[quote="traktorka
Imala sam dva puta prilike vidjeti nešto što mi je grozno...imali smo goste,ne u isto vrijeme,dva dvogodišnjaka,i oba su se npr. penjala i skakala po hranilici i to po onoj ploči po kojoj Roko jede,a mame ništa-dakle to im je ok,a ja sam se skoro onesvijestila,to mi je ipak too much. A to je kao da se ja kod njih popnem na stol gdje ručaju....[/quote]
Joj curke, ja osjecam da pomalo gubim kompas u odgoju Filipa. Krenuo je u vrtic, na prilagodjavanju je i to ide svojim normalnim tokom, iako je Filip malo svojeglaviji. Moj problem je to sto je meni hrpa toga sto on radi normalno. kao npr. i hodanje po stoliću u dnevnoj sobi-gdje mi i rucamo, skakanju po kaucu ili sa stolića na kauc (ne na stol zbog potencijalnih ozljeda), diranje zavjese-niti ne primjecujem da to radi, setanje dok jede... Najvise zato jer i ja i MM radimo slicne stvari (noge na stolu, jedenje pred tv-om...). Danas dodjemo u vrtic i moj sin hoce kruh, nece juhu, seta se za vrijeme rucka-a meni bed, ne zato sto on to radi vec zato sto sam ga ja (valjda?) trebala nauciti da to ne radi. Onda dodjem kuci i pocnem vjezbati strogocu, nema mlijeka prije juhe, prvo rucak- i totalni kolaps. On nece okusiti juhu (kao i obicno), ja necu odustati kad sam vec krenula u to, on jauce, meni se kosa dize na glavi+krivnja -zasto ja to uopce radim. Sto je najgore sat vremena nakon toga vodim ga kod bake kod koje ce ga hraniti cokoladom ako on tako bude htio i uopce ne znam sto je sad pametno. A ja sam (kao) strucnjak.
Jedva cekam da ide samo u vrtic (ako to bude izvedivo, sto ovisi o mom radnom vremenu), i da mogu biti barem malo dosljednija. Ovako, moja dosljednost tih par sati sto smo skupa preko tjedna je potpuno besmislena i samo zavrsava da u tih par sati Filip urla 5 puta. A ne vidim bas ni smisla tjerati nekog da jede ono sto nece (ok mi je ne dati drugu hranu, ali kako nekom zapovjediti da mora jesti).
Ma uglavnom, muka mi je, premalo me ima i cijeli njegov odgoj kao da mi se otima iz ruku.