 |
|||
A je, stvarno katastrofa da radim takve stvari, ali nikako nisam stigla doktoru. Moram se zapravo premjestiti doktoru bliže doma, sad mi je doktor kod posla i to mi nikako više ne odgovara. Meni je ova moja bolest sumnjiva, više mi vuče na nekakvu alergiju, jer me isto iritira na kašalj uglavnom doma, posebno kad legnem u krevet, gotovo da me guši.
A ja i opet ponavljam: nemojte piti antibiotike na svoju ruku! Štetite i sebi i dugoročno svojoj djeci.irenas prvotno napisa
Zadnji put kad sam bila bolesna otišla sam u ljekarnu i molila ženu "daj mi neki antibiotik,bilo koji molim te samo da ne moram ići doktoru" Nije mi dala 8) .Danas sam sve zvala da pitam jel imaju ako ništa onda neki sirpu koji im je ostao od djece..........Kad se sjetim doktorske ordinacije sutra i one gužve,a ja znam da mi npr.sumamed do sad nikad nije pomogao dok recimo Ceporex je svaki put,iako nisam pila antibiotik godinama. Znam da je to totalno glupo i djetinjasto ali da danas imam kod kuće Ceporex sigurno bih ga popila samoda me više ne boli ovo upaljeno grlo.
Što se tiče blizine doktora, ja sam promijenila dr opće prakse kad sam počela raditi nakon porodiljnog, jer sam shvatila da ću je češće pohoditi - ili zbog bolovanja ili zbog bolesti koje poberem od djeteta (prije sam dr išla jednom godišnje ili čak rjeđe).
(ok, na ruku mi je išlo i što je bivša dr bila vrlo šutljiva i nepristupačna, pa mi je malo počeo ići na jetra taj pristup)
A mi smo opet imali tužan odlazak u vrtić.
Već sam mislila da se adaptirao, prestao je plakati i protestirati, a jutros opet - obješena usta, svjetska tuga, i plač. Da ne govorim da uopće nije htio ustati iz kreveta, pa sam ga morala izvlačiti. I kako da ga onda učim samostalnosti, kad on ne želi skinuti pidžamu ni obući se??? A ne želi to zato što ne želi ići u vrtić. Zatvoreni krug :/
Kažu tete da se on normalno igra i popodne je uvijek dobre volje kad dolazim po njega, ali ta jutra su mi baš nekako tužna
Jučer je Dora slavila rođendan u vrtiću i teta ih je slikala puna četiri puta.Ja se pripremila da ću se nagledat proslave,kad tamo četiri slike kako oni sjede oko stola i ništa se ne događa.Vjerovatno je zaboravila
Dori i ovdje sretan rockas :D
Pa cure, kad ce nas preselit na podforum 3-6Stvarno je vec vrijeme...
Djeca su nam vec u predskolskoj dobi :shock:
Doduse, njihov se uzrast u americkom sustavu vec odavno (od 2. godine) kategorizira kao: preschoolers :shock:
Meni je to bilo bas sokantno kad sam za 2. L. rockas dobila mail sa subjectom: My preschooler this month :shock: (to dobivam redovito od kad sam trudnocu prijavila na babycenter.com). Trebalo mi je vremena da se naviknem da je moje dijete vec preschooler
jaaaaaaaaaaaaao pa ja se to nisam sjetila.Ne mogu vjerovati da prelazimo.Koga se još čeka pa da pređemo čoporativno ili da se preselimo sad pa da ovi "mali"
Pa mogli bismo... ili čekamo Farisa?Pa cure, kad ce nas preselit na podforum 3-6
Jučer je Andrej ušokirao tetu u vrtiću svojom omiljenom zabavom. Stavila je CD da svira, a on je iz onih podnih puzzli vadio brojeve i donosio odgovarajući broj, ovisno o tome koja je pjesmica svirala na CD-u. Kad je došlo do dvoznamenkastih, krenuo je kombinirati.
I pritom je cijelo vrijeme stajao pred CD-playerom, da ne propusti izmjenu brojeva.
Samo, po meni, to nije znak nikakve osobite pameti, nego fiks-ideja koje se kod kuće riješio, a u vrtiću joj se vratio jer se ničim drugim nije mogao zaigrati. Iako, moram primijetiti da je konačno naučio prebrojavati predmete (dakle, ne samo izgovarati brojeve, nego shvaća i koncept), i to sad zna prebrojati i u sebi (ne mora više pokazivati prstom i izgovarati brojeve naglas).
Ali zato smo kod kuće imali pakleno popodne... tješim se da je to bilo ovotjedno izbacivanje frustracija (iako sam i sama bila na rubu totalnog pucanja, ali sad su mi se živci još malo rastegnuli pa će idući put biti lakše
A vidiš, Lea zna prebrojavati, a nikako da nauči simbole za brojeve.
A slova zna sva. Baš neobično.
Recimo jučer sam kupila jednu HABA društvenu igru - Vuk i kozlići, igra se tako da se pod neke poklopčiće smjeste kozlići, i onda se uzima po jedan ako pogodiš koliko ima kozlića pod poklopčićem. I baš me jako iznenadilo da Lea kuži - bilo ih je pet, jednog smo uzeli, koliko ih sad ima?
(doduše, samo kad se skoncentrira, što ne traje baš dugo)
Leonard od bibai nema još tri godine.
Dora u vrtiću glumi semafor,točnije zelenu boju,i od jučer naučila cijelu pjesmicu koju će pjevati.Mene malo iznenadilo,jer doma sa mnom baš i ne surađuje tako dobro a teti u jedan dan nauči pjesmicuZadnje vrijeme igramo memory,krenule smo sa par parova da skuži o čem se radi i super joj ide.Brojeve učimo polako,ona zna brojati napamet,ali do 5 eventualno 10(ponekad) će prebrojati neke predmete sa razumijevanjem. Andrej,budući matematički genij,jel primaš predbilježbe za instrukcije?
Nek se Njojza i Bibai izjasne,jel prelaze ranije il da ih čekamo.
svi za jednoga jedan za sve
Jesu li to opet one famozne razlike između cura i dečki? Pa da cure imaju više interesa za verbalno i slova? Ma ne znam, lupetam samo onako.
Andrej isto zna sva slova, ali kad ga pitam, što mu je draže, slova ili brojevi, bez razmišljanja odgovara: brojevi! I njih je prije naučio.
A najbolje mi je kad "čita": otvori slikovnicu i počne izgovarati tekst (od riječi do riječi!) i pratiti ga prstom... neupućenom bi izgledalo da stvarno čita, ali onda skužim da izgovara tekst sa sljedeće stranice, naučio ga je napamet ali govori ga na krivom mjestu
Što se tiče društvenih igara, suradnja po tom pitanju je = 0, pa još ništa. Htjela sam mu za rođendan kupiti neku od tih Habinih igara, ima stvarno zgodnih, ali on uopće ne želi ni čuti da mu objasnim pravila. Zasad imamo samo domino (s brojevima, ofkors
Lea se sad hoće malo igrati domino po pravilima, recimo da uspijemo odigrati jednu igru. Domino imamo sa sličicama, ali rekao mi je MM da je sa stričekom radnim terapeutom u vrtiću igrala i domino sa brojevima.
Ovu igricu jučer smo se igrali možda desetak minuta, onda smo čitali priču, pa se htjela igrati priče - e TOG bi se mogla igrati valjda satima, nevjerojatno nešto, odigrali smo se valjda 20 puta za redom, pa se onda još igrala sa tatom. Kuca na vrata, govori izmijenjenim glasom, pokazuje ruku u crnoj ili bijeloj čarapi i tako sto puta. I bojala se ona biti kozlić
Sa dva dana zakašnjenjaželimo Dominiku od srca sretan rođendan
Dominik sretan ročkas :D
Što se nas tiče možemo se prikrpati većini. Ionako, još samo 34 dana.
Leo je krenuo u vrtić nakon bolesti, svačano najavljuje da će plakati, cendra putem, kod oblačenja papučica, kod ulaska u sobu, i po riječima teta još kratko nakon toga. Izgleda da ide na bolje :? Još ga nisam ostavila na spavanju (toga se grozi). I sinoć mu je opet počeo curiti nos. Grr.
On prebrojava do 14 (čeprnaest
Tanja, mene Andrej oduševljava, mada vjerujem da tebe baš i ne.
Lea isto dosta dobro crta, barem se meni čini da je to dobro za tu dob.
Crta isto ljude, tijelo, kosu, nekad cipele, nedavno je nacrtala baš zgodno kao auto i nas unutra, crta situacije - plaža, more , kamenčići (to naravno sve pošara odgovarajućim bojama)
Mi smo jako nemarni prema čuvanju njenih crteža :/ Na moru je nacrtala neke stvarno lijepe crteže, tamo je jako puno crtala vodenim bojama i temperama, a mi smo ih ostavili dolje, nadam se da su barem negdje spremljeni.
Sad sam se sjetila kako je u vrtiću nacrtala kao vrtić, djecu, tete - a sve u crnoj boji
A Andrej uopće ne crta. Samo šara.
Ali naučio je nacrtati zaokruženu liniju (nije pravilan krug, ali ipak je zatvoren). To smo skužili po tome što svako jutro zaokružimo novi broj na kalendaru
Da bi nacrtao na papiru nešto - nema šanse.
Slikanje (tj. maljanje) kistom voli, ali ga nešto izbjegava u zadnje vrijeme, otkako si je poflekao prste bojom (da, djevica je po horoskopu
ni bojan niš ne crta, a bome ni brojeve baš nešto ne raspoznaje, brojati zna do deset
jedino zna većinu slova; prije ih je znao sve- kad je bio u toj fazi; od kada ga je ta faza popustila desi mu se da pomiješa neka
al nacrtati ne zna, pod milim bogom, niš
Evo otišli nam i zadnji rođendanski gosti
Ha, kako se uzme... neki nemaju dvorište ili je rođendan u doba godine kad je većina (još) na moru pa moramo tako i tako slaviti malo kasnijeEvo otišli nam i zadnji rođendanski gosti
Ili slaviti na temperaturi od 40 C, kad i frižideri prestanu raditi pa se lijepo ispisana i iscrtana torta pretvori u šarenu mrlju
Mi smo danas bili na planinarenju na Japetiću i baš smo se izguštali sunca, čistog zraka i jesenskog lišća
Inače, na izletu nam je dodijelio nova imena.
MM je "broj dva", ja sam "broj tri"
Kao da smo izašli iz nekog stripa
tanja znaš li one epizode Peanutsa kad se pojavi dečkić po imenu "Five"
Ne znam, ja jako slabo gledam televiziju.
Ali jutros već imamo normalna imena - ono jučer je bilo samo za potrebe izleta.
ma to je strip, Peanuts - Charlie Brown&Snoopy - ima jedna familija u kojoj svi imaju brojeve umjesto imena
I sa stripovima slabo stojim
Uuuuuuuuu, mene ovdje baš dugo nje bilo.
Irena, ja sam za grlo pila kapi propolisa (koncentrat) i uvijek mi je pomogao. Ima i u biljnim ljekarnama nekih tabletica koje su navodno jako dobre za grlo (moji piju i prođe im za 2 dana)- marka je Cough Cold Relief- to je homeopatski pripravak i potpuno na biljnoj bazi.
Tanja, ovo s brojevima na CD playeru me podsjetilo na dečka jedne naše forumašice koji je tako cijelo popodne proveo uz CD na jednom dječjem rođendanu. Imao je tada 3 godine. S 3,5 je naučio brojeve do 100, a onda ih je počeo učiti na talijanskom.
Dora sretan ti rođendan i ovdje
Dominik i tebi sve naj- naj, Sanja javi nam se malo češće.
Što se tiče prelaska u drugu dobnu skupinu.... meni je dobro i ovdje dok smo zajedno, barem dok najmanji nam vršnjak ne navrši 3.
I za kraj..... Naša mala obitelje je počela odbrojavanje..... Iza uskrsa će nas biti četvero!!!! :D
tinkie winkie, čestitam :D
Mi ćemo s novim članom obitelji, po svemu sudeći, još pričekati... nadam se da se nećemo predomisliti kad napokon dođe vrijeme.
A u vezi s ovim:
Bili smo u subotu na jednom dječjem rođendanu... što mislite, što je Andrej radio? 8)Tanja, ovo s brojevima na CD playeru me podsjetilo na dečka jedne naše forumašice koji je tako cijelo popodne proveo uz CD na jednom dječjem rođendanu. Imao je tada 3 godine. S 3,5 je naučio brojeve do 100, a onda ih je počeo učiti na talijanskom.
Super vijest, tinkie winkie :D Cestitam!
Curke jedno pitanje:
zele li vasi malisani u svemu biti prvi :?
Malo cu duljit, al moram ispocetka - naime, ovaj smo dugi vikend iskoristili za odmor, pa smo odsjeli u Opatiji u hotelu. Iako zivimo u stanu u zgradi koja ima lift, ne znam zasto se toga nisam nikad prije sjetila do ovoga vikenda - utrkivanja do lifta.
Pustila bih mu svaki puta da pobijedi, al eto jednom nisam. On je toliko plakao, toliko je bio uznemiren tom cinjenicom da nije bio prvi, da mi je to totalno novi svijet mog malisana.
Znam da je to iskonski nagon, al ga do sada nije uopce pokazivao.
A od sada ga svugdje pokazuje.
Danas nije zelio da ja pozovem lift i utrkivao se sa mnom do stana (od lifta).
Kak vi gledate na taj poriv: biti prvi?
S roditeljske strane mislim, jer nece uvijek u zivotu u svim aspektima moci biti prvi.
Mi smo tu da nasu djecu naucimo da se nose i s tim osjecajima, e, sad, ako im popustamo uvijek da budu prvi, dajemo li im krivu sliku svijeta :?
Il je ova dubioza vrijedna otvaranja novog topica
Lea ne, apsolutno se za sada kod nje nije pojavio nikakav natjecateljski duh (a bude li na roditelje nikad niti neće). Čak joj nije važno da pobijedi u igri kad igramo domino ili nešto slično.
Mony, ja mislim da je to normalno u toj dobi, da žele biti prvi. I mislim da to ne odražava budući stav o svijetu i životu, ako je sve u umjerenim granicama.
Ali bi bilo zanimljivo čuti i roditelje starije djece što misle o tome
Da, Tanja, imas prav - otvorit cu topic - posebno jer me zanima kako se ponijeti - nije mi lose da zeli biti prvi, al trebam li mu to uvijek dopustat i sl. dubioze
Ja ludm s M. ali na drugi način. Ona već danima glumi psa, i doma je samo četveronoške, sve nosi u zubima, a danas me ugrizla na nogu.
Bok ljudi!
Prvo tinkie winkie čestitke! :D
I mališanima kojima nismo čestitali, čestitke u zakašnjenju...
Ja narvno u zadnje vrijeme opet na sto strana, pokušavam svašta nešto odjednom umjesto jedno po jedno jer mi se sve čini kao važno i prioritet...
A sad ću valjda ipak usporiti jer curke nisu ozdravile nego im je gore. Mia se još drži, ali Stella mora piti antibiotik
Noći su nam katastrofa, ne mogu se nikako smiriti ni namjestiti, stalno ih budi i guši kašalj, iz nosa curi u potocima i to gusto, zeleno...
Stella neće ništa jesti, ponekad ni piti, odbija čak i čokoladice i sl... Imala je 17.5, a prekjučer je stala na vagu 16. Ne vjerujem baš da vaga laže jer meni pokazuje (pre)više
Mia dosta visi na cici pa se za nju ne bojim toliko, a i veli dokica da njoj ne treba antibiotik da nije toliko loše ko Stella, a nema ni temp. Stelli 6 dana nije padala temp, prek dana 37-37.5, noću 38-38.5, ne sjećam seda je ijedno mjerenje bila ispod 37. Tak da možete pretpostaviti da mi nismo imali lijepi vikend, nismo bili na izletima, rođkasima...
Jedino što nas je tata ugodno iznenadio pa je ipak došao malo doma prek vikenda, inače je prvo bilo da nebudu dolazili ali valjda kak je produženi, nitko ne radi...
Odlučila sam ipak kupiti onaj neki antigen jer sam srela jednu mamu koja je oduševljena, veli dijete odonda uopće nije bolesno, nije više popila nijedan antibiotik, a prije toga je bar jedan mjesečno i non-stop je visila kod doka, a poslije nije bila mjesecima
Ma ne znam, ne želim se coprati negativnim mislima ali kak nas je krenulo ne vjerujem da će nam ova zima biti imalo bolja od prošle...
Evo Miu opet probudio kašalj... niš živo nemrem, ni na wc me ne puste po noći
Marta ne mogu vjerovati
Od danas je na Silapenu,rekao je doktor da je ovo prvi put da je ozbiljno bolesna otkad se rodila.Još malo i završile bi na inekcijama :shock: .Naotečeno joj je grlo da su se pojavili i limfni čvorići po vratu. Najčudnije je da nema temp. ni neke klasične znake bolesti pa sam se ja dvoumila dal da je uopće vodim doktoru ili ne. Zbunili me te kvržice po vratu pa sam otišla da ju pogleda.Sad normalno spava kao da se ništa ne dešava a nekakva gadna beštija joj rovari po organizmu
irena, da nije Dora pobrala streptokoka od tebe? Silapen i otečeno grlo :/ držim fige da se beštija uplaši antibiotika i da pobjegne što prije!
tinkie winkie, izgleda da ulaze u fazu kad glume životinje, Andreja tako ponekad uhvati pa skakuće po stanu i tvrdi da je zec/klokan Roo, kako mu dođe.
Iako, večeras smo imali ozbiljan razgovor jer sam odlučno odbila da budem "broj tri", a da njega zovem "broj jedan" - osjećala sam se kao u zatvoru ili konclogoru! Malo se bunio, pa je izjavio da je on tramvaj, ali na kraju smo se složili da se brojevima i tramvajima ne čitaju knjige, pa je pristao na kraju biti Andrej (ipak).
mina, ~~~~~~~~~~~~~ da se konačno riješite boleština (a baš vas je zaredalo)
Ja ludm s M. ali na drugi način. Ona već danima glumi psa, i doma je samo četveronoške, sve nosi u zubima, a danas me ugrizla na nogu.
Joj, ovo je tak dobro
E da, zaboravila sam na vrtić. Izgleda da smo se konačno adaptirali, nakon mjesev dana muke, točnije 4 tjedna. Već 10 dana ostaje na spavanju, nema jutarnjih muka i stresova, navečer pita kad će u vrtić, i tako... Danas i jučer je bila malo plačkava u vrtiću, ali nadam se da nećemo se opet vraćati na staro.
Hello!
Jucer nisam stigla, pa evo nas mali update od vikenda:
bili smo na predstavi Miffy (zahvaljujuci frendici u prvom redu
A danas je doma s bakom i dedom - nije isao u vrtic, jer njegova skupina ide na izlet, a on nije htio. Toliko ispitivanja s nase strane (iako nismo bili odusevljeni prijevozom u busu bez pojasa, no mi bismo ga vozili), al on nikako da popusti i bas nece :?
Ja još uvijek ne mogu vjerovati...
RIJEŠILI SMO SE DUDE :shock:
I to je odlučio sam od sebe, bez ikakvog poticaja ili nagovaranja. I to baš onaj dan kad je zakurio na preko 38.
Izgleda da je priča o vili Dudilici i novom kalkulatoru (a stari je razbio prije više od mjesec dana) bila ipak dovoljno primamljiva da ga potakne da se sam oslobodi "ovisnosti".
Sad spava s kalkulatorom pod jastukom. Noćas se probudio (a sav je prehlađen, jadan, šmrca i kašlje) i pitao "gdje je du... gdje je kalkulator?"
Ja sam vam u tak nekoj depresiji od jučer (ne nije Toše Proeski u pitanju) nego sam sva slomljena, fizički pa valjda onda i psihički. Cure su bolesne- valjda bi bilo čudo da nisu. Zapravo, ajde, Stella je popila antibiotik do kraja i službeno zdrava, još mrvicu kašljucka...
Mia hropće, puna je šlajma...
A ja, osjećam se kao da imam gripu, još od prekjučer mi curi nos, boli grlo, od jučer glava puca i ne prestaje, toliko sam prehlađena da ni gledat ne mogu...
Nikako da se pošteno naspavam, Mia non-stop visi na cici, dost mi je više i dojenja i spavanja s njima u krevetu, MMa pogađate nema, već ne znam jedno 6 tj, svrati na dan-dva vikendom i to ne svaki...
Ubit će me do kraja i taj njegov posao i tolika odsutnost...
Baš mi sad nešto došlo da mi jako, jako fali. Nikad u životu mi nije toliko falio, ni kad ga nije bilo 7 mj, valjda ni kad je malena bila u bolnici ...
Sad mi se valjda nakupilo svih tih izbivanja i što nismo normalna family gdje nakon normalnog radnog vremena svi sretno odoše kući na ručak, igranje, šetnju, parkić...
Ne znam što bi vam rekla, baš sam u totalnoj depresiji i na rubu plača- a ja nikad ne plačem, uvijek na kraju nekako nađem snage, velim da ja to mogu, malo je lošiji dan- svi ih imamo, sutra će biti bolje, nema veze što ga opet nema ali sad ima veze i ja ne mogu više sama i neće sutra biti bolje
A opet ne da se tu ništa puno napraviti. I da da otkaz ne bi mogao naći normalan posao od 8 sati, slobodnim vikendima a uz to da je plaća donekle. Mogao bi naći nešto sa radnim vremenom od-do p potrebi, vikendi radni po potrebi i vjerojatno manjom plaćom. Opat možda tu i tamo ići nekud okolo...
Baš sam čitala u M&B onaj članak kak su naše mame sve mogle jer su imale vjeru u bolju budućnost a mi više nemamo pojma kakva će biti budućnost naše djece a i naša. I to stvarno i je point. Ja nemam pojma hoću li ikad dočekati odlazak u mirovinu, igru sa slatkim unučićima... Nemam se čemu veseliti u budućnosti...
Svima je na poslu samo sve gore, posla sve više, sve više obaveza trpaju na tebe, svagdje se počelo raditi od-do po potrebi, cijene svaki dan rastu, a plaće su već godinama iste, bar kod 95% ljudi koje znam...
Sad mi ja baš nešto došlo da više ne zamišljam kućicu u cvijeću... Ako i odselimo van grada, kakav će nam biti tempo žiota i raspored. Ne veselim se ničemu, evo kad cure zaozbiljno krenu u vrtić. školu, ako će htjet neke aktivnosti a vjerojatno hoće jer svi se nečim bave i ako budu nemirne duše na tatu, a ni ja nisam daleko od njega
Opat me nešto puklo da ni ovaj put neću završiti faks, da sam bezveze upisivala... Da sve što počnem na kraju ne završim, da si previše toga natovarim na leđa...
A zapravo najveći teret je što nemam ništa s kim djeliti, od običnog iznošenja smeće, kupanja djece...
Ma joj sad sam se stvarno rasplakala...
Idem se malo poigrati s Miom pa po Stellu u vrtić, dok je rekla da može, a ja više ne mogu sama s njima pa sam ju odvela...
Jako se osjećam krivom što više kao da nemam snage ni živaca za vlastitu djecu jer sam se iscrpila do max, odavno mi svjetle sve lampice, a izgleda da sam sad i rezervu potrošila
mina
Mogu misliti kako ti je samoj s njih dvije...
mina,
A da razgovaraš sa M da on pokuša naći drugi posao bliže vama?
Ja imam samo Lea, M i super svekrvu pa mi sve jedno nekad bude svega dosta. A pogotovo što je i L. jednako toliko (ako ne i više) bolestan.
Tanja, super za dudu.
TW_ Čestitam :D !
mina....., treba sve to izdržati....
Makka čestitamo na prekrasnoj curici :D :D :D
Zar je već rodilla??? :shock:
čestitke :D
makka, i ovdje čestitke :D
Iza nas je jedna besana grozna noć.
Uopće nije mogao disati - na nos nikako, a na usta teško, pa je kašljao, pa ga je hvatala blaga apstinencijska kriza od dude
Sad razmišljam da li da ipak inzistiram na brisu nosa (iako se činilo da će sve proći kao obična viroza)... on šmrca već preko mjesec dana, s manjim prekidima (najčešće kad odemo na Sljeme i sl.). A ovo noćas je bilo užasno. Čak je i MM izgubio živce i pobrao se spavati u dnevnu sobu (hm, mogla bih se ja toga prva sjetiti sljedeće noći
Pozdrav svima!!
Makka čestitke na curici!!
Slavljenicima sretan rođendan!!
Pokušavam sve pohvatati. Naime zadnje vrijeme se bavim svojim stručnim ispitom koji sam konačno jučer riješila tako da ću sada malo više biti u ovom društvu.
Naime moja Viktorija se sve više vraća maloj bebi (vjerojatno zbog seke ili brace). Sad opet voli nositi slinavce dok jede i glavu gura među moje sise
A mislila sam da smo narasli...
jacman, čestitke na položenom stručnom.
Tanja, nadam se da ste bolje
Inače, gdje ste svi?
Mi smo bolje, ja mrvicu bolje... malo sam prespavala, pustila me viroza/ prehlada-što je već bilo, došao MM (u zadnji čas, stvarno sam bila na rubu). Bili za vikend na jednom dječjem rođendanu, pa kod frendova, vidjela stvarne probleme stvarnih ljudi pa sam se malo prizemljila. Kao nije meni tak ni loše u životu...
Najvažnije da smo zdravi (ove virozice, bronhitisi i nisu neka bolest) pa malo pomalo ćemo nekako i ovu zimu preživjeti, a valjda će onda iduću biti bolji imunitet
Sutra prvi radni dan nakon bolovanja, a joj tak mi se nejde na ovu kišurinu i brrr, zimu, a ja sam užasno zimogrozna.
Tata nam je doma :D vjerovali ili ne cijeli tjedan slobodan i samo naš. Bilo mi ko u snu u subotu, svi se digli, valjali po krevetu, igrali, otišli na Jarun- baš mi je to falilo, da smo prava family. Onako pravi obiteljski vikend, uživancija...
Pa eto valjda će se cure još malo bolje priviknuti na njega kad ja odem na posao a on bude većinu dana s njima. Sad ipak za svaku stvar hoće mene, da ih ja nosim, da ih ja vežem u sjedalce, da ih ja hranim (inače Stella već odvano zna sama al u zadnje vrijeme hoće da ja, valjda jer Miu hranim- ne znam), da ih ja kupam, uspavam, da ja vodim na WC, da ja dam npr. sok... Tata je OK, hoće one oko njega, igrati se, pogotovo kad se glupira s njima, ali ipak za sve traže mene...
Eh, baš me zanima hoće li ih voditi u vrtić? Mene svaki dan zvao pa jesi ih vodila, kak je bilo pa ako nisam zašto ih ne vodiš. Pa ako se kasnije dignu i kasnimo pa ih ne odvedem, zakaj ih nisi probudila. Danas ih nije htio voditi, kao pa tata je doma da smo malo svi 4 skupa...
Skoro zabporavih, kupio tata Stelli role. I ide joj pomalo, nakon 5 min znala hodati u njima, uz držanje za ruku, a tu i tamo joj se omakne da onako zapravo s nogom zarola... Jučer se rolala s jednom malom prijateljicom (bili kod frendova pa njihova mala počela ljetos rolati, ali je veća, 4 g i nešto, i super joj ide...)
Al kakvo je vrijeme bolje da smo kupili skije...
Ne mogu se više ništa pametno sjetiti, ustvari da, gdje ima malih kacigica? Sve kaj smo našli joj veliko. Gledala sam još ljetos jer bi trebala i za bicikl, ali nigdje nema onih dječjih S ili M, samo L a to joj veliko... Štitnike smo našli, bili zadnji mali u dućanu
Pozdrav!
mina, ja sam vidjela M kacige u Turbo limaču, i u Avenue Mallu, i u King Crossu. Po centimetrima bi M trebao odgovarati Leinoj glavi.
Mi inače još uvijek nismo Lei kupili bicikl
Ni miMi inače još uvijek nismo Lei kupili bicikl
Htjeli smo mu ga kupiti za rođendan, ali smo htjeli da i on ide u kupnju da isproba veličinu. A njega je baš krajem ljeta uhvatila faza "hoću-biti-doma-neću-ići-van" (koja ga još uvijek drži) i nije htio ni čuti za bicikl. Pa nam je bilo blesavo kupovati bicikl protiv njegove volje
mina, super za tatu da vam je doma :D Odmah se vidi da si i ti bolje!
Ja sam opat na Silapenima,beštija se vratila,jučer podignula nalaze brisa grla
Mina super da je tata kući,naš dolazi početkom 12. mjeseca i ostaje mjesec i pol a možda i dva kod kuće :D Dora svaki dan pita gdje je tata i kad će doći :/ a jučer je izjavila da će ona sama ići pješice po njega na aerodrom da ja ne moram ići s njom
Pravila pisanja postova
