ja se trudim F kuhati što kvalitetniju, raznovrsnu hranu, puno povrća, žitarica, voća, mesa
i on to voli...
probao je (u jaslicama ) salamu, i veli teta da nije prestajao tražiti još... no doma toga nema, i neće jesti... isto tako i paštetu, ni hrenovke, a bome ni juhe i hranu iz vrećica...
zašto? malo sam previše učila o toksikologiji i industrijskoj proizvodnji/preradi hrane... njegov mali organizam je tako nježan i osjetljiv da mu prije 3 godine stvarno nije potrebno dodatno opterećenje, ionako živimo u gradu, trči i udiše olovo, CO i kadmij...
pobogu, zar trebam i prehranu prilagoditi tome?
a opet, nabaviti hranu koja je organski uzgojena (osobno mi se povraća od tog naziva) je nemoguća misija, jer čistog nezagađenog tla i zdravog ne tretiranog sjemena nema... znači, treba birati između više i manje zagađenog...
pa onda barem spremati kuhano... malo maslinovog ulja i voila!
mladi želučić, i mala jetrica biti će sretni...
a da se vratimo na špek/pancetu/pršut - osim što je sve to strašno slano - što fali... kvalitetne prerađevine!
ovaj tekst vrvi od grešaka - kad nestručna osoba počne filozofirati o zdravlju, kemiji, prehrani - posljedica je glorificiranje stiropora, panično traženje "zdrave, organske" hrane da živimo što duže i bolje...Foška prvotno napisa
na žalost, dovoljna su dva, tri nestručna polukriva teksta u popularnim mjesečnicima (vita, mila, dr. u kući...) da se počne vjerovati u štetnost špeka, roštilja...
a dovoljno je samo pitati naše dede i bake kako su spremali špek/pancetu i roštilj, pa raditi to na njjihov način, a ne današnji...