ko bi mene za mamu :)))
haj svima, čitam već danima vaše postove i nisam naišla na bolji forum dugooo dugoo...
:D
sad moram zbiflat šta me muči: imam 33 g. i živim sama s mojom curicom od 5 g. I meni i njoj jako fali društvo. Tako već 2 godine razmišljam o udomljavanju djeteta njenih godina. Ne želim čekat frajera na konju, magarcu il nedaj bože majmunu, da bih ostvarila svoj san: imati punu kuću klinaca. ah, uz posao, fax (furam se na apsolventicu jer sam upisala studij prije 3 godine) i poluprazan ceker (mislim na financije) ziher nemam šanse. aj dobro, imam stan i auto, al najvažnije od svega, ginem za djecom.
Uz to moji roditelji, koji su mi inače uvijek u životu pružili potporu do bola, na sam spomen udomljavanja ili usvajanja djeteta, odmahuju glavom. Kažu da mi je dovoljna moja curica i da gledam da joj pružim svu ljubav itd.... blablabla...
moja curka je fenomenalna, društvena, vesela, puna ljubavi, obožava i male i velike klince, a tek ja....
eto jučer je nakon vrtića odlučila da hoće slavit rođendan (inače-prošao je u lipnju - slavlje je bilo ko kraljevski svatovi) i tak spečem ja tortu! i stavimo svjećice !!! :shock: , pozove ona malu susjedu od 4 g. koju je doveo tata. rekao je se da je to sve super (?) i pravili smo se da obje slave. čovječe... na kraju je mala ostala spavat kod nas. kćer mi je bila oduševljena, mala je zaspala, a moja ju je kćer još dugo gledala i bila uzbuđena ko da je otišla raketom u svemir (eto od kuda moj nick).
kad su nazvali moji starci mala se pohvalila kak je slavila i sve ispričala i na to moj stari veli: majko mila, pa vi ste "lude", pa tko bi tebi prepustio dijete i na čuvanje, a kamoli... (naravno to je bilo u šali, al.....)
šta mislite, da probam???
 |
|||
Odgovori s citatom
. Obrada za posvojenje je detaljna, vjerojatno će te pitati kako bi tvoja obitelj reagirala na posvojenje, tako da bi podrška bake i djede, pogotovo ako si samohrana majka, bila od presudne važnosti. Ja nisam mogla vjerovati što su me sve ispitivali - detaljno o majci, ocu, sestri, njihovom zdrastvenom stanju, je li im to bio prvi brak, profesija itd. Budi svjesna da u Hrvatskoj na 9 zainteresiranih potencijalnih posvojitelja dolazi 1 dijete koje je podobno za posvojenje (ima čiste papire), tako da je to i dijelom strašna konkurencija nas potencijalnih posvojitelja i nije posvojenje lako za ostvariti. Onako, gledano sa strane, imaš na sve to još dvije otegotne okolnosti - svoje dijete te si samohrana majka (ako sam te dobro razumjela). Doduše, svakome se mogu naći neki plusevi ili minusevi, a čula sam i za slučajeve samohranih majki koje su ostvarile posvojenje, tako da ništa ne mora bit stravična prepreka ako si motivirana, imaš snage prolaziti kroz dugotrajni proces i boriti se za dijete - te odgovore znaš samo ti. U tim slučajevima se obično dokazuje da je takvo posvojenje u tzv. "posebni interesu" djeteta. Najbolje raspitaj se u svom Centru za soc. skrb, oni ti mogu detaljno objasniti postupak - sastoji se od razgovora sa soc. radnicom, posjeta stanu/kući, trosatnog psiho testa (tako su bar nama objasnili), nakon čega, ako dobiješ zel. svjetlo, kontaktiravaš sve Centre za soc. skrb u Hrvatskoj sa željom da bi posvojila dijete i dalje ih uredno nazivaš cca svaka 2 mjeseca i raspituješ se ima li što novo. Kad se "pojavi" dijete koje je podobno za posvojenje "ima papire" koji put se stvori uži krug pa potencijalni posvojitelji - njih 4-5 -odlaze pred komisiju koja na kraju odlučuje kome dodijeliti dijete. Sretno, ma šta odlučila!
Zdenka2 prvotno napisa
dojmovi ovise o djelatnicima u centru, a ja sam nažalost imala ružno iskustvo pri rastavi, a i pri prvom pokušaju informiranja o usvajanju. gospođa mi je rekla da ipak ne ispunjavam papire jer nemam šanse (a izgledala je ovak 
), i tak mi uzdrmala samopouzdanje, još kad sam rekla starcima, a znam da oni u mom slučaju igraju veliku ulogu, koji su protiv moje želje o posvajanju (udomljavanju)... bila sam u najmanju ruku SKRŠENA... to vam je kao da vam doktor kaže: trudni ste!!! i onda javi za 2 dana da je pobrkao nalaze i da vi ustvari niste trudni.... (ah, nemrem se sjetit bolje usporedbe :/ ). tak da me frka slijedećeg kontakta (nema smajlija kojem se tresu gaće od straha)
.
. Jer u razgovoru je SR spomenula i tu mogućnost i mi smo odmah rekli DA. Ja znam puno djece koja su bila udomljena, to su sada odrasli ljudi, koji su cijelo vrijeme udomljenja bili i odrastali u jednoj obitelji,koja ih je smatrala svojim članovima i dan danas su jako povezani. Mislila sam da ćemo tako uspijeti na lakši naćin doći do djeteta.Dobili smo licencu za udomljavanje, nakon pola godine ukazala se neka prilika ,ali matični centar djeteta odlučio je da je bolje za dijete da ide u obitelj gdje je već smješteno petero djece, negdje na selo, a apsurd je veći ako spomenem djete je iz grada :? Netrebam spominjati da smo nakon mjesec dana nadanja bili ukomirani i razočarani. Slijedi odlazak naše SR na drugo radno mjesto,dolazi nova koja se do dan danas nije udostojila uputiti jedan telefonski poziv bar da se upoznamo,pa godišnja skupština udomitelja koja je bila moraš doći pod svaku cijenu(to je uvijet ravnateljice),a to je izgledalo kao neki sindikalni skup prepun zahtjeva i negodovanja starih i nezadovoljnih udomitlja.Tu pada odluka .
