Dakle, koliko puta vas malci pozovu u toku dana (za bilo šta - da im dodate, pomognete, odgovorite...) i koliko se u procentima puta odazovete i odradite traženo?
Danas sam skoro pukla kad su me moji malci pozvali po milioniti put u prvom satu po dolasku iz vrtića. Tražili su mi sve, ostalo je da mi do kraja dana zatraže i određenu zvezdu sa neba. A gladni oni, gladni mi, tatu cimaju mušterije na telefon, njih dvojica se džapaju između mamanja, ja ne mogu na sto strana...Ma za poludeti :/
Onda se moj pametni husband našao da mi pridikuje kako nisam sva svoja kad im tako svaki put odgovaram ili ispunjavam želje. Nije pomoglo ni ono 'ako mu ne daš on počne da tuli a onda se to tuljenje udesetostruči pa do kraja dana tulimo za svaku sitnicu'. Nije pomoglo ni ono da sam ja 6h bila na poslu a oni u vrtiću pa su se uželeli mame. A tek nije pomoglo ni ono da ja želim srećnu decu (makar ja riknula zbog toga).
Da se razumemo, nikad im ne dajem ono što se inače ne sme ali oni mi traže tako fine stvari - čašu vode, jabuku, pomoć oko kockica, flomaster i blok...žao mi je držati ga žednog dok ja ne postavim sto ali kad to postavljanje stola bude prekinuto i po stoti put zbog eto nekog jako bitnog razloga onda mama pukne i počne da šizi :/
Ko je ovde normalan a ko nije?