Joj,džez,kad čitam o Jakovu kao da o Grgi čitam.Kod nas ista stvar.Stvarno je bistar,puno priča ali cica je cica i po noći ne postoji ništa što bi ga smirilo.
I nama je tako bilo nekih tjedan dana kad je bio non-stop prištekan i već sam tjerala mm-a da uzme godišnji i da idemo na odvikavanje a onda je iz čistog mira jednu noć prespavao od ponoći do 6 ujutro i to mi je bilo dovoljno da prikupim energiju za dalje!
Sad opet bude kako koju noć,a ja ga za sada pokušavam po danu odviknuti od cicanja.Jer on traži cicu kad mu je dosadno i kad ne zna kaj će sa sobom pa mu ja stalno nalazim neku zanimaciju i izbjegavam sjesti ili leći tamo gdje obično cicimo da ga ne asocira.A preko dana je kod baka pa ga one uspavljuju.
Tako da smo imali dva dana kad nije cicio cijeli dan,do večernjeg uspavljivanja.Mislim,to uspavljivanje ne možemo zamislit bez cice.Jer ako ja kažem da su cice umorne ili da idu spavat i oćemo se nositi i pjevati,on meni na to a neeeeeeeeee cici umojne,a neeeeeeeeeeeeeeee cici spavat, a neeeeeeeeeeeeeeee mama nosit.I to sa svojim neodoljivim smješkom
I onda kaže :"Guga cici, onda mama ić!"Znači i svjestan je da ja odem kad on zaspe i to je sve pet ali cica mora bit!
Probaću i dalje tako mišjim koracima,za sada ga po danu izbjegavat dojit koliko mogu pa ćemo vidjet kada to uspijemo doći će i noć na red!
Puse bubanima!!!