 |
|||
Dojenje i vrtić
R mi ima 18mjeseci, za mjesec dana kreće, a skoro pa je totalni ovisnik o cici.
Najgore mi je to što ne može zaspati bez nje(cice), pa me jako brine kako će zaspati u vrtiću?
Molim vas vaša iskustva kako su vaši klinci prebrodili to prijelazno razdoblje kod kretnja u vrtić i odvajanja od mame?
I mi tako, i nakon godine dana jaslica još cikamo i nedamo se... U vrtiću, tj. jaslicama nema problema, zaspi bez problema, samo kad dodjemo doma mora si malko zasladiti...
H. se na spavanje u jaslicama brzo navikla - valjda vidi druge pa se povodi za njima....
oboje su spavali bez problema
točno znaju princip: mama cica, tata rame, baka nuna
sjećam se kako je teta rekla kako se dominik lijepo legao, ali nije "znao" zaspati, igračkica mu nije značila ništa, dudu nije imao, a sportska bočica za vodu je išla sa njim samo par puta jer isto nije imala funkciju (pio je iz čaše) --- no da skratim, teta ga je uzela, zaspao je na njoj u sekundi, samo ga je odložila (drugi dan je odmah zaspao sam)
bitno je da ti imaš dobar feeling, upoznaj tete, porazgovaraj, reci što te muči
sretno sa adaptacijom
I mi smo u istoj situaciji, non stop smo zajedno pa mu je sisa uvijek na raspolaganju, što obilato i koristi.
Nije me strah zbog jaslica jer su mi neke prijateljice uspjele izvesti dojenje i jaslice bez problema.
sad kad budem za mjesec dana otvorila topik: pomoć - napada sise tetama u jaslicama!!!
kad je lani ujesen krenuo u jaslice, mališa je tek onda počeo obožavati cicu i dojio je x puta...
u vrtiću je jednostavno skužio, odmah, da je nema i nije ni tražio... tete su ga znale malo maziti po leđima, i zaspao bi...
kasnije je i to prestalo
adaptacija nam je trajala 2 tjedna, s tim da sam prvi tjedan 2 dana bila s njim, a 3 dana ga malo ostavljala, a drugi tjedan je mm odradio - ostavljao ga svaki dan sve duže - do kraja tjedna je prespavao...
treći ponedjeljak - ful boravak
istovremeno, ja ga nisam doma mogla uspavati bez dojenja
Potpisujem sve gore receno i dodajem da bez problema cicamo i dalje vec 6 mjeseci od polaska u jaslice.
Uspavljuje se na cicama doma, a svima ostalima zaspe bez problema i mazenja (teta, baka, jaslice).
Kod nas nema šanse da ga netko drugi uspava.
Mm ga pokuša uspavljivati na rukama, ali počne jako plakati, derati se i ne prestaje sve dok ne dobije cicu.
Kad ga deda uspavljuje ponekad i zaspi na rukama, ali čim ga pokuša spustiti na krevet počinje plakati i nema šanse bez cice.
Preko dana me ne brine da neće moći bez cice, znao je ostati po cijeli dan sa bakom i dedom i bilo je ok, ali sam ga ja morala doći uspavati na cici za popodnevno spavanje.
A da će tete žicati cicu, to sam sigurna da hoće, zna nekad i dedu čak navlaćiti za majicu.
ha, i mališa žica baku još uvijek, pa se malo naceri i veli - bakine cici su staje i nemaju mjekićapaws prvotno napisa
ćupi je već dva tjedna doma s tatom i spava bez problema, on ju nosi na ramenu relativno brzo zaspi!
ali zna da mene nema doma!
vikendom, kad joj se prispava, tata joj ne smije ni prići, samo cica pali!
valjda će i u jaslicama tako!
nadam se!
Bez brige, cure.
Meni se iskljucivo sa sisom uspavljuje, a nekad se budi svakih 15 min dok ne dodjem lec s njim :/
Al teti cuvalici (objema) nakon pocetnog protesta od par dana je zaspivao sam.
Uzme tetu za ruku, veli "K. pava", ona ga ususka i da pusu, i nije ga za cut ni vidit 2h.
Meni je to SF.
Pametni su oni, znaju tko ima, tko nema, kome mogu skakat po glavi, a kome bas i ne...
Podižem, ali kao da nikoga nema...
Sa full pozitivnim stavom krenuli mi u vrtić i od prvog dana: 'zašto dijete još doji? znate da su rekli na roditeljskom da se to treba smanjiti? to vam govorimo za njegovo dobro?' Ha! Baš!
a skroz im je ok kad im se u onoj kartonskoj kutiji koja je skroz nehigijenska dude pomiješaju!!!
Bila sam prisutna kad je teta ispitivala jednog tatu jesu li oni uzeli svoju dudu jučer doma i jesu li sigurni da je to od njihovog djeteta. Fuj!
Moj D ne žica nikoga drugog cicu ni za spavanje ni za utjehu ni za jelo. Zaspivao je sa svima koji su ga čuvali, ako koji dan nije spavao ili je manje je nije neznamkakva katastrofa. Kad je gladan, zna pokazati lonac ili tanjur i tražiti.Ali tete to ne tangira. Ponavljaju mi svoje kao da sam balavica, moj se stav i zahtjevi ne uvažavaju.
Sutra nek mi dragi Bog da snage da im kažem što očekujem od njih ili idem ravno k ravnateljici!
I što to znači 'smanjiti dojenje'? Neka mi,prosim, netko objasni. Da stavim ventil na cicu? Da ga pustim da urla za svako drugo traženje? Da ga izmlatim po peleni? - ovo je, naravno, sarkazam.
Očajna sam kad i pomislim da se možda ručak odvija kao kod Vitekovih teta.
Dambo, ja dojenje tetama uopće nisam spominjala i ne pada mi na kraj pameti. I mislim da bih, da sam na tvom mjestu, rekla da smo prestali. Ja sam također mama koja prolazi dosta tešku adaptacijuPodižem, ali kao da nikoga nema...
Sa full pozitivnim stavom krenuli mi u vrtić i od prvog dana: 'zašto dijete još doji? znate da su rekli na roditeljskom da se to treba smanjiti? to vam govorimo za njegovo dobro?' Ha! Baš!
a skroz im je ok kad im se u onoj kartonskoj kutiji koja je skroz nehigijenska dude pomiješaju!!!
Bila sam prisutna kad je teta ispitivala jednog tatu jesu li oni uzeli svoju dudu jučer doma i jesu li sigurni da je to od njihovog djeteta. Fuj!
Moj D ne žica nikoga drugog cicu ni za spavanje ni za utjehu ni za jelo. Zaspivao je sa svima koji su ga čuvali, ako koji dan nije spavao ili je manje je nije neznamkakva katastrofa. Kad je gladan, zna pokazati lonac ili tanjur i tražiti.Ali tete to ne tangira. Ponavljaju mi svoje kao da sam balavica, moj se stav i zahtjevi ne uvažavaju.
Sutra nek mi dragi Bog da snage da im kažem što očekujem od njih ili idem ravno k ravnateljici!
I što to znači 'smanjiti dojenje'? Neka mi,prosim, netko objasni. Da stavim ventil na cicu? Da ga pustim da urla za svako drugo traženje? Da ga izmlatim po peleni? - ovo je, naravno, sarkazam.
Očajna sam kad i pomislim da se možda ručak odvija kao kod Vitekovih teta.
Slično je bilo i kod nas. Čudom su se čudili zašto još dojimo. Ja sam kratko rekla da ćemo dojiti i dalje i da je tako za sve nas najbolje. OK, nismo imali većih problema sa spavanjem ali nisam dala da me odgovaraju od nečeg što nam pričinjava zadovoljstvo. Sada teta smo povremeno pita da li još dojimo, čisto iz znatiželje. A da napomenem da kad smo kretali (10.9.) mislila sam da će to biti nemoguća misija.
Pokušaj se ti smiriti i prihvatiti da ćete se morati izboriti za zajedničko rješenje. Ljutnjom i kritikama nećete baš puno rješiti. Pokušaj i njih shvatiti - one pokušavaju raditi svoj posao najbolje što mogu i umiju. Nije baš lako sa 10-ero djece od kojih svatko ima svopje navike i potrebe. I mi roditelji trebamo pokazati malo razumjevanja. Pri tom isto tako mislim da trebamo zadržati svoje stavove, ali oprezno s načinom komunikacije.
Thanks.
Ma ja sam samo hrabra ovako na papiru ili preko neta. Inače sam prava bubica. Mislim da me i petogodišnjak može pregaziti.
Ostavljanje je prošlo ok. Rekla sam da ga ne trebaju šopati, bila je ona razumnija teta. I palo mi je napamet- iako ja već zbog odvođenja dolazim kasnije na posao, da se pojavim ovaj tjedan jednom popodne...
Poanta je da one ove jeseni imaju petero djece! Svi ostali dolaze kasnije i povrijedilo me što su pokazale negativan stav apriori, prije nego je D ostao 1 sekunde sam i nije još ni počeo plakati.
ALi nema veze, njima ostaje njihovo neznanje...A mi ćemo već preživjeti.
Re: Dojenje i vrtić
Mi smo isto s navršenih 12 mjeseci (tj. mjesec dana prije polaska u jaslice) krenuli s izbacivanjem dojenja preko dana. Ostavili smo si to za jutro (prije jaslica) i večer (prije spavanja). Preko dana - bočica, pa onda žličica itd. Za spavanje - najdraža plišana životinja (koju dijete treba samostalno izabrati - moj je izabrao najružnijeg plišanog psa kojeg smo imali, eno ga i dan danas sa navršenih 7 godina, spava s tim cuckom
Ide to... bez brige! Dijete nije ovisnik o dojenju nego o našoj blizini. U jaslicama nas nema, pa je jako važno da ima dobar odnos s tetama... Nekim čudom moj je bio ljubimac (valjda zato jer je bio najmanji - još nije ni hodao kad je krenuo) i sve je prošlo super. On i danas juri i viče za tetom Romanom kad ju vidi u kvartu...
Re: Dojenje i vrtić
Mi smo isto s navršenih 12 mjeseci (tj. mjesec dana prije polaska u jaslice) krenuli s izbacivanjem dojenja preko dana. Ostavili smo si to za jutro (prije jaslica) i večer (prije spavanja). Preko dana - bočica, pa onda žličica itd. Za spavanje - najdraža plišana životinja (koju dijete treba samostalno izabrati - moj je izabrao najružnijeg plišanog psa kojeg smo imali,
Ide to... bez brige! Dijete nije ovisnik o dojenju nego o našoj blizini. U jaslicama nas nema, pa je jako važno da ima dobar odnos s tetama... Nekim čudom moj je bio ljubimac (valjda zato jer je bio najmanji - još nije ni hodao kad je krenuo) i sve je prošlo super. On i danas juri i viče za tetom Romanom kad ju vidi u kvartu...
Sve ok za neku djecu, ali moj ne želi smanjiti dojenje, ne želi bočicu, ne želi prijelazni predmet. Sve sam to pokušala i sve završi u plaču i na kraju mu moram dati cicu. Ponekad mi uspije dati mu keks u ruku i par gutljaja kakaa, zaigrati ga, ali idući put više ne. Rekla sam im da je već ostajao bez mene i sve se dalo izgladiti, zašto one sad inzistiraju na tom smanjivanju? Kao da je D jedino dijete koje plače i brljavi po jelu, sve će to proći, a meni nameću veliku nervozu doma, osjećaje krivnje i što ja znam. Kao da sa nama nešto nije u redu... Imali smo već faze nejela i faze jedenja k'o grom, sve bez obzira na dojenje. Sve sam to rekla - koliko se stigne, jer sam ga podigla uplakanog iza ručka, ali one ostaju pri svome....
e, ovo će vas zanimati, da ne mislite da sam skroz prošvikala. Kažem da sam osjetila i ostala pri tome da imaju NEGATIVAN STAV prema dojenju i točka.
Stavila sam im u vrećicu sa potrepštinama i dva zamotuljka (toffife i franck cigla) + Rodin letak koji imam. Na poklonima su se zahvalile, ali letak su uvrijeđeno vratile, kao 'što ja njih učim, i one su dojile, bla, bla...
Nisam htjela biti bezobrazna, ali sigurno nisu dojile dulje od 6 mjeseci...
Za sutra sam dogovorila razgovor sa pedagogicom jer mi nije vrtić jedina briga u životu i još mi samo treba ovaj rat sa tetama!
Ovo potpisujem.Pametni su oni, znaju tko ima, tko nema, kome mogu skakat po glavi, a kome bas i ne...
D je u jaslicama od svojih 13 mjeseci i tamo bez problema bude i zaspi, dok doma i dalje zaspe samo sisajući i traži sisati svaki čas.
Samo da dodam da će za tjedan dana imati 20 mjeseci.
e, pa to i ja D-ovim tetama objašnjavam, ali ne! Onda se ja doma uzrujama jer s njima razgovaram samo fino i kako D neće osjetiti da sam uzrujana. Nema tih pjesmica, smješkanja i nji, nji. Osjeti on glumu.Ovo potpisujem.Pametni su oni, znaju tko ima, tko nema, kome mogu skakat po glavi, a kome bas i ne...
D je u jaslicama od svojih 13 mjeseci i tamo bez problema bude i zaspi, dok doma i dalje zaspe samo sisajući i traži sisati svaki čas.
Ja sam budala jer dojim. Moja s. je budala jer joj dijete ne jade i ne spava, a nije dojila- pa hajmo svi dati otkaze. Kuhaču u ruke i čuvajmo sami djecu, tete nek si nađu neku drugu karijeru kad ne mogu izdražati dječji plač!
A kako neću imati animozitet i odbojnost kad su one uporne u tome da je mama svemu kriva, a savršena djeca ne postoje, drage moje. Da ga ne dojim, našle bi one već kvaku da mi s...(gruba) po glavi! To je moj stav pa makar išla do boga i do ministrice!
cini mi se da osjecas potrebu da se branis. zasto? zasto slusas njihove savjete koji se ticu dojenja, ako znas da o tome ne znaju nista?
i moje su prema dojenju imale negativan stav. i govorile o mom djetetu kao da je zbog toga obiljezeno, kao da ima neku gresku groznu, spominjale 'jos jednog takvog lani' i sl. ali nisam se svadjala, nisam im davala letke, i nije mi na pamet padalo mijenjati svoje navike i rituale s djetetom zato sto one tako kazu. one su ga imale samo nekoliko sati dnevno, i to je bilo njihovo vrijeme. ja se nisam petljala u to sto rade one, u to vrijeme. pa se nisu mogle ni one u nase vrijeme.
ali moj je stav prema njima bio pozitivan. ja sam im rekla da se dijete sa mnom uspavljuje dojenjem, s tatom mazenjem, s bakom ljuljanjem, a da vjerujem da ce one isto naci neki nacin. malo su gundjale, ali kad su vidjele da imam cvrst stav i da nema ama bas nikakve sanse da mi zbog dojenja nametnu neki osjecaj krivice i sl, bilo je sve ok. uspavljivao se polako, kako je islo. kad je prvi put zaspao, teta me nazvala sva sretna i ponosna. i ja sam ju pohvalila i zahvalila joj na strpljenju.
a dojila sam i dalje. jos godinama nakon toga
bilo je s vega drugoga, dojenje je bilo krivo za sve. i sto je osjetljiv i emotivac i vezan za mene i svasta. ali bila sam spremna na to, svjesna da su to mitovi i vrlo su brzo i one shvatile da kod mene nece uspjeti izazvati osjecaj da ja nesto lose radim i da sa mnom nesto ne valja.
da, vezan je uz mene jako. ja sam mu mama, znate. i za tatu je vezan. i za brata.
da, place kad je zalostan ili kad ga nesto muci. znate, i ja isto.
i tako. sve, bas sve ovisi o tome kako se ti postavis. i sama sa sobom i prema njima.
Ivana, to je to. Odlican post.
Sve ovisi kako se ti postavis.
Ja dojenje uopce ne spominjem, ne vidim sto bi ih se to ticalo.
K. jede normalno, bez problema zaspi baki i teti cuvalici, i onda moze i njima.
Samo trebaju nac nacina.
Dambo, razumijem da su ti digle zivac, al smanji dozivljaj.
Ulazite u negativan krug i to ce se najvise na djetetu odrazit.
Nemoj silom na njih, skoro svaka osoba na silu odgovori svojom silom.
A tete imaju prilican adut - 8h su s tvojim djetetom.
Ja bih ovako kao Ivana - pristojno i odlucno.
Ne trebas potvrdu od njih da je dojenje dobro, nit te se tice sto misle da je lose.
mislim da me polu(ne)kužite.
ja sam kriva što on tamo plače i one skidaju svoju odgovornost s toga. ONE su napale s negativnostima mene prve, prvi dan dok se još nisam ni snašla.
I što s roditeljima koji su emotivci? njih treba zgaziti? ubiti? da se ubijemo sami?
Već sam napisala da sam bila FINA! OK? NISAM se svađala s njima, ali su one JAKO neugodne. Danas mi je izašla s tanjurićem van, a D-u nije ni obrisala ruke pa me izmuljao po majici u kojoj sad sjedim na poslu.
'Pogledajte koliko je pojeo!!!' - pa što ne postoji humani način da se to kaže? Tipa: znate, on je malo jeo, ali vjerujemo da će s vremenom biti bolje... Tako malo treba da se bude ljubazan...
Vi ste krivi jer on kad mu se ne jede očekuje podoj! - E, nije istina, jer je tjedan poslije bolnice bio sa mnom doma i tražio je svaki čas i cicu i jelo!
Kako da se smirim???? Apaurinima???
Ako netko radi s djecom, onda treba biti ČOVJEK, a ne govno i ne želim se više uopće smirivati. OK?
Ili one ili ja!
ps,
za dojenje su me pitali na interviewu. to sam već napisala, ok? kaj, trebam lagati da bi me se tretiralo kao osobu?
ne ljutim se na vas, curke, hvala svima na podršci
ali je nenormalno trubiti da je u adaptaciji plakanje normalno, a onda drvlje na mamu jer je dijete malo plakalo
Da, ako treba.
Ne zbog teta, nego zbog tvog djeteta.
Jer ti je ono vaznije od toga sto ce neka nadrkana teta bit gruba prema tebi.
Ako imas mogucnosti da dijete krene u drugi vrtic, da ga cuva teta/baka - oke, mozes u fajt.
Ako nemas - razmisli dvaput.
Sori ako sam ja gruba, emotivko
Mozda si u pravu - imas tete koje su grube i nedovoljno osjetljive na tvoje potrebe. Losa sreca. Nisu svi u humanim profesijama humanisti.
Ja ti samo govorim da ne mozes to silom popraviti.
I to iz vlastitog iskustva - ja sam u bolnici dobila bezobrazan i grub tretman od jedne dr, i umjesto da se izborim pamecu, pukla sam i zahtijevala.
Pogadjas tko je platio. K.
Naucila sam svoju lekciju.
Ima li ikakve mogućnosti da pređete u druge jaslice ili grupu?
nema, neću ih ni tražiti, i više me boli uho za njih
ne može piti apaurine dok dojiDa, ako treba.
Ne zbog teta, nego zbog tvog djeteta.
da ti meni nisi nešto u rodu ?
ja između sebe i takvih zamislim zrcalo. pa da im se sva negativna enrgija vrati
8)
Baš sam :shock: ovakvim stavom teta u vrtiću: ljetos kad smo mi bili na razgovoru, pa pitaju što zna, što ne zna, što voli, što ne voli, med. sestra pita je'l dojite: ja "daaaaa?" (ono očekujem neki fajt ili što već), kad ono: "Super, bar će biti zdrav!". Da ne bude zabune govorimo o mom starijem djetetu - tad je bio 2,5 godine...
Ovako je bilo i kod nas. Znači - ima teta i "teta".... vrtića i "vrtića".
8)
Super za vas koji imate takve tete. Mislim, nisu naše loše, ali nije fer napadati čovjeka prije nego se bilo što desilo.
Jesu one za imunitet, ali ne smijem ga dojiti u vrijeme ručka- onda im ponovim da je bio bolestan . je li bilo bolje da dehidrira ili da ga dojim kad god poželi? Naravno da nam se omaklo i tjedan poslije... ali bože moj, kome ne bi! 8)
Razgovarala sam ja s pedagogicom, (pristojno!) vidjela ona da sam ja uvrijeđena, smirila me. Nisam ja ništa napadala, samo, kažem, smeta me to propovijedanje - dijete je tek krenulo, ajde drugo da je već duže tamo i da pravi probleme. ... Složimo se mi oko diplomacije, jesu one pretjerale, ali ne iz loše namjere i kao ja ću njima ubuduće reći da 'radimo' na smanjivanju- inače su one mene prale kao osnovnoškolku - jesi li napisala zadaću ili nisi- nema sredine. Ne tiče se njih koliko smo smanjili...
Velim, ja sam tip neasertivne osobe i jezik mi je brži od mozga kad me ispituje netko koga smatram 'autoritetom', 'nadređenim', i ne znam koju još riječ upotrijebiti... Tek kasnije shvatim da oni tu iskrenost koriste protiv mene i da ih se niti ne tiče...
Danas me nije teta ništa pitala o dojenju. D je ostao na spavanju. Prvo je sat vremena 'popričao' s tetom i 'pročitao' par slikovnica, a zatim zaspao
maria 71,
di ima za nabavit takvo ogledalce?
A, vidiš, mene su tu pogodile. Moj um zna da je to njihovo oružje da opravdaju sebe, ali moje srce bi puklo kad bi 'znalo' da sam ja razlog zbog kojeg D plače, kao da plače više od druge djece. K'o za vraga, baš u našoj grupi nitko ne plače...
Znam ja da sam JA polovica problema, ali ako ćemo tako - mogu se i ja okomiti na glupe, slijepe, debele, kužite me? Gdje bi tome bio kraj? Ako je netko drukčiji od mene, ne znači da se ja moram uzvisivati a druge ponižavati - ali toliko je onih koji to rade meni da sam se ja već istrošila.
Gle, ajde se ti probaj smirit. Bez apaurina.
Post ivane7997 mi je super.
Ne možeš ti biti kriva jer ste ti i sin emotivci
Prestani kriviti sebe.
I moje dijete od 4.5 godine koje već dugo ne sisa i ne sjeća se uopće svog dojenja je užasno vezano uz mene. Ona je takva. Nježna je, plačljiva.
Adaptacija je išla jako teško. S 3,5 g.
Nisam Balarosu htjela plašiti na jednoj drugoj temi
Imali smo sreće da je tete ništa nisu forsirale, pustile su je da to prihvati sama.
Ne znam što ti znači da plače "zbog tebe"...
Pa što i da je posebno vezan uz tebe i plače više od drugih za mamom. Znam da ti je teško, i meni je bilo. I još mi zna biti nakon godinu dana, ali ne žeim kriviti sebe i karakter- i svoj i njezin jer je ona emotivna i vezana uz mamu.
Moje mlađe dijete isto sisa i adaptacija kuc kuc prošla odlično.
Nema dojenje veze s time. Mala je takva.
Anci,
i svi ostali
Smirili smo se.
Pa to mi znači, da je njihov komentar bio da će on zbog dojenja više plakati, neće se dati uspavati i neće jesti. Za plakanje i spavanje je komentar došao unaprijed, 'na hladno', a za jelo nakon prvog pobrljavljenog ručka. Sve sa argumentima da one bolje znaju i da njemu žele bržu prilagodbu. Znači, za svaki njegov mogući plač su me okrivile u startu, što je meni stvarno teško palo...Ne znam što ti znači da plače "zbog tebe"...
Mislim da su 'samo' htjele svaku krivnju za mogući neuspjeh prilagodbe svaliti na mene i dojenje (iako ja nisam tip da bih njih tako okrivljavala), a mene krivnja jako brzo slomi, i svaka njegova suza mi je bila kao jeka njihovih predviđanja. Sva pozitiva glede vrtića mi je pala u bunar. Tim više što sam prije pokušavala 'smanjiti' dojenje, što god to značilo, ali baš nisam uspjela onako školski...smanjiti na dva dojenja dnevno nego kad god mu se hoće kad smo doma, a kad nismo samo rijetko traži vani, kad je kod bake (ili nekog), ne žica ništa.
Međutoa, osim njihove drame koja je izazvala moju (moja drama je bila doma i na netu, ne pred njima), nikakvih problema zapravo nema...
Ovaj tjedan je svaki dan ručao-juhu i drugo koliko mu se htjelo. Teta veli da je svaki dan sve bolje što se tiče jela. Svaki dan je spavao- prvi dan 1, a kasnije po 2 sata. Od srijede je od 8 do 16. Malo plače na rastanku i prestane dok mu spremim jaknu i cipelice. Vjerojatno plače i u toku dana, ali tete ništa ne spominju, ne vjerujem da je išta izvan uobičajenog.
Tata ga podiže i, naravno, kao sva ostala djeca, sav je sretan kad ide doma...
Eto, to je sve...
Evo da se nadovežem na davno otvorenu temu!
Ipak sam R odvikla od popodnevnog uspavljivanja na cici smatrajući da ću mu tako ipak malo olakšati adaptaciju na vrtić, a i sto tako i iz razloga da ja ipak počnem malo osjećati slobodu(to me po malo počelo stiskati iznutra), tj. da znam ako ću nekada trebati otići od doma u vrijeme popodnevnog spavanja da to mogu.
Odvikavanje je bilo jako, jako "gadno", ali sam imala jasne ciljeve i nisam posustala.
R sada ima 21mjesec, još uvijek doji ujutro nakon buđenja, ponekad popodne nakon vrtića(jednom) i navečer za uspavljivanje i noćno.
E sada, 1.9. smo krenuli na privikavanje u jaslice, prvih tjedan dana smo dolazili na 2-3sata ja i on i nisam ga ostavljala samog, bio je tamo glavni, uopče me nije doživljavao i uživao je u igri!
E da, sljedeči tjedan sam ga ostavila prvi puta na 20min, nakon što sam se vratila i sljedečih dana zaljepio bi se za mene i nije se pomicao sa mjesta.
Onda sam ga pomalo pokušavala zaigravati, igrao bi se uz mene, pomalo se odvajao, ali kada bi otišla plakao bi.
Evo i do danas, znači puna 2 mjeseca on konstantno plaće, od kada ga ostavim sve do ručka, odbija hranu u potpunosti, čak uopče ni ne popije gutljaj vode.
Uspije zaspati, od iscrpljenosti na 30-60min.
Budi se i plaće dok ne dođem po njega.
Znači praktički čitav boravak u jaslicama proplaće stojeći ispred vrata od sobe, smiruje se vrlo rijetko i na kratko.
U početku se nije dao niti da ga uzmu i prigrle ga sebi i tješe ga, sada je pomalo to prihvatio!
Nakon što dođem po njega, odmah naginje boćicu i pije, hvata užinu i želi ju istog trna pojesti.
Pitam ga
jel voliš ići u vrtić - DA
Jel voliš tete u vrtiću - DA
i stvarno kada odlazimo uvijek ljubi tete i maše im
Cijelo popodne i većer su isti odgovori na ta pitanja, a ujutro kada se krenemo oblačiti počinje sa plaćem po malo.
Znam, takav je, veliki emotivac, i jako je vezan uz mene
ne krivim sebe radi toga, niti dojenje.
Ali kako mu pomoći da se to barem postepeno po malo ublažuje???
več 2 mjeseca konstantnog plakanja svaki dan
evo i mene u istim dilemama...
malac je upisan u jaslice, kreće 1.9. tada će imati gotovo 18 meseci. sisa i dalje, uspavljuje se sisanjem.
baš danas je bio roditeljski u vrtiću. tete mi se čine ok, ali na informaciju mene i još jedne mame da nam deca sisaju, pomalo su se iščuđavale, ispod glasa komentarisale da "to treba prestati" i da "mleko više nema nikakav kvalitet". nisam htela da se nastavljam tamo pred svima, ali moj stav je da sada nikako nije momenat za prestanak, jer malca čekaju izazovi prvog odvajanja, navikavanja na jaslice i višesatni boravak bez nas. srećom, ima još dovoljno vremena da se u njegovoj glavici sve lepo složi jer počinjem da radim tek na zimu. zanimaju me vaša iskustva: kako je teklo uspavljivanje u vrtiću bez cike i kako ste se izborile za sebe i svoje dete sa tetama koje nisu baš naklonjene dojenju?
čitajući vas ivanin stav mi je nekako najbliži...
ja stalno ponavljam nasu pricu: F je krenula u vrtic sa godinu dana kao iskljucivo dojeno dijete (ne mojim odabirom, nego svojim), do tada nije pojela hrane koja bi stala u dva tanjura.
Bez placa je pocela spavati vec nakon tri ili cetiri dana, ono sto sam ja odabrala jest da, u vrijeme prilagodbe, ne budem s njom niti jedan dan na uspavljivanju (tete su ponudile ali su prihvatile moju argumentaciju) jer uz mene sigurno ne bi zaspala bez cice ( nije ni do sada, sa 3) a davat joj dojit u vrticu nije mi imalo smisla. Nako nekih mjesec dana boravka u vrticu je polako i projela.
Nikad mi nitko nije nista prigovorio, tete su se iskreno brinule zbog toga sto ona nista ne pije i ne jede, usred ljeta. Najvise me je umirio nas pedijatar koje me je super utjesio: mala je bila bucka, željezo je bilo OK, ništa joj ocito ne fali, zaliha ima
moje je dijete godinu dana jaslica odradilo i još cica.
tako je i prvo, adaptacije su im bile apsolutno različite.
tete po ničem ne kuže da ona još cica, nit pita nit traži.
jeli su oboje normalno.
ja im jesam jednom u razgovoru pripomenula (tetama) da ona sisa po noći i zato toliko kaka.
Ito je to, bilo je očito da ne tražim savjet ni išta.
znaju oni jako dobro tko ima ciku a tko ne. mlađi je krenuo s godinu i pol, tete su ga u početku uspavljivale nošenjem (kao baka, koja ga je čuvala prije vrtića), kad je to prihvatio uspavljivao se u krevetiću kao i druga djeca.
tete su u početku bile zabrinute što on "još sisa i jako je vezan za mene" jer se valjda rijetko sreću s djecom koja sišu, ali nakon nekoliko tjedana bile su oduševljene njegovom prilagodbom.
o dojenju sam otvoreno govorila, i kod mlađeg koji još siše (3g 3 mj) i kod starijeg koji je krenuo u vrtić s gotovo 3 godine kao sisavac.
tetama pokušaj objasniti da dijete razumije da samo mama ima ciku (iako bi to i same trebale znati), a malac će im sam pokazati ostalo.
mislim, tete sigurno ne bi predlagale odvikavanje od dude ili palca ili nosanja dekice ili bilo kakve velike promjene u razdoblju kretanja u vrtić. ali dojenje, "to" je drugo.
Evo i nas s jednim pozitivnim prijemjerom. Krenuli smo u (privatne) jaslice prije 2 mjeseca, kad je imao 11,5 mjeseci i ja sam se jako bojala kako će spavati i kako će bez sise, pogotovo jer ga u tih 11 mjeseci gotovo nikad nitko drugi nije čuvao ni uspavao, jedva je par puta bio bez mene 3-4 sata.
Ali sve je prošlo samo tako... On stvarno tamo zaspe i spava. Sisa ujutro oko 7.30 i onda tek u 18.00, navali na mene čim me vidi, a ovo između prođe normalno. Ne brini, mislim da se oni stvarno lako priviknu na to... i mene su prije polaska najviše utješili slični postovi gdje su pisali da "nema mame - nema sise i gotovo".
Od 1.9. smo dobili gradski vrtić, i na inicijalnom razgovoru su nam već rekli "to mora prestati do jeseni", ali sam ih stavila na ignore! Ako mi to opet kažu svašta ću im reći.
Inače u ova dva mjeseca je naravno bio 3-4 puta bolestan (razne virozice) i te dane nije htio ništa drugo jesti osim sisati. Možeš reći tetama upravo to što si napisala (i što uostalom piše i na papirima koje ti daju u vrtiću na temu "Prilagodba") - da kad dijete krene u vrtić nije dobro u isto vrijeme mijenjati mu druge navike (npr. skidati ga iz pelena i sl.), pa tako i s dojenjem. Osim toga, stvarno je dobro da još sisa kad navale te vrtićke viroze.
Možeš im i donijeti isprintano preporuku da Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF preporučuju dojenje barem do druge godine života djeteta. To sam ja jednom ponijela pedijatrici
dovoljno je objasniti osnove i imati pozitivan stav, ako tete vide da je mama sigurna i one će se umiriti bar toliko da ne prigovaraju otvoreno. a onda će se dijete adaptirati i sve će biti ok.
one su zabrinute da će s djetetom biti teško iz neznanja i manjka iskustva. meni je bilo nevjerojatno da je u grupi djece u dobi 1-2 godine jedino moje dijete još dojeno (možda je bio još netko undercover, ne znam).
Prestajati dojiti zbog vrtića je čista glupost. Uopće ne mogu vjerovati da netko tko radi u vrtiću tak nešto predlaže roditeljima! Moj mali je bio teški ali fakat TEŠKI ovisnik o cici... da ne kažem da je to bila jedina opcija uspavljivanja, visio bi na njoj dok nije zaspao, tako je bilo i po noći,svako malo buđenje pa ponovo uspavljivanje na cici. U vrtić je krenuo sa kojih 17 mj starosti, i tada je još uvijek jako puno dojio. Pocicao si je ujutro prije vrtića (također i po noći), odvela sam ga u vrtić , tamo je znao zaspat bez problema i bez cice jer je na njega jako utjecala okolina tj.vidio je da druga djeca leže i spavaju pa tako je i on, cice se niti jednom u vrtiću nije sjetio. Čim bih ja došla po njega, i na vratima od vrtićke sobe ga dočekala, počeo bi me hvatat za majcu i vikat "titi,titi!"... do doma se nekako strpio ali čim smo došli i skinuli jakne, s užitkom si je pocicao
A ovo za tete.... zbilja ne vjerujem da predlažu da dijete do polaska u vrtić mora prestat dojiti.
Ovo što je netko napisao za vrtićke viroze i cicanje, potpisujem skroz.... nama je cica bila spas, tada smo bili puuuno manje bolesni i svaku virozicu puuno brže i bolje podnijeli.....čim je prestao dojiti - druga priča s tim boleštinama nažalost :/
[QUOTE=ms. ivy;tetama pokušaj objasniti da dijete razumije da samo mama ima ciku (iako bi to i same trebale znati), a malac će im sam pokazati ostalo.
X
moje iskustvo sa dojenjem i vrtićem je odlično, i prvi i drugi put.
u pitanju je državni vrtić.
prvu curu dojila do druge godine (znači prvu i dio druge jasličke grupe)
druga ima preko dvije i još sisa.
od teta sam dobijala samo pozitivne komentare (imam dojam da sam jedina u grupi koja još doji).
čak me teta mog starijeg djeteta tražila malo mlijeka da teta kojoj je šprcnuo domestos u oko ispere oko mlijekom .... samo mene su čekale taj dan.
tako da mislim, samo edukacija tete, strpljivo i bez ljutnje, sa čvrstim uvjerenjem da je to najbolje za dijete.
hvala, devojke. samo ste još dodatno učvrstile moj stav da nije momenat za prestanak dojenja. i ja verujem da će malac vremenom razlučiti koja je forma uspavljivanja uz mamu, a koja medju decom u vrtiću. ma, htela sam ja još juče da im kažem šta szo preporučuje i šta je prava istina o kvalitetu mleka, ali nisam želela da se odmah konfrontiram. mada, one su se konfrontirale sa mnom "iz mesta". želim sa njima pre svega iskren i pozitivan odnos. nadam se da će ubrzo shvatiti da će me teško pokolebati, a da će činjenica što je malac, sigurna sam, zahvaljujući dojenju, nošenju i svemu na zahtev jedno vedro i otvoreno dete činiti lakim njegovo uklapanje u kolektiv.
Iako mi nismo vrtićarci, jako dobro znam što je odvajanje od sisavca ovisnika, jer sam se sa svo troje djece vratila na posao i prije prve godine. Baš kao što su ti cure rekle, znaju oni dobro tko ima ciku i znaju se ponašati u skladu s time. Nemoj unaprijed brinuti, sve će se posložiti u hodu i uopće ne sumnjam da neće sve proći u savršenom redu.
Uživajte u ljetu!
Zaboravila sam napisati još za uspavljivanje, oni se se tamo stvarno jako umore od doživljaja i lako zaspu. Mi našeg ujutro budimo oko 7.30, i teta kaže da u 12.30 (poslije ručka) zaspe odmah. Stave ga na krevetić, on leži i zaspe.Kažu da nekad moraju sjesti pored njega jer se znao ustajati, pa kad one sjede kraj krevetića zna da ne smije. Ma tamo toliko toga nauče što ne smiju!
Razumijem ovo da se ne želiš konfrotirati, a nekako vjerujem da ako im objasniš svoje stavove da će to prihvatiti. Pa nema im druge!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom