Mjesecarenje/pricanje u snu/nocne more

[koky]

Kazem mjesecarenje jer mislim da to spada u tu kategoriju. Naime Sven ne hoda po okolo ali zna povremeno pricati u snu. Do sada to i nije bilo jako cesto i trajalo bi jako kratko. Medjutim vec mu se jedno tri puta desilo da sanja nesto ruzno i onda place i skroz je neutjesan. Vidi se da nije skroz budan ali opet reagira i odgovara na neka postavljena pitanja ali se i gubi. Kao neka luda kombinacija sna i jave. Evo prije pola sata je imao najgoru moru do sad. Vristao je, plakao i ritao se. Jedino sto sam mogla je primiti ga u narucje i tjesiti ga. Uzasna situacija. Inace ovaj tjedan ima adaptaciju u vrticu. Do danas je sve bilo u redu, medjutim danas je bilo koma. Nikako nije htio ici i na kraju sam ga morala na silu ostaviti. Kad sam ga pokupila sve je bilo OK ali ocigledno je da on to ipak prozivljava malo dublje i vjerojatno je i taj san bio vezan za to danas. Ima li ko istih problema? Ovo danas mi je bilo strasno. Kako da mu pomognem?
Svakako cu se sutra porazgovarati i sa psihologicom. Inace je on jako drustve i obozava se igrati sa klincima. Bio je on i po igraonicama a do sada su ga cuvale bake naizmjence tako da nije posebo bio samo sa jednom osobom cijelo vrijeme. Ali uz sve to je i jako senzibilan...

[čokolada]

Kopiram jedan stari Lutonjičin link

Night Terror or Nightmare?

A night terror is not the same thing as a nightmare. Nightmares occur during the dream phase of sleep known as REM sleep (this stands for Rapid Eye Movement; also known as "dreaming" sleep). The circumstances of the nightmare will frighten the child, who usually will wake up with a vivid memory of a long movie-like dream.
Night terrors, on the other hand, occur during a phase of deep non-REM sleep - usually an hour or two after the child goes to bed. During a night terror, which may last anywhere from a few minutes up to an hour, the child is still asleep. Her eyes may be open, but she is not awake. When she does wake up, she'll have absolutely no recollection of the episode other than a sense of fear.


Našu malenu muče ti night terror-i i lakše se s tim nosimo otkad znamo da su "faza". Prije smo je dizali iz kreveta i nosali, probali probuditi, što sve ne...pa bi znalo trajati po pola sata ili više.
Sada se javljaju pri nekoj benignoj promjeni rutine tipa nije spavala popodne ili ako je nosić skroz zaštopan zbog prehlade ili joj se šlajm slijeva u grlo i sl., ili nakon putovanja nekamo itd.
Plač sad traje 5-8 min., ne dižemo je, ne budimo, samo mazimo po leđima i nešto umirujuće govorimo. Stane samo od sebe, ponekad nakon smirenja otvori nakratko oči da se uvjeri da smo tu, a kojiput nastavi bez buđenja spavati.

_________________

[SabinaC]

I kod moje se curice javljaju noćne more kada plače i neda da ju zagrlim, ali ima i lijepe snove i onda se smije i pjeva.

[koky]

E pa onda Svena muce ti Night Terrori. I to tocno kao sto pise u clanku, jedno sat vremena ili dva max nakon sto zacori. Ma bas mi je bed. Ja ga nisam ni pokusavala nesto probuditi jer nisam bas sigurna koliko bi to bilo dobro. A uostalom, ako se nije sam uspio probuditi od silnog vristanja onda tesko da bi ga ja uspjela.
Velis da je to faza? Kao proci ce ih to jednom kad izadju iz te valjda osjetljive faze?

[Loryblue]

Velis da je to faza? Kao proci ce ih to jednom kad izadju iz te valjda osjetljive faze?

faza.
prošli je.
nije bila ugodna kad bi se dogodilo, ali je prošla.

[koky]

To je lijepo za cut. Stvarno ga je tesko gledati takvog
Inace mi je luda sa tim spavanjem u smislu da moram stavljeti ogradu na krevet gdje god spava jer preseta cijeli krevet ma koliko god veliki bio i ako nema ograde velika je vjerojatnost da padne :/
I evo sad jos i ovo...

[Strobery Shortcake]

I nama su ovi night terrors u zadnjih mjesec-dva postali katastrofalan problem kod spavanja, jer se dešavaju skoro svaku drugu ili treću noć. Ona pri tom ne da da je se uzme, ne prihvata naš govor, ustaje sama, pali svjetlo ili odlazi u svoju sobu i tamo pali svjetlo. Nekad to sve zna potrajati i do sat vremena.

[Hannah]

Ne spadamo u ovu dobnu skupinu, valjda nitko neće zamjeriti što se javljam , ali zainteresirao me je naslov.
Šimun ima 20 mj i ponekad jako loše spava. Nekada smo to povezali sa burnim danom, posjete rodbini, gosti kod nas ili mu je jednostavno bio loš dan i puno je plakao, ali nedavno su mu se teške noći javile bez razloga. Jako je aktivan tjekom dana, malo spava (sat i pola do dva), ali zato oko 20 h već jako čvrsto zaspi i spava od pola 7 ujutro. Prvih dva, tri sata sna je ok, a onda krene plač, vriskovi, kada ga pokušamo primiti ili ga samo pomaziti, počne se bacati po krevetiću, lupati rukama i nogama i još jače vrištati To je stvarno strašno. Jednom je sišao s kreveta i došao u dnevni boravak, bauljao je i točno se vidjelo da je dezorijentiran, blaži oblik je kada se ustane u krevetiću i maše rukama, kao da tjera nešto od sebe ili želi nešto uzeti. Sve u svemu nije mi niti jedan "oblik" simpatičan. Ne znam da li su snovi i mjesečarenje nasljedni, ali ja sam kao jako mala svaku noć hodala po kući, a mm i dan danas programira (to mu je struka) u snu, a i imali smo situacije kada je izišao van na dvorište na wc ili krenuo u ormar. Čitala sam negdje da aktivnija i življa djeca u prosjeku više mjesečare i sanjaju i da s vremenom to samo od sebe prestane, no sudeći po mm nije u svim slučajevima tako. A navodno pomaže, kod starije djece, kada roditelji potiču dijete da razgovara dnevnim događajima, a posebno o onome što ih tišti.

[danielica]

kad se sprema pun mjesec ja sam vec spremna na razne zvukove iz larine sobe jer ona tad ruzno spava, baca se po krevetu, visi glava preko kreveta, a kako je krevet dosta nizak, zna kleceti na podu a glava na krevetu i tako spava. ujutro, naravno, bude za nis, neispavana i nervozna ali vec sam na to navikla a i ja cesto nemogu spavati za vrijeme punog mjeseca

[mamalada]

Moji samo nemirnije spavaju povremeno, a nisam sigurna da to ima veze s mjesecom. Baš ću pripaziti

[tratincica]

ja se susrecem s night terrors kod K. vec duze vrijeme...sad su rodenjem djeteta i polaskom u vrtic ponovno izrazenije...

da li se uskoro mogu nadati tom prestanku tj kakva su vasa iskustva...

[ramona]

pozdrav, ja se bas i nemam obicaj javljati na forumu ali ova tema mi je vrlo bliska i vjerujem a je svakom roditelju teško gledati dijete dok mu se dogadja taj nočni strah, terror ili kakoli se vec zove...a prosli smo kroz drame i jos uvjek nam se desavaju ali vrlo rijetko cca 1 mjesecno....
ja sam dugo trebala da sam skuzila da je to zapravo TO .nikog nisam poznavala sa takvim problemom i niko tome nije nije pripsivao neka imena i vaznost. u smislu, nesto lose sanja i gotovo...
ali trajalo je dugo i bilo je preintenzivno da bi pustila samo tako.
N. je svoj prvi napad imala sa 14 mjeseci sto je ustvari neobicno, javljaju se tak oko 2 godine.poslje prvog uljedilo je jos par ali ne cesto.tek, dok sam bila trudnavristanje je postalo intenzivno, skoro svaku noc. mi smo tu pravil gresku i htjeli je smirit, tjesit, milovat....samo smo produbili trajanje.
nisam znala pomoci, a probala sam svasta, okretat krevet, spavanje popodne, nikakav stres (sto je bilo tesko u iscekivanju bebe), ne crtici, homeopatske granule, svjetlo, mrak.....
tako sam navece u cekanju napada trazila na netu i nasla svasta...
kad sam bila 100% sigurna da je to, otisla sam kod psihologinje u vrtic i sa njom razjasnila sitaciju.i njoj je bilo jasano da je to night terror i bila je zadovoljna da smo se poucili o tome i da dobro hendlamo situaciju (poslje toliko vremena). od tada smo imali samo dva napada i u tim sitacijama se drzimo nacela da je sto manje diramo i sto manje komuniciramo...prodje samo....
da, jos i ovo. dva puta smo je snimil(ako bi trebalo za razjasnjavanje sitacije). bilo je bas dramaticno.sasvim slucajno je N vidjela kad je mm presnimavao i sva se čudila sta to ona radi. nije imala pojma.i onda je rekla da ona vise nikad nece vristati i bacati stvari ponoci...krasno si se to sunce moje oducila

[ivy]

mi ta noćna vrištanja imamo oduvijek..točnije od prvog dana kada smo došli iz bolnice. Idemo uskoro na EEg i kod neuropedijatra, pa ćemo valda znati više, jer predugo traje i preintenzivno je
Zanima me
-na koji način vaša djeca plaču (Alen vrišti kao da ima slom živaca)
-da li vas pokušavaju udariti (on nekad da, nekad ne, ali nema otvorene oči, ponekad udara nogama u zid)
-da li u plakanju trljaju nogicama jednom o drugu (mi svaki put)
-kako reagiraju na vaš govor, tipa smirivanja (mi što god kažemo, plač se pojača)
-da li se nakon epizode sjećaju (Alen se ne sjeća ničega i ako ne nastavi spavati, probudi se i zadovoljno se igra ( a ja poluluda )

[ramona]

kod nas sve ovako kao kod vas


-na koji način vaša djeca plaču (Alen vrišti kao da ima slom živaca)vrišti i nešto nerazumljivo govori
-da li vas pokušavaju udariti (on nekad da, nekad ne, ali nema otvorene oči, ponekad udara nogama u zid)udara, baca jastuke...
-da li u plakanju trljaju nogicama jednom o drugu (mi svaki put)trlja nogicama o krevet,kao recimo kad nesto cekas pa skakuces ali ona sjedi, nadam se da razumijes
-kako reagiraju na vaš govor, tipa smirivanja (mi što god kažemo, plač se pojača)više ništa ne govorimo jer sa tim izazivamo još gore stanje
-da li se nakon epizode sjećaju (Alen se ne sjeća ničega i ako ne nastavi spavati, probudi se i zadovoljno se igra ( a ja poluluda )[/quote] ništa se ne sjeća

[ivy]

hvala ti ramona, malo mi je lakše kad čujem da nismo jedini, svi me uvjeravaju da je to normalno, al ja tu ne vidim ništa normalno..dapače, užasnem se svaki put..

[ivy]

ima kod nas i jedna specifičnost..Alen ima te epizode vrištanja u snu dakle otkad se rodio,sad ima tri i pol godine - u vrtiću je već godinu i pol i nikada nije vrištao u snu!
a meni je doma znao popodne itekako opalit rundu
ja si to nekako objašnjavam da možda samo doma može pasti u tako dubok san iz kojeg je onda povratak u javu težak, a u vrtiću možda ipak spava nekako napola

[tratincica]

kod nas je skoro sve isto kao kod ivy...osim ovog trljanja nogicama...takoder traje oduvijek medutim dok je bio sasvim manji to su bile krace epizode i rijede....sad ponekad duze periode mirno spava pa danima zareda s terrorima...
dogadali su se i popodne i po noci..najcesce sat vremena nakon sto zaspe...
a teror je za sve nas...jako se mucim gledajuci ga...a s bebom u nasem zajednickom krevetu postaje jos teze jer naravno probudimo i njega

[ira.iray]

Kod moje L. se zna dogodit da priča u snu, ali bez plakanja..i to sve prolazi kroz san priča i spava. Međutim, ponekad ali rijetko se zna dogodit, da odsanja nešto i udri u plač, tada je se jedino može smiriti ako je privinem k sebi u zagrljaj,smiri, dalje spavanac.

[ivy]

ako ja zagrlim Alena i stavim ga u krilo dok ima svoju epizodu, to mu samo pogorša

[Mejra's mommy]

Mejra dosta prica u snu. Uvijek ih uspavljujem u Ahmedovoj sobi i kada utvrde prenesem M. u njenu sobu. I neku noc dok ju pokrivam ona sjela na krevet i ponavlja zatvorenih ociju O,O,O octopus, O, O, O octopus, P, P, P pig... Ja i MM umrli od smijeha.

A sinoc nesto mrmlja i ucinilo mi se da je rekla shit...inace budna to ne govori. Citaj nesmije.

[marta]

Vid je nocas sjeo u krevetu i izderao se: "Jaa bi tooorte!"

Rekla sam mu da malo prilegne dok ne donesem, pa je nastavio spavat...

[Mony]

Evo linka na topic koji sam otvorila prije nekog vremena, vezanog uz ovu temu:
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=69967

Naime, i moj mali ima nocne more - poprilicno sam sigurna da nisu night terrors, barem sudeci po onome sto sam o night terrors procitala, a i sto vidim da opisujete, al zna se dogoditi da, ovisno o intenzitetu, cak i ponekad ima nekih odlika night terrorsa :/

Kad sam procitala da nije uputno buditi, prestali smo, u zadnje vrijeme su se malo prorijedile more, al opet ima barem govorenje u snu. :/

Mene zanima uzrok i moguce posljedice...

[ivy]

Mene zanima uzrok i moguce posljedice...

evo, mi idemo neuropedijatru u utorak pa ću se sve raspitati iz prve ruke. tražili smo od pedijatrice uputnicu jer zbilja to više nismo mogli podnijeti
i mene zanimaju posljedice....a čula sam negdje da postoji 30 vrsta dječjih epilepsija, i neke imaju napade samo noću...
pišem vam uskoro...

[spooky]

Pia ima 4,5 godine. Prije jedno mjesec dana je nešto sanjala i zvala me.
Ja sam automatski pomislila da mora piškiti pa sam ju stavila na WC.
Obavila je ona sve, ali mislim da se nije uopće probudila.
Par sekundi nakon pišanja se počela luđački smijati na sav glas i od srca. Na sve moje pokušaje da ju smirim i utišam, ona je reagirala još glasnijim smijanjem.
Nakon 5 minuta smijanja, naslonila je glavu na moje rame i zaspala ko top.
Meni je to baš bio neki spooky doživljaj....

[ivy]

Meni je to baš bio neki spooky doživljaj....

ne pada jabuka daleko od stabla

[tratincica]

Ivy jeste li bili u neuropedijatra?

[ivy]

ma nisam vas htjela zamarati s ..ničim...naime, ta frka oko naručivanja me koštala živaca..prvo su MM rekli da smo naručeni za taj utorak, onda kad smo došli su rekli A ne, to je samo eeg, kako si to mislite da možete tako brzo doći na red, pa 15.12 se naručuje za iduća 3 mjeseca.

onda sam ja ko luđakinja zvala 15.12, sigurno jedno 200 puta dok nisam dobila, na šta mi je sestra rekla -A zašto niste zvali ranije, primamo naruđbe od 1.12.
meni totalno puko film , al ne mreš se derati na njih jer te još mora naručit.
i naručili me za 19.3.
...
sve u svemu, napravili smo eeg, nalaz je dobar, al je doktorica napisala da zbog vrištanja u snu ona misli da moramo ići na nešto što se zove parcijalna deprivacija spavanja iliti da moramo maloga zbuditi u 2 ujutro i držati ga budnim do 7 i 30 kada ima taj eeg na kojem mora spavati.
to će biti show naime ne smije ni na sekundu zadrijemati ne bi li tamo došao pod opterećenjem i tamo imao napadaj. već iammo plan, probuditi ga sa novim igračkama, pa dati mu da se igra na kompu (to inače ne smije )a frendica mi je savjetovala da odemo u shopping u Metro jer radi od 6 ujutro
ne znam kako ćemo to izvesti još sa bebicom koja bi trebala spavati po noći

u svakom slučaju, javim se
to nam je 5.1.

[čokolada]

Inače, za naručivanje u Klaićevoj (neuropedijatar) najbolje je osobno doći, šalter radi već od 6.30 tog određenog dana pa možeš birati termin.

[ivy]

obavili parcijalnu deprivaciju spavanja. alena probudili u 2 i 15, tata mu je glumio djeda mraza sa darovima (tko se ne bi probudio ), onda su se igrali, gledali crtiće i oko 6 u kadu.super je izdržao, a na eeg-u je zaspao isti čas. moram priznat da sam bila malo skeptična prema tome.

sad još samo da dočekamo nalaze. pošto on nije vrištao već dosta dugo, imam neki osjećaj da će biti sve ok, što bi značilo ili da se riješio problema, ili da problem nikada nije bio tako velik kako se to meni činilo...
javim...

[KORNY]

Ivy,imam pitanje (ne spadamo u ovu dobnu skupinu). S je imao krvarenje drugog stupnja,nalaz eega je bio :"za sada u granicama normale". Imali smo u 3 navrata histerično buđenje u sred noći i nije resgirao na ništa. Pregled kod neuropedijatra smo obavili s 1g i bilo je sve ok samo kaj su rekli da pratimo kak će biti s tim vrištanjima.Sve je bilo ok do sinoć kad se opet "probudio",vrištao je histerično,gledao prema gore i nije reagirao na naše glasove,mahanja rukom... To je trajalo cca 15ak min i onda je nekak ne jedvite jade zaspao. Stvarno nas je dobrano uplašio baš zbog tog pogleda i nereagiranja. Možda neki savijetili mišljenje?

[ivy]

ne bih ti stvarno znala reći da li takve stvari imaju veze sa tvojom prijašnjom dijagnozom, samo znam da ta vrištanja, kad ih ne možeš dozvati i općenito horror za vidjet, spadaju pod normalno i mogu se javiti u dobi do 3 godine

koliko sam ja skužila sestra na neuroped. u klaićevoj ima dosta iskustva i dosta toga zna reći kad dođeš tamo i pitaš ju. jer inaće do doktorice ne možeš doći ni za lijeka

možda ti mali ima neki skok u razvoju. bitno je da je dobro kada dođe sebi..
joj, znam kak ti je..

[KORNY]

Hvala ti puno, smirila si me,barem malo. Budemo pratili pa vidli kaj bu bilo.

[ivy]

http://pediatrics.about.com/cs/sleep...ht_terrors.htm

[Tiwi]

Mene ne muči pričanje u snu, navikla sam. MM priča redovito. Patrik sad kako je veći također priča (tipa "Dodaj m i molim te Julića" "Čekaj, stani, idemo sviii" ili "Di si mamaaaaa" ) a maleni je počeo nedavno s cerekanjem (onako na glas) i gugutanjem.

Stariji sin ima povremeno night terors, ili ti to vrištanje u snu, sjedne se i počne neutješno plakati, ponekad čak nešto i priča, hvata po zraku ili tako nešto. No ne povezujem ono prvo i to drugo, mislim da su odvojene stvari. Najčešće se noćne panike događaju kad je ili preumoran ili kad je prepun doživljaja od prethodnog dana (posjet dragom prijatelju, puno igre, nešto novo u vrtiću..)

[ivy]

Najčešće se noćne panike događaju kad je ili preumoran ili kad je prepun doživljaja od prethodnog dana (posjet dragom prijatelju, puno igre, nešto novo u vrtiću..)

da, to kod nas nije slučaj, baš sam primjetila da nema veze kakav mu je bio dan, nekad je cijeli dan doma, dosadno mu, a po noći vriskaona.

nalazi sa parcijalne su dobri, zvala neki dan. odlučila sam istjerat mak na konac i saznati šta je to
ja to njegovo stanje naime nikako ne mogu povezati sa strahom bilo koje vrste pa se ne bih stavila među noćne more ili strahove. pedijatrica nas je na moju zamolbu poslala kod psihologice u klaićevu, a rekla je da sama misli nakon svega da se radi o neravnoteži kemije u mozgu tj. kemije budnog i stanja sna.
i to mi još do sada zvuči nekako najlogičnije.

[Mony]

ivy, jel ti objasnjeno sto tocno znaci neravnoteza kemije u mozgu? :?

Uzrok, manifestacije, posljedice, nacini borbe...


Samo mala digresija na more - mi smo poceli s njim pricat dok ima moru, kao da smo "tamo" u toj mori i uspijemo ga smiriti, pa sad izgleda puno blaze. Nadam se da to je kljuc.

[ivy]

neravnoteža mi nije objašnjena. to ću sve dobro ispitati neuropedijatricu u trećem mjesecu

[ivy]

mi nakon tri mjeseca čekanja obavili neuropedijatricu u klaićevoj. alenu se u međuvremenu skoro potpuno povuklo vrištanje, samo često plače dok ide na wc po noći.
rekla je da je zasuta sličnim slučajevima i da ako je eeg dobar da su to noćne more. rekla sam joj kako ja to njegovo stanje nikako ne bih mogla povezati sa stanjem straha (više bjesnila ), no opet ispada da su takve noćne more...a dobro..bitno da nam je prošlo
kako vi ostali vrištavci?

[Tiwi]

Kod nas nije prošlo ali nije više tako često. Promijenio je mjesto u krevetu, više nije do zida pa kad maše nogama ne lupa po zidu
Jedino kad tao plače i lupka nogicama nestrpljivo (u sjedećem položaju) ja ga samo lagano vratim u ležeći. Nekad se da, nekada ne. Nekad mu samo stavim ruku na grudi i smiri se. No, kad je jako glasan, vrišti i otima se, onda pali reality chek - glasno i mirno kažem smiri se, pa se smiri :/

Mislim da će s vremenom proći.

[ivy]

da, jedina je utjeha da će proći
inače znam kak je grozno

[tratincica]

kod nas je takoder manje....kad spava sa mnom skoro nikako se ne budi, a ako i da, lako ga smirim

dobio je svoju sobu pa sad zeli spavati tamo, medutim prvih dana se puno budio i vikao a sad se probudi jednom, malo tuli mama, mama i onda se razbudi i dode u krevet...

ne prisiljavam ga da se prebaci u svoju sobu i zna da cim se probudi smije doci kod mene...cim ga cujem dodem do njega no nekad ne pomaze dok se sam ne razbudi

evo i jedan forum bas s temom night terrora: http://www.nightterrors.org/SMF/index.php?board=3.35

[mmirta]

ne brini naš luka je prolazio tu fazu jako gadno no prošlo je .

[Maslačkica]

Bilo je ono jednom davno, prije 2-3 godine na RTL-u serija "posebna djeca" u jednoj od njih je bila curica koja ima te night terrors, ali ono baš svaku noć i baš jako.
Jedini lijek je da se preduhitri teror, tj. uvijek su joj bila u isto vrijeme oko ponoći, čini mi se. Roditelji bi bili budni i neko vrijeme, ne znam koje, prije tih terora bi je probudili i razbudili i onda bi opet išla spavati i na taj način bi ih izbjegli.

Kod nje je bilo baš svaki dan i nisu prolazili kao kod vaše djece, ali to im je preporučeno kao jedina prevencija.

[ivy]

Bilo je ono jednom davno, prije 2-3 godine na RTL-u serija "posebna djeca" u jednoj od njih je bila curica koja ima te night terrors, ali ono baš svaku noć i baš jako.
Jedini lijek je da se preduhitri teror, tj. uvijek su joj bila u isto vrijeme oko ponoći, čini mi se. Roditelji bi bili budni i neko vrijeme, ne znam koje, prije tih terora bi je probudili i razbudili i onda bi opet išla spavati i na taj način bi ih izbjegli.

Kod nje je bilo baš svaki dan i nisu prolazili kao kod vaše djece, ali to im je preporučeno kao jedina prevencija.

i ja sam ćula za to, ali kod nas nije bilo u isto vrijeme

[ivy]

inaće, nas je neuropedijatrica poslala psihologici, a ako kod nje ispadne da je sve ok, onda će mu napraviti CT

stvar koja me malo uplašila u zadnje vrijeme je što su malome od frendice (sad ima 7 godina) našli neku epilepsiju koju ima od rođenja, ništa strašno, al opet...a on je vrištao do treće godine. znači, ipak je bilo povezano

[ivy]

psihologica me malo utješila. rekla je da to kako ja opisujem još uvijek spada u noćne more, no u granične slučajeve. naravno treba još jednom posnimiti mozak i napraviti deprivaciju čisto zbog sigurnosti.
puno utjecaja ima to što je alen izrazito emotivan.

nego, da vas pitam, da li vam djeca kada idu piškiti po noći znaju to obaviti sami. MM ga uvijek vodi jer on uopće ne zna naći put do wc-a. da ga ne vodimo , dignuo bi se i piškio u nekom kutu sobe

[Maya&Leon]

nego, da vas pitam, da li vam djeca kada idu piškiti po noći znaju to obaviti sami. MM ga uvijek vodi jer on uopće ne zna naći put do wc-a. da ga ne vodimo , dignuo bi se i piškio u nekom kutu sobe

aaaaa kiling mi softli

ovo me odmah podsjetilo na našu šmizlu, koji doduše zna naći put do wc-a, ali žmiri i ne vidi svijeta oko sebe, stane ispred školjke, primi pišonju ali tek onako reda-radi (jer se to jelte mora) a pišonja stoji ko' kip slobode pa zapiški sebe (skroz do brade!!) i sve oko sebe.....

zato se radije mi dižemo, pomognemo malom spavaču na nogama, i za tili čas smo svi opet u krevetu....

a što se ovih noćnih strava tiče, ima ih i on, doduše ne tako često, a kod nas pomaže da mu ponudimo da dođe u naš krevet - odmah se smiri, primi me za ruku i blaženo utone u san

[anna-y]

Moj mali je nedavno počeo sa redovnim noćnim morama.
Jedina je razlika što on izgleda potpuno budno i što se sjeća svega izrečenog tokom more (i inače ima slonovsko pamćenje).
Noćas smo imali dvije epizode:
1. put se počeo derati snažno i u razmacima, a na moje reagiranje i pitanje zašto se dere, odgovor je bio: jer smo prekinuli crtani na pola (crtić je bio dugometražni "Zvončica" i nakon prekida smo se još igrali i bez problema išli spavati). Kao da je namjerno izmislio "razlog".

2. put, koja dva sata kasnije, opet urlanje, ali i vikanje da mu se piški.
Upalim svjetlo, a on skinuo pidžamu, ne da se iz kinderbeta. Ja ga stavim na kahlicu i kažem da sad i ja idem na wc.
Kad sam se vratila, tjerao me da odem"dugo na jece (dugo na wc)", i dalje urlajući.
Na kraju sam ga morala na silu skinuti sa kahlice (jer bi inače zaspao na njoj), pritom me udarao i izvijao se.
Onda je uslijedilo oko 1 sat rasprave:
- neka idem i donesem pišicu.
- bacila sam u wc i Gric i Grec su otišli u kanalizaciju.-
- uzmi moju mjezicu (za ribe) i ujovi ih!!!
- oni su već daleko pobjegli.
- nisu, idi i jovi ih!!!
- ne mogu, bojim se kanalizacije
- idi i pitaj B (šogora) da ide umjesto tebe!!!
- ne mogu, on će se ljutititi što ga budim
- Jepo ga pitaj i jeci mu Pjiz!!!
..... ovo sa "reci mu pliz" je potrajalo cca 1 sat, dok nije konačno zaspao.

On se jutros svega sjeća i razgovora i argumenata, a ja sam mrtva umorna :/