Šok i beba

[RinaS]

Prije par dan dana dogodilo mi se nešto, ne bi ulazila u detalje, i bila sam u užasnom šoku. Plakala sam, tresla se, percepcija mi je bila skroz sužena. Sjećam se da nisam dobro ni čula ni vidjela. Događaj nije imao veze s trudnoćom.
Zanima slijedeće, trudna sam 14 tjedana, ovo mi je druga trudnoća. Oko sat vremena nakon tog događaja osjetila sam bebicu kako se miče, dosta živahno. Prvi put u ovoj trudnoći. Činilo mi se to malo prerano, ali to je sigurno bila ona. Strašno sam se zabrinula jer sam sigurna da je i ona pretrpjela šok i da je zato bila tako aktivna. Hoće li s njom biti sve u redu? Kako bebice prežive tako snažne mamine osjećaje? Zna li neko nešto o tome?

[banklorraina]

Prije par dan dana dogodilo mi se nešto, ne bi ulazila u detalje, i bila sam u užasnom šoku. Plakala sam, tresla se, percepcija mi je bila skroz sužena. Sjećam se da nisam dobro ni čula ni vidjela. Događaj nije imao veze s trudnoćom.
Zanima slijedeće, trudna sam 14 tjedana, ovo mi je druga trudnoća. Oko sat vremena nakon tog događaja osjetila sam bebicu kako se miče, dosta živahno. Prvi put u ovoj trudnoći. Činilo mi se to malo prerano, ali to je sigurno bila ona. Strašno sam se zabrinula jer sam sigurna da je i ona pretrpjela šok i da je zato bila tako aktivna. Hoće li s njom biti sve u redu? Kako bebice prežive tako snažne mamine osjećaje? Zna li neko nešto o tome?

Nisam baš ekspert, ali recimo znam da se u drugoj trudnoći beba prije osjeti nego u prvoj. To iz vlastitog iskustva, a i raspitala sam se kod svoje ginekologice i ona mi je to rekla. A čuj, bebe sve osjećaju što i mi kada smo trudne. Ja se samo tješim da ne zapamte sve te osjećaje, jer sam se jako isekirala par puta u drugoj trudnoći. Do sada ne vidim ništa negativno na maloj, a ima 7 mj. Moj savjet: probaj se što manje sekirati i pazi da ne završiš na strogom mirovanju ko ja. Mislila sam da sve mogu kao u prvoj trudnoći i tu sam se zeznula, jer sam se počela otvarati prerano. Čuvaj se!

[zaba]

procitala sam a i doktor mi je potvrdio kako je stres u trudnoci nepozeljan. znam kako bebe svaki stres prozivljavaju zajedno sa majkom, osjete i ispoljavaju taj osjecaj na dva nacina - visesatnom uznemirenoscu kada se mogu pojacano mrdati ili cak prestankom kretnji kao da su u nekom iscekivanju. zato sad mozes samo ponovo uznemiravati bebu brigom o tome da li si joj naskodila tada. ja sam, kad god sam imala manji ili veci problem do sada (32. tj) uvijek dizala paniku i na taj nacin nekako pogorsavala stvar. sad pokusavam biti smirena. sretno

[RinaS]

Ma bas je fora kaj mi je to bio zadnji radni dan, posao mi je dosta stresan pa sam odlučila ranije na bolovanje. Inače sam dosta smirena, zato me to i zabrinulo, hoće li beba trpit neke posljedice. Od tad sam sam se smirila jer događaj nije imao nikakvih drugih posljedica, al stalno mislim na bebu.

[Hannah]

Ja sam bila u 8. mj trudnoće kada sam doživjela strašan šok. Jako sam bila uplašena, kao nikada do tada, plakala sam, ruke su mi se nekontrolirano tresle, tu noć niti dvije naredne nisam prospavala. Šimunova reakcija je bila ta da se je on prestao micati, niti do tada ga nisam baš nešto previše osjetila, stvarno je bio miran u trbuhu. Jako sam se uplašila, a i dr. No sve je bilo ok. Čak sam ga i prenjela, a mislila sam da ću se još te noći poroditi. Važno je da pokušaš da se više ne dovedeš u stresnu situacjiu, i nadam se da je sve u redu. Malo vibrica ~~~~~~~~~~

[mali karlo]

ja sam u prva 3 mj. stalno imala stresne situacije, i bilo mi je jako teško sve šta sam prolazila. Karla sam rodila mjesec dana ranije, sad da li je imalo veze sa stresom il ne, ne znam ali dana s je jako živahna i napredna beba. Nadams e da će sve bit ok s tobom i tvojom bebicom.

[Trina]

U zadnjoj trudnoći prolazila sam kroz jako stresne situacije,ovo što si ti opisala meni se dogodilo više puta tijekom trudnoće.Beba se rodila na vrijeme,sve OK tako da se ja na tvom mjestu ne bih brinula

[RinaS]

E sad ima li to veze s prezivljenim šokom ili ne, ne znam, neku sam noć sanjala da se ta beba rodila. Čudno sam se osjećala kad sam se probudila, kao s nekim lošim predosjećajem u vezi s ovom trudnoćom. Još me prati taj osjećaj. Sad me to plaši jer inače nisam strašljiva, dapače vrlo sam optimistična, a pogotovo kad sam trudna. Valjda treba neko vrijeme da to mozak isprocesira i da se opusti, ne znam.

[UdavDave]

Ja ne znam, stalno nam govore da se ne živciramo u trudnoći a meni je to psihički, iskreno, jedno od gorih razdoblja u životu. I dok sam prije 2 mjesec imala realnih problema koji bi svakog izludili, sad, 3 dana prije termina dobivam napadaje izbezumljenosti oko kojekakvih gluposti koje će se naposlijetku ovako ili onako ipak riješiti. I opće si ne mogu pomoći, a kužim da bezveze šizim. Luda sam skroz, sam cmizdrim