I mi smo bili došli u situaciju da se borimo s A. A. je, kako napisah, sila prirode. Ima čeličnu volju, spreman je boriti se za sebe i ne prihvaća ama baš ništa bez da sam provjeri o čemu se tu radi. (Znate, tko je čitao Juula, kako on kaže da će 9 od deset djece žrtvovati svoj integritet u korist roditelja? A. je ono deseto dijete.)Amelie32 prvotno napisa
Došli smo u jednom momentu u situaciju da je jednostavno bilo previše kazni i previše ljutnje u danu. To je postalo besmisleno i štetno. Onda smo prestali kažnjavati i prestali smo se ljutiti. Ne mogu točno objasniti što smo radili umjesto toga, ima već i dvije - tri godine od ove priče, malo sam i zaboravila. Svakako, prvo smo se mi smirili. Počeli smo mirno govoriti što želimo da napravi (ili prestane raditi), ali u stilu - kažeš svoje u dvije rečenice i makneš se. Pustiš njega da to u miru 8ili nemiru)provari. Nekad bih mu rekla - slušaj, ja mogu sad smišljat neku kaznu šta će se dogoditi ako ne prestaneš, ali ja to ne volim radit, ide mi na živce i bezveze je i tebi i meni. Ajmo to riješit bez kazne.
Na neki način smo postigli da on razumije našu poziciju.
Kazni od tada praktički nemamo.
Ono što me u zadnje vrijeme muči su sumnje u njegovu iskrenost, a taj mi osjećaj nikako nije drag (Npr., slutim da isprike nisu više onako iskrene kao donedavno, jer je shvatio koliko padam na njih. Naime, nikad nismo tražili da se ispričava, nego je on sam to počeo raditi). Stvar je u tome da ja (mislim da) mislim kako je to prirodno ponašanje, koje je dio nekog prirodnog paketa koji je dan svakome kako bi se što bolje pobrinuo sam za sebe. Sad me muči kako zadržati povjerenje, a ne nasijedati na neiskrenost.