Više puta sam imala prilike vidjeti kako roditelji koj sjede s djecom na kavi daju djeci šećer iz vrećice tako da im sipaju u usta jer je to njima kao fino. Ja se naježim od takvog prizora jer meni šećer kao šećer, onak da ga jedem samog odvratan. Mene je Tea također to tražila kad sam bila s prijateljicom jer je ona tak dala svojoj curici, al ja Tei nisam dala i ne pita više.
Također vidjela sam puno puta da djeca umaču prst u šećer i ližu.
I bili smo mi jučer u berbi vinograda i bilo je puno ljudi i netko je dao Tei tak šećer iz zdjelice. Ona je oduševljeno prihvatila i počela lizati prste koje je močila u šećer i ja sto puta ponovim toj osobi nek joj ne daje. A svi ono: Pa daj pusti, neće joj ništ biti, samo nek ona jede kaj joj paše, glavno da je dobra (ko da inače nije
). Znači treba dati djetetu da liže šećer, samo da je na miru. Nakon nekoliko upozorenja ja sam ustala uzela taj šećer i spremila. E pa nakon toga svi su me gledali ko da sam skrenula, zavladala je tišina za stolom (a do tada su svi oduševljeno gledali Teu kak lijepo papa) uz okretanje očiju, totalno neugodna situacija.

Sad me baš zanima što vi mislite o ovome i dajete li svojoj djeci šećer ili sam ja totalno luda ili kaj?!