Kolutanje oćima nam je najdraži sport kojim se bavi od prvog razreda, jer kaj mi sad hoćemo kad je on već veliki i da do kad mislimo razmišljati tak zaostalo. Da fakat sam zaostala ali od muke jer me takvo ponašanje hita iz traćnica. Onak flegmatićan dođe iz škole zahiti torbu iza ormara i hladan ko špricer navuće role i fijuuu, još nije ni došao iz škole već je u parku.
Više neznam kojom vrstom rijeći pristupiti "gosponu velikom", upisat ću Turski, možda pomogne, mada sumnjam :/ . Idem ga "zamolit" da razmisli jel bi bilo kaj od toga da u preostalom dijelu većeri odlući dal bi bilo moguće proćitati koju stranicu lektire.