Trina,
ja sam razmišljala kao i ti dok se nisam našla u sličnoj situaciji... Još uvijek ne mogu vjerovati koliko sam htjela sve zaboraviti, oprostiti..., ali MUBM se nije vratio kući.
Ja to više ne priželjkujem, dapače, nadam se da neće ni poželjeti. Mislim da bi sad nakon svega i dobio to o čemu pišeš, ali... više za ništa ne stavljam ruku u vatru, a najmanje za to kako ću reagirati u situaciji u kojoj se nisam još nikada našla.
Toffiželim puno sreće i ako je toliko snažna i jaka da mu istinski oprosti... a on iskren... vjerujem da će uspjeti. Imaju se i zbog koga dobro potruditi.
Ja bih jedino potražila psihoterapeuta da im pomogne shvatiti kako je do toga došlo i kako poboljšati i učvrstiti vezu, još bolje se upoznati...