E ovako!!Nedavno u dućanu u koji redovito idem svako jutro bila je velika gužva i ja čekam u redu a moj malac miruje kraj mene.Prodavačica nakon nekog vremena uz izgovor da ta osoba mora na posao pusti je preko reda.Aj nema veze!Došla ja na red ,malac već grinta, opet jedna žuri kuhat ručak zakasnit će na posao"Ma tebi se nigdje ne žuri ionako imaš cijeli dan! Ti ionako ne radiš!Možeš čekati!" Bilo je 9 sati ajde imam još vrimena za ručak pa je pustim.Poslije nje još jedna i onda konačno ja kupim i odem.U ustima neki gorak okus,sve mi nešto žao.Nemam ništa protiv zaposlenih iako ja nisam nikad radila , jednostavno to je moj izbor sa četvero dijece vjerujte da bi mi posao možda ponekaddošao kao odmor.Ali većina mojih prijateljica radi i većina samo kuka da nikad nema vrimena ni za kavice ni za otić u posjete ili slično.Kao da ih zoveš da ti okopaju vrt a ne da se opuste i odmore!Kao tebi je lako,tu si doma sve stigneš, ne znaš kako je to raditi itd. itd.Imam osjećaj kao da manje vrijedim,jer eto ispada ja ništa ne radim! Ma ne smeta me to često nego ovako ponekad ,kao to u dućanu baš mi dođe ispalit!! : Ajmo "neradnice"" imate li i vi slična iskustva!!