni kad sam rodila i prestala biti trudna. Jednom sam idući na posao hodala jedno vrijeme iza čovjeka koji je bio, tako po prilično debeo, i gegao se baš kao ja u tim zadnjim mjesecima, mislila "uh, ja ću se ovog tereta riješiti, a šta će on?"
I jedva čekam opet, sve nešto zamišljam stomak i kako će to izgledat

[larmama]

moje je iskustvo ograničeno samo na jednu trudnoću 8) i za nju mogu reći da sam se odlično osjećala
prva tri mjeseca sam imala mučnine, no nisu prerasle u povraćanje nego samo u trčanje na wc
nakon toga su mučnine nestale, ostao je samo čudan okus hrane, inace uzivam u hrani a u tom periodu bas i nisam
uglavnom osjecala sam se poletno do samog kraja, vozila auto, a dan prije poroda sam odsetala dugu setnju,
imala sam jedan kraći period kad mi je otekla bubrezna ovojnica, no nista neizdrljivo
strahova bas i nisam imala, uspjela sam se nekako othrvati i onom kad mi je mjesec dana pred porod doktor rekao da mi beba ima povećan želudac
sve u svemu, ja sam u onoj grupi rađe bi bila trudna, nego rodila

[pirica]

prvo tromjesečje sam mirovala zbog krvarenja, puna neizvjesnosti i straha. moram priznati da nisam tako zamišljala trudnoću.
no međutim, nakon otprilike 14. tjedna uplovila sam u neko prelijepo razdoblje i sada uživam u tom svom "drugom" stanju - puna sam energije, odlično se osjećam, a malena se stalno rita tako da ne osjećam više onu neizvjesnost s početka: je li sve ok...
i dalje sam ultra emotivna ali me to uopće ne brine, kad mi se smije smijem se iz sveg srca, kad mi se plače zaplačem, makar bila među 50 ljudi
i još nešto - stalno si gledam to svoje izmijenjeno tijelo i uživam u njegovim promjenama. fascinantan mi je rast trbuha, sve te obline... bilo je tako i ranije, trudnice su mi oduvijek bile lijepe, ali sada je to nešto posebno.

da, rekla bih da volim biti trudna

[Yuna]

Volim.

malo mi se manje sviđa ono posljednje razdoblje kad se već jedva krećem i napeto isčekujem da počne porod, inače je super biti trudna.

[Tiwi]

Inače, obožavam trudnoću
Mene smiruje što znam više nego prvi put, no kako netko reče, na ono što možemo utjecati, na to pazim, no ne možeš na sve pa zato ne brinem pretjerano.

Ali ove mučnine Naporno.
I nekako već sad ne mogu ponijeti sina po stepenicama a da se ne uspušem. Nisam se niš još udebljala, samo sam .. trudna

[MissQ]

Volim biti trudna. Ovo mi je prvi put i od samog početka ne opterećujem se strahovima o tome kak će mi proći trudnoća i hoće li sve bit OK. I do sad je fakat bilo super! Doduše, kak sam već u 32 tj. povremeno me muče misli da kak će mi bit na porodu jer čujem uglavnom da boli ko sam vrag (sve babe kažu ne budi luda, uzmi epiduralnu, to je civilizacijski doseg). I ono kaj me još malo više straši je kak ćemo se snaći sa bebom. Uglavnom, kad mi dođu takve misli otjeram ih nekako... Kažem samoj sebi: "Kak su druge ženske tak buš i ti, nisi ti mačji kašalj, imala si zajeban život i puno sranja i vidi kak si daleko dogurala, tak buš shendlala i te gadne prve tjedne".... Podsjetim se da ima neka viša sila koja brine za nas dvije i da će sve biti OK... Mislim da treba vjerovati, to pomaže

[cekana]

Uživala sam u sve tri trudnoće i stvarno sam se osjećala posebno, blaženo ali istina je Brunda u ovome što si rekla, što više znaš, više imaš strahova i opterećenja.... pamtim najgore strahove u vožnji u trećoj trudnoći.... jel MM zakočio - ja odmah :shock:

Svim curama 2u1

[camel]

meni je super biti trudna.
naravno i ja sam imala sve te strahove, pa nesanica, a ako već zaspem sanjala sam strašne snove o djetetu.
ali taj osjećaj da sam trudna, da osjećam bebu u trbuhu, pa iščekivanje kada ću je upoznati-nešto neopisivo.
a tek dojenje. obožavala sam dojiti. definitivno jedan od ljepših osjećaja u životu.

[Kejt]

kad kažete da volite rađati - zar ne boli ili boli podnošljivo? i ja sam se osjećala ko naposebnija žena svijetu jer sam Rodila ali pamtim ogromnu bol i, iskreno, užasno me strah ponoviti to. ne znam kako bih precizno napisala - u biti i ja mislim da volim rađati, ali me jako strah boli i da opet neće bit kako bih htjela. mislim da bi se drugi put s tim još teže nosila ...

[Lutonjica]

boli, ali veličanstveno boli. a istovremeno me strašno peru happy happy hormoni i užasno sam euforična i sretna. najbolji osjećaj u mom životu. totalno high.
ma fantastično nešto!

[Kejt]

ja sam u predrađaoni bila tako happy happy, high ... kad je zaboljelo za ozbiljno, te vibre je nestalo i htjela sam samo da prođe što prije ... pokušavala sam 'otić' nekud gdje volim bit, ali ne znam sad, ili nije uspjelo ili nije pomagalo ... sjećam se da sam pokušavala prodisati trud, nisam gledala u ispis s ctga, gledala sam u zid, u radijator i mislila da 'ne mogu' da ću 'puknut' isključila sam se i nemam pojma tko je sve prolazio predrađaonom, a odlazile su žene i dolazile nove, ali nisam uspjela izbacit taj strah i ogromnu neugodu i tu neku užasnu emociju da 'ne mogu' iz glave

[Lutonjica]

ja se nisam tako osjećala :/
na disanje nisam obraćala pažnju ni u prvom ni u drugom porodu.

[AdioMare]

Boli, boli, samo, razlika je u tome kako tko dočeka bol.
Ako je dočekaš u raspoloženju i s mislima:"Nema šanse da ovo izdržim više od 5 minuta" osjećat ćeš se kao u klopci i svaki slijedeći trud će te izbezumljivati.
Kada trud dočekaš s mislima:"OK, to tako mora biti, proći će ovaj, pa čekamo slijedeći" - neusporedivo je s onim prvim.
Iako, rijetke su žene koje ne dožive bar kratku krizu i ne zapitaju sebe ili bližnje: "Oooo, kad će?!"
Kejt, mislim da bi ti kod slijedećeg puta puno pomoglo kada bi o porodu bila više informirana. Iz iskustva ti kažem

[bubimira]

Boli,Ako je dočekaš u raspoloženju i s mislima:"Nema šanse da ovo izdržim više od 5 minuta" osjećat ćeš se kao u klopci i svaki slijedeći trud će te izbezumljivati.
Kada trud dočekaš s mislima:"OK, to tako mora biti, proći će ovaj, pa čekamo slijedeći" - neusporedivo je s onim prvim.

Apsolutno potpisujem!!!
Ja sam se u mislima totalno izvojila iz svega. I od mm. Nismo uopće komunicirali, ja sam žmirila. Stalno sam spontano zamišljala da se vozim vlakom po tračnicama i trudovi paralelno sa mnom. Bojala sam se da mi se ne poremeti taj ritam jer bih ispala iz tračnica. I fakat sam osjećala svaki trudi koji dolazi, preplavljuje me ko val i smiruje se do novog, al ja idem dalje po tim tračnicama. I imam nekako u sjećanju da sam sa svakim trudom dahtala i da mi je to pasalo, baš zbog tog ritma o kojem sam pričala.

Kejt i ja mislim da je sve u informiranosti i našem samopouzdanju.
Ja se ne bojim novog poroda, nego mu se beskrajno radujem! I stvarno jedva čekam da kroz to prođem još jednom.
S vremenom sam shvatila da sva moja negativna sjećanja na prošli porod proizlaze isključivo iz mojeg nezadovoljstva s načinom na koji se rutinski "hendlaju" rodilje i zbog svega onog što se desilou rodilištu nakon poroda, a ne s mojim osobnih doživljajem samog čina poroda.
S obzirom da te ipak poznajem rekla bih da je kod tebe isto.
Kad ćeš sljedeći put krenuti na taj put vidjet ćeš da ćeš se početi više informirati, da ćeš puno čitati po tom pitanju i tako će ti se otvarati novi i novi vidici. I sve više i više ćeš biti sigurnija u sebe i svoje želje i znat ćeš da ti to možeš.
Tako je barem kod mene.

[cekana]

Ja sam se u trećoj trudnoći u jednom trenutku strašno zamislila nad porodom, jer sam s Lukom imala jako bolne trudove i plašila sam se kako ću izdržati.... ali sam se kasnije smirila, mislila na bebicu i beskrajno se radovala tome. U svakom trudu sam osjećala kako se spušta, kako smo si bliže i svaki mi je bio prekrasno iskustvo. Vjerujem da se puno žena, baš zbog tih proživljenih bolova osjeća veličansteno

[Olivija]

Je, i ja sam se osjećala kao heroj!
Meni je fokus točka za trudove baš bio CTG - pomagalo mi je gledati u njega i čekati "peak", a bila sam jako ljuta na sebe kada bih izašla iz tog nekog ritma i ne prodisala trud. Samo sam si mislla ako dišem pravilno beba će imati više kisika, mene će manje boljeti...
Čini mi se da je taj fokus/mantra/... vrlo različit od žene do žene.

I još jedna stvar mi je pomagala vezano za strah od samog poroda: zamislila bih si neku ženskicu o kojoj imam najgore moguće mišljenje, a da je rodila, pa bih si rekla: "E ako je ona mogla, možeš i ti!"

[crvic]

ja sam prvi puta trudna, nakon dva spontana, i ne mogu reci da previse panicarim oko ove trudnoce. pokusavam cim vise uzivati!
makar, svaki odlazak doktoru na pregled je za mene grozan, odnosno ono iscekivanje pregleda!
ali sreca koja je nakon, kada kaze da je sve u redu, e to je nesto sasvim novo za mene i obozavam to!

i bas sam se jucer pitala da li me strah poroda?!
jos nije, a nadam se da niti nece

[kailash]

ja sam uživala rađajući jer mi je ta bol bila redefinirana u glavi u pojam "intenzivan osjećaj" tako da je to promjenilo doživljavanje trudova. pratila sam rukom izlazak bebice i MM zajedno sa mnom tako da su ti trudovi bili nagrađivani opipljivim napredovanjem i to mi je bilo u prvom planu, a ne tjelesni doživljaj trudova. ne bih rekla da nisam bila prisutna, nego da sam bila prisutnija nego ikad

osjećala sam se kao da prolazim kroz vrlo moćnu inicijaciju

[Kejt]

hm, ne mislim da sam bila neinformirana. da sad znam više, znam. sad imam porod iza sebe. ne, nisam, disala 'po školski' nego kako sam osjećala da mi je ipak lakše. i da, i ja pamtim taj neki 'ritam' koji se nametao sam po sebi, i kod disanja i svega uopće, uspon, pad, jedan, drugi ... mene je sve nekako podsjećalo na surfanje, na velike velike valove ... ne problematiziram svoj intimni doživljaj poroda jer zaista i nije 'problematičan' ali je ukupan dojam ipak bio da nešto 'fali', nisam tako zamislila i gotovo, znate kad nešto napravite i najradije bi sve porušili i ponovo, tako nekako.

[AdioMare]

da sad znam više, znam. sad imam porod iza sebe.

****
ali je ukupan dojam ipak bio da nešto 'fali', nisam tako zamislila i gotovo, znate kad nešto napravite i najradije bi sve porušili i ponovo, tako nekako.

Ja sam imala porod iza sebe, a otišla sam roditi drugi puta kao da mi je prvi. Mislim da bih tek treći puta mogla reći da kužim malo više, i znati što otprilike mogu očekivati - četvrti puta.

A što se tiče ovoga da li mi nešto fali... pa i ne baš.
Bilo kako bilo, ipak sam sretna kada sve završi i ja mogu reći: rodila sam.

[bubimira]

hm, ne mislim da sam bila neinformirana.

oprosti! nisam ni ja to mislila iako je to možda tako ispalo u mom postu.

mislila sam na ovo:

da sad znam više, znam. sad imam porod iza sebe.

to je ključno!
a ono što sam htjela reći je da kad budeš ponovno čitala stvari i info o porodima i sl. sve će to dobiti jednu sasvim novu dimenziju upravo zbog činjenice da si to već jednom prošla.

ali je ukupan dojam ipak bio da nešto 'fali', nisam tako zamislila i gotovo, znate kad nešto napravite i najradije bi sve porušili i ponovo, tako nekako.

jako dobro ovo razumijem. ja nisam baš imala taj osjećaj da bi sve porušila al sam stalno imala u srcu osjećaj da sve to skupa nije bilo u redu (iako je "sve prošlo u redu"- beba zdrava, ja cijela!). i to me nagnalo da kopam ponovno po forumu, da ponovno čitam i još puno prije nego što sam ostala trudna s ovom bebom sam znala da će ovaj put sve biti drugačije
s vremenom ćeš i ti sama sebi otkriti zašto se ako osjećaš. vjeruj mi!

a sad da konačno odogovorim da temu topica dal volim biti trudna.
da, obožavam. i ponakad pomislim da bi cijeli život mogla biti trudnica.

[Nea]

Ne volim biti trudna.

Jedino sam uzivala maximalno u prvoj trudnoci koja se nazalost tuzno zavrsila u 32 sedmici.

U drugoj sam uzivala jedino u okretanju malenog i njegovom lupkanju, sve ostalo je bio strah.

Drugi put sam rodila ranije, tako da me hvata panika od pomisli na trecu trudnocu. Ne mogu si pomoci nikako.

[apricot]

Nea,

[Kejt]

da, obožavam. i ponakad pomislim da bi cijeli život mogla biti trudnica.

X

[mozarela]

ja sam već nekoliko puta rekla to na glas pa me ljudi čudno gledaju!
ja volim imati dijecu i imala bih još ali ne volim biti trudna. nije to nikakvo "blaženo stanje"- stalni strahovi nervoza odsustvo normalnog funkcioniranja... sve gledam kroz prizmu straha za bebeu, za ishod...

kao što netko reče jedino što me uistinu veseli je kada ga osjetim da se rita!

zapravo ne smetaju mi tegobe, potpisala bih puno veće i bolnije i čudnije tegobe samo da znam da će ishod biti pozitivan i da će sve biti u redu...

[sale&ivana]

meni je ovo prva trudnoća i baš nisam presretna fizičkim stanjem trudnoće, ali zato me pomisao da u meni raste mala bebica raduje više od bilo čega.
ne volim trudnoću i iz razloga što mi je nekako preduga, stalno gledam koliko mi je narastao stomak i užasno sam nestrpljiva. ne mogu dočekati da primim svoje zlato u ruke.

[Romeo&Julija]

Obožavam biti trudna,ma jedeš sve i svašta,radiš šta hoćeš,nesmje ti niko ništa ,luduješ od hormona...............
E zato sam ja peti put trudna 8)

[Majuška]

Meni se definitivno ne sviđa biti trudna baš zato što su moji divlji hormoni malo u krivom smjeru "zabrijali" :?

Van emotivne kontrole sam, nervozna sam, pa sam nesretna, pa sretna, pa žalosna, pa ljuta i tako u krug! Jedva čekam ipak da to prestane jer me još nijednom nisu lupili neki high hormoni o kojima samo čujem i zavidim!
O strahovima da ne pričam.. toliko sam zabrijala da mi je dragi zabranio internet! Želim biti (i mislila sam da ću to biti) super žena/majka/ratnica povezana sa ženskom kozmičkom energijom ali šipak!
Ima još vremena do poroda i možda se baš onda pretvorim u praiskonsku majku!

[emira]

super tema...

moja prošla trudnoća je bila HOROR! Ali danas... kad je sve iza mene u uvjerenju sam da sam si sama djelomično kriva za to. Pola stvari je u glavi, pola u tijelu! Na početku trudnoće su me totalno prali hormoni, po prvi puta u životu sam upoznala depresiju. Onda tri krvarenja i nakon toga je sve krenulo nizbrdo... Bojala sam se svakog odlaska na WC, strogo sam mirovala i dani su mi prolazili u brojanju koliko još imamo do kraja. Sada ne mogu reći da je taj strah bio bezrazložan, na kraju sam ipak imala prijevremeni porod u 34 tj. Kroz cijelu trudnoću me pratio nesavladiv strah i nisam si mogla pomoći. Ja kao da sam imala predosjećaj da ću imatri prijevremeni porod jer sam neprestano listala i surfala tražeći informacije o tome s koliko tjedan su bebe sposobne preživjeti u slučaju prijevremenog poroda i takve stvari. Na kraju sam 5 tjedana pred porod doslovno ležala prikovana za krevet, rodila prijevremeno, hitnim carskim rezom...

Nakon svega, dugo sam živjela u uvjerenju da više ne želim imati djece jer sam smatrala da još jednu trudnoću ne bih psihički podnijela...

No sada, kada imam prekrasnu 18-mjesečnu kćer i kada vrijeme polako odmiče, ja sve intenzivnije razmišljam o novoj trudnoći. Uhvatim samu sebe u maštarijama kako sam trudna, kako milujem trbuh, kako osjetim bebu, kako dojim bebu... i sva se rastapam... Moja uvjerenja i odluke da više ne budem trudna polako blijede...

Ali, sada znam jedno... Od onog prvog plusića na testu počet ću trenirati svoju glavu da razmišlja drugačije, da se pozabavi pozitivnim mislima. I trudit ću se uživati u svakom danu trudnoće a ne brojati dane do poroda.

I... iako je moja prošla trudnoća bila užasna već sada sam počela sama sebe ubjeđivatio da će slijedeća biti super i besprjekorna. Svjesna sam činjenice da sam si prošli put strahovima i negativizmom samo donijela zlo.

Ja ne tvrdim da ću uspjeti u tome ali jedno sam odlučila... ako ne uspijem sama i ako se razložni i bezrazložni strahovi ipak pojave neće mi biti sram potražiti ni stručnu pomoć da mi pomogne u njihovom uklanjanju!!!

[bubimira]

emira

[Majuška]

Ali, sada znam jedno... Od onog prvog plusića na testu počet ću trenirati svoju glavu da razmišlja drugačije, da se pozabavi pozitivnim mislima. I trudit ću se uživati u svakom danu trudnoće a ne brojati dane do poroda.

Emira, to je super stav
Ja sam željela bebicu nekih cca godinu dana a radili smo na njoj 2 mjeseca (očekivala sam malo više truda!) tako da me cijela trudnoća jaaako iznenadila jer nisam znala ništa ali baš NIŠTA o simptomima, problemima, nuspojavana itd. tako da sam prvih 2 mjeseca samo šizila od straha (nije ni sad puno bolje, ali trudimo se ) i kupovala knjige i još više umirala od straha. Ja sam jedna od onih blaženih koje su mislile to je divno stanje, potpuno si smirena jer čuvaš i nosiš najveću tajnu i misterij i nedodirljiva si. Ufff, koliko sam se prevarila!

[banklorraina]

ja sam uživala u onom slatkom iščekivanju, jer oba puta nisam znala što nosim, jednostavno me nije bilo briga. samo sam molila Boga da je živo i zdravo. i eto....

[modesty71]

Trudnoća mi je bila super (osim hemića, grrr :shock: ). Najviše sam voljela osjećaj kad se okretala i lupala me. Neke žene taj dio ne vole, ali meni je bio super osjećaj

[white_musk]

uzaivala sam biti trudna u razdoblju od 3. do 7.8. mj... super volje, obavljala masu stvari, um bistar i fokusiran, uzvala u trbuhu, pokratima luke, hrani... ma milina... :D

a prva tri mi je bilo zlo (nisam mogla povracati ali mi je zeludac stalno bio u grlu) a poslijednje mjesece sam bila ogromna i slabija pokretljivost me ubijala u pojam...

ovako je nekako bilo i kod mene

Primjetila sam,što vrijeme više odmiče,sve sam više ljubomorna na svaku trudnicu koju vidim

[mozarela]

Trudnoća mi je bila super (osim hemića, grrr :shock: ). Najviše sam voljela osjećaj kad se okretala i lupala me. Neke žene taj dio ne vole, ali meni je bio super osjećaj

mene pak hvata strava ako ne osjetim par sati a kada se počne ritati bude me strah da se ne zapetlja u pupčanu... ili tako nešto... totalno sam prolupala!

[mozarela]

ja sam uživala u onom slatkom iščekivanju, jer oba puta nisam znala što nosim, jednostavno me nije bilo briga. samo sam molila Boga da je živo i zdravo. i eto....

a-ha- prvi puta nisam htjela ni ja da znam ali kada se sjetim one strke oko kupovanja u zadnji čas jer je doslovce bilo kinderuberaschung!

[bobaibeba]

Ja sam u prvoj trudnoći imala sve one loše stvari-povraćala 4 mjeseca svaki dan po nekoliko puta,kad je to prestalo počela žgaravica koja je prestala ono jutro kad sam rodila Grgu,a prije nije reagirala ni na kakve pokušaje da je ublažim,to je tako peklo i bolilo,ne mogu opisat.Udebljala sam se preko 20 kila,imala visok tlak,natečena komplet od viška vode...ne mogu se sve ni sjetit.
Ali TAKO OBOŽAVAM BITI TRUDNA!!!!Ne znam,valjda me hormoni preuzmu skroz.Za vrijeme cijele trudnoće sam bila euforična i vesela,tako sam se psihički dobro osjećala da sam pokušavala ignorirat ove fizičke tegobe.
4 mjeseca nakon poroda mi se smaknuo kralježak pa mi oduzelo jednu stranu ali riješila sam i to brzo kod jednog odličnog fizioterapeuta.
Sad sam opet trudna i opet sam sva happy!
I opet se veselim svakoj maloj i velikoj tegobici,samo da s bebom bude sve OK,ovo drugo je zanemarivo!
Jedino kaj cmoljim kad u novinama ili na telki vidim nesretnu malu djecu.
Eto danas na poslu čitam Večernji i slika djeteta od možda 10 godina i bebe od nepunih godinu dana kako mu leži u krilu i prose na ulici u nekoj zemlji...morala sam okrenut stranicu i ne gledat jer su mi suze samo izletile na oči,pa da ljudi ne pomisle da sam luda.
Ili vidim danas dečkića od kojih 4 godine pao mu lanac s biciklića i on to sam pokušava nariktat,a ja buuuu (vozila sam u koloni i gužvi inače bi mu još i pomogla)

[ivanic]

Da se i ja malo uključim u temu.Da volim biti trudna,možda zato što nemam nikakvih tegoba i sa bebom je sve u redu.Lijepo mi je i kada mogu pokazivati svoj trbuh,ne moram paziti da li mi je negdje iskočio špekec ili ne.Lijepa sam okruglica :D

[icyoh]

ja ne volim. Po prirodi sam paničar i od samog početka trudnoće me brine porod. Istovremeno me brine i beba - ako ga ne osjetim onda se brinem zašto ga ne osjetim, a ako me lupi onda brinem da mu nešto ne odgovara jer se javlja. U zadnje vrijeme sam opsjednuta idejom da će imati dijabetes jer mi je dr zadnji put spomenula da je prevelik (idem na oggt idući tjedan)
I bole me križa te moram na wc svakih 20min.