D0maćice-manje vrijedne!?

[sandra123]

E ovako!!Nedavno u dućanu u koji redovito idem svako jutro bila je velika gužva i ja čekam u redu a moj malac miruje kraj mene.Prodavačica nakon nekog vremena uz izgovor da ta osoba mora na posao pusti je preko reda.Aj nema veze!Došla ja na red ,malac već grinta, opet jedna žuri kuhat ručak zakasnit će na posao"Ma tebi se nigdje ne žuri ionako imaš cijeli dan! Ti ionako ne radiš!Možeš čekati!" Bilo je 9 sati ajde imam još vrimena za ručak pa je pustim.Poslije nje još jedna i onda konačno ja kupim i odem.U ustima neki gorak okus,sve mi nešto žao.Nemam ništa protiv zaposlenih iako ja nisam nikad radila , jednostavno to je moj izbor sa četvero dijece vjerujte da bi mi posao možda ponekaddošao kao odmor.Ali većina mojih prijateljica radi i većina samo kuka da nikad nema vrimena ni za kavice ni za otić u posjete ili slično.Kao da ih zoveš da ti okopaju vrt a ne da se opuste i odmore!Kao tebi je lako,tu si doma sve stigneš, ne znaš kako je to raditi itd. itd.Imam osjećaj kao da manje vrijedim,jer eto ispada ja ništa ne radim! Ma ne smeta me to često nego ovako ponekad ,kao to u dućanu baš mi dođe ispalit!! : Ajmo "neradnice"" imate li i vi slična iskustva!!

[sandam]

draga, ja sam "radnica", ali apsolutno te razumijem. u nasem drustvu zene rade barem dvije smjene dnevno "radile" - "ne radile". ako "rade" onda ih plate bar za jednu smjenu, a ako "ne rade", onda ih se tako percipira, kao imaju vremena cijeli dan. najgore sto mi zene nismo toga svjesne da se ono sto odradimo doma ne racuna. to je kao pod normalno. e pa nije normalno, to je itekako naporno i vrijedno. haj izracunaj koliko bi platila nekoj zeni da ti u mjesec dana odradisve sto i ti. sex ne racunaj, uzmimo da je uzajamno zadovoljstvo.

[sandra123]

Netko je negdje to računao bilo je na tv.Ispala je neka veeeeliiika plaća.Kod nas se to ne računa.

[sorciere]

ha gle draga - imaš izvrsne argumente, pa i ti drekni. tebe čeka četvero djece!

nije stvar ni u prodavačici ni u poslu, već u tvom shvaćanju "rada" . malo poradi na samopouzdanju.


p.s. nema šansi da bi mi prodavačica nekog ugurala pred mene. taj ko treba preko reda ima jezik, pa može pitati. a na meni je da ga pustim ili ne!

[sandra123]

Ma znam se ja izborit nije u tom frka.Problem je u samom odnosu prema domaćicama kao da su oni koji su zaposleni više vrijedni.Možda griješim .Voljela bih da se jave oni koji nisu radili dali to osjećaju.

[mim]

Voljela bih da se jave oni koji nisu radili dali to osjećaju.

Eto, ja imam i jedno i drugo iskustvo. Jedno vrijeme nisam radila (nekoliko mjeseci između dva posla) i moram priznati da je to jedan od ljepših perioda mog života. Mogla sam u miru otići na plac, kupiti sve svježe, skuhati ručak od juhe do kolača, počistiti, sve obaviti i biti puuuuno sa svojim djetetom. Ovako sve to moram napraviti, ali to radim u trku, nema više toliko užitka u kuhanju (a to se osjeti u obrocima), moram razmišljati što si M. može podgrijati kad dođe iz škole, hoću li stići sve obaviti...a da ne kažem koliko mi je krivo što više ne mogu biti s njom onoliko koliko sam mogla tih par mjeseci.

E, sad, postoji i druga strana. Budući da sam svojevoljno napustila jedan posao i čekala drugi za koji sam znala da je siguran, a izazovan i dobro plaćen, nije mi bilo teško biti nezaposlena. Vjerujem da sam to bila ne svojom voljom da bi mi lagano palo samopoštovanje i da bi se osjećala manje vrijednom. Jako poštujem domaćice, pogotovo ako imaju više djece jer vrlo dobro znam što sve moraju napraviti oko djece i po kući, ali isto tako znam da i zaposlene majke moraju sve to, ali u manje vremena, pod stresom, a možda bi se odmorile, bile s djecom u parku.... Ne znam, moj izbor je da radim, ali se zbog toga ne guram u redu u dućanu.

[ina33]

Ja nakon posla često sama pustim preko reda ako vidim da je žena ili obitelj s djecom i da su djeca nervozna. Ali prije posla sam bila (prije nego što su nam uveli mogućnost kliznog vremena, a pogotovo kad sam radila u privatnika) totalno luda i borila se napravit sve što prije, od mjesta za parking, do obavljanja sitnica, ko neka ratnica. Ali nikad me nisu prodavači proguravali - probala bih pitat pa ako prođe, prođe, ako je nužno za stići na posao, odustajal bih od kupnje ili reda u doktora itd. Sad je s kliznim vremenom puno lakše - ako zakasnim, ostat ću dulje. Ne mislim da je to neki generalni stav prodavača, ali vjerujem da si ti to tako mogla doživjeti. Vjerujem da je sve stvar percepcije - ja sam se koji put osjećala nevrijedna što me doma ne čekaju djeca i ne moram trkati (dok sam bila mlađa i zelenija nagrabusila bih zbog toga na poslu). Samo ti lijepo oštro drugi put, ako netko bude bezobrazan .

[ana.m]

Ja radim, trenutno ne jer sam na porodiljnom, ali mogu te razumjeti, jer samo s dvoje djece imam pune ruke posla.
Ali moram priznati, da mi muž zaradi dovoljno za oboje i ja bih bila domaćica, radila bih doma nešto onako sebi za gušt, možda na tome nešto i zaradila, a ne odlazila na posao gdje me samo svi živciraju.
A na ovo, ti si kao doma cijeli dan pa imaš vremena mogu samo

[sandra123]

Da se razumije vrlo poštujem zaposlene žene mama je radila puno vrijeme u dućanu i imala nas četvero znam da joj je bilo vrlo teško ali to je htjela i mi smo to poštovali.Ja sam odlučila neću raditi i tražim da se to poštuje.Ja cijenim svoj posao kao i netko tko je menadžer ili pisac.Znam da ima i prednosti i mana ali u okolini često vidim primjere(ne samo ja)kako se taj rad ne cijeni.Jer treba priznati da mi koji ne radimo za plaću kad ostarimo nemamo niti onu crkavicu od penzije da bar unučićima kupimo čokoladu,a ipak se ,vjerovali ili ne naradimo.

[dalmatinka]

.Ja cijenim svoj posao kao i netko tko je menadžer ili pisac..

I ja cijenim posao domaćice jer znam koliko je to naporno .
Samo , stvar je u tome da one koje rade ( menadžer , pisac )
moraju još obaviti i sve te iste kućanske poslove.

[sandra123]

Ma sve mi je to jasnoljudi moji zato ih puštam preko reda. Ali može li bar bez onoga "Ma tebi je lako ti si doma!"

[AdioMare]

Dalo bi se o tome pričati, Dalmatinka.
Neke menadžerice si plate tetu spremačicu, a neke domačice imaju što raditi cijeli dan, tako da ne pristajem na tu da se sve zaposlene žene rastoče.
Sve to ovisi, jako.
Ja sam bila kućanica 5 godina. Od kuhanja, brige oko klinca, spremanja, peglanja, sadnje i održavanja vrta, travnjaka, sadnje cvijeća, ponekih poslova u gradu nisam baš imala puno više vremena nego imam sada. Samo su se prioriteti promijenili: danas manje marim za kućanske poslove, a više za sebe i djecu. Danas ne pečem kolače i torte već ih kupim. Danas ne nakuhavam svakodnevno od juhe do deserta već brzinski i kada stignem. Danas sve ostavim kako je jer sam umorna i ne da mi se, a nekada sam, baš iz razloga što sam stalno imala na vratu onu: doma si, stigneš, spavaš do kad hoćeš, u toplom si i kada vani pada, bla, bla... - micala i pospremala istoga trena. I bila uvijek i svima na usluzi.
Danas si i ja dozvolim zatražiti od nekoga da umjesto mene učini nešto jer, eto, i ja radim.

[AdioMare]

Ma sve mi je to jasnoljudi moji zato ih puštam preko reda. Ali može li bar bez onoga "Ma tebi je lako ti si doma!"

Tebi je lako i teško jednako kao i zaposlenoj ženi - iz istih razloga samo iz drugog kuta gledajući.

[sandra123]

Dali se žene promijene kad počmu raditi?Susjeda je nedavno počela raditi u 40-toj godini prvi put djeca su joj odrasla tako da nema problema sa čuvanjem muž radi cijeli dan pa se ne mora žuriti skuhati ali isto mi se čini da sad kad je doduše rijetko vidim samo kuka kako je teško kako ne stigne i sl.U biti čini mi se da je prije imala puno više posla nego sad a bila je opuštenija.

[AdioMare]

Dali se žene promijene kad počmu raditi?

Olakšavaju si život, ja bar jesam. U početku sam pokušavala biti domačica kakva sam bila i samo si dodati posao zaposlene žene, ali nije išlo. Tj. išlo je loše po mene. Tada sam počela raditi rezove, a danas mi se to i sviđa. Režem gdje stignem, ostaje samo ono što zaista moram: oprati, speglati, skuhati, upaliti suđericu, očistiti WC.

Dok sam bila doma, uvijek sam imala ispunjen dan; ako sam završila s kućom, prebacila bih se u vrt ili ispekla kolač ili kifle. Nisam si dozvolila da mi bude dosadno. Klinac je bio uz mene, čitali bismo, igrali se, ma... vrlo opuštene godine. Ali, došlo je vrijeme da se ide raditi i nije mi žao zbog toga.
Po meni je razlika između posla doma i u firmi (i života pored toga) što sam doma bila puno opuštenija.

[sandra123]

Da pretpostavljam da je i raznolikije nije svaki dan isti u društvu si jednostavno si vani.Možda i mene uhvati želja za tim promjenama ali poslije .Zanimljivo da se javljaju samo zaposlene žene.domaćice biće imaju više posla ili ...

[kulenova_seka]

Evo još jedne privremene domaćice! (na porodiljnom sam)

Sjećam se kad smo bili u gostima kod obitelji u kojoj muž vodi malu tvrtku, a žena je domaćica. Ne sjećam se kako je razgovor tekao, ali jako se dobro sjećam kad je ona rekla, otprilike: "mislite da ako sam kod kuće ništa ne radim, a nitko se ne pita odakle ručak i sve ovo pred vama".

Kad meni netko samo natukne koju u tom stilu (ako ne ideš na posao - ne radiš) samo dobije pitanja tipa: a kako se stvorio ručak? A kako su se čiste majice i košulje našle u ormaru nakon što su posljednji out viđene prljave u košari?

Da li je tko od vas čitao "Prvo djeca" Penelope Leach? (izd. Algoritam, biblioteka Facta) Sve što direktno ne pridonosi stvaranju kapitala, a rad kod kuće je baš ta kategorija - smatra se manje vrijednim.

I da budem iskrena: uz dvoje male dječice trenutno mi savršeno odgovara biti domaćica i iskreno - voljela bih to biti barem do Kikićevih 18 mjeseci.

[bebelina]

Evo,ja sam domacica. Sada ne radim jer bi mi bilo prenaporno uskladiti dvokratno radno vrijeme , malo dijete ,skolarca , muza koji naviga, a mogu sebi priustiti da izaberem kad cu raditi. Sjedim kuci , kuham , cuvam djecu i uvijek imam krcato posla.Istina je da se svi povode onom: Imas vremena jer si doma. Krivo jer se i sami ukucani drukcije ponasaju i ocekuju da sam obavis neke stvari koje im inace nikad ne bi pale na pamet. Kad sam radila dan mi je bio ispunjen , ali je bilo i lakse jer su drugi preuzeli dio obaveza na sebe.
A u ducanu su vec navikli da ne toleriram gluposti tipa ti imas vremena jer ne radis kad sam jednoj gospodi koja radi na socijalnom ,kojoj se svako jutro zuri objasnila da pode 5 minuta ranije , a ne svako jutro zj posten svit. Jos kad sam joj rekla da i ja na socijalnom cekam red s bebom u kolicima , i da se u ducanu ceka red kao i pred njenim salterom ... Proglasena sam za divljaku koja nema ni malo razumjevanja prema jadnoj zaposlenoj zeni,ali bar me ne gnjave svojim glupostima!

[mim]

a kako se stvorio ručak? A kako su se čiste majice i košulje našle u ormaru nakon što su posljednji out viđene prljave u košari?

Oprosti što baš tebe citiram, ali ovakve postavke stvari mene osobno smetaju, a ti si baš rekla vrlo prigodnu rečenicu.

Ne zaboravite da i djecu zaposlenih majki čeka ručak, da je i naš veš opran samo je razlika u tome što, ako želim da mi kćer jede svježe moram ustati u 5:45 i skuhati (a podgrijano ipak nije svježe, zar ne?), na plac moram ili tako da zbrišem s posla na 10 minuta ili da kupim ostatke u 16 sati (ako ih nađem), da iza 16 sati posvetim pažnju djetetu, operem, pospremim i na kraju u 22 kad ona zaspi još pripremam predavanja za slijedeći dan. To je normalni radni tjedan. A o tome da dijete treba odvesti na kakvu slobodnu aktivnost ne bih duljila. Sve to stane u tih bijednih nekoliko sati nakon posla. I tako radni dan traje od 5:45 do 23:30. Bila sam domaćica i ZNAM da mi je tada bilo neusporedivo lakše nego sada. No, moj je izbor da radim ovako kako radim i ne osporavam pravo drugima da biraju. Samo ne želim da se minorizira činjenica da zaposelna žena ipak radi dva posla, a nezaposlena jedan. Ok, za taj nije plaćena, ali i to je stvar izbora, zar ne??

[dolega]

Samo su se prioriteti promijenili: danas manje marim za kućanske poslove, a više za sebe i djecu.

potpisujem i dodajem da sam se preporodila od kad ponovno radim.
više ne nosim krpu u ruci po cijeli dan.

[Trina]

Kad radim odmorna sam.Kad ne radim sva sam u trku,ne stignem sve što bih trebala i ne odmaram se uopće.Imam i jedno i drugo iskustvo i reći ću da je za mene puno,puno lakše raditi i imati djecu nego ne raditi i biti kućanica.Ne podnosim one koje rade i stalno plaču kako im je teško a meni je super jer sam kući.Pa onda daj otkaz i budi kući pa,kao i ja,živi s jednom plaćom.Biti kućanica je strašan fizički i psihički posao.Uz sve glupe poslove po kući koji te iscrpljuju,biti 24/7 kući sa djecom je velik izazov i velik napor.Ima tu naravno i zadovoljstva ali nekoliko godina živiti na taj način je jako teško.Ne treba zaboraviti da neke žene jednostavno nemaju izbora,nema im tko čuvati djecu i moraju biti kući a bile bi puno sretnije da su zaposlene majke.Ja oludim kad mi netko zavidi na tome što sam kući

[maria71]

Ima domaćica i domaćica.....

Kao i zaposlenih žena.Neke se odiru od posla ,nekima sveki ili mama sve obavljaju a one plaču kako im je teško. Ima svega.

Ne potcjenjujem nikoga, ali ako netko potcjenjuje mene, jer mi kaže da sam u školi par sati, onda čuje svašta

pa tako sandra postupi i ti, dok sam gutala i smješkala se ,gastritis je radio, sad se lijepo izderem na svakog tko mi digne tlak, da se ne derem doma na muža i dijete ili poslu na djecu. Oni ( muž, marko, učenici ) su na prvom mjestu,a ostali ili nek me ne diraju ili će čuti tiradu.....

[AdioMare]

Kad ne radim sva sam u trku,ne stignem sve što bih trebala i ne odmaram se uopće.

Isto ovako.
Kada bi mi sada netko rekao "ajd budi doma par mjeseci kao domaćica", to bih doživjela kao jedan duuuugi godišnji domor. Par mjeseci promjene u ovom ili onom smislu svakome od nas dođe kao melem.
Što zaista znači biti domaćica, zna žena koja je godinama u toj ulozi.

Zaposlena žena u odnosu na domaćicu ima jedino žešći tempo jer joj je tajming nametnut - ništa drugo. Netko će reći "a što ćeš više", ali domaćica jednako tako ima neke druge frustracije, tako da jedno kompenzira drugo.

[AdioMare]

Ima domaćica i domaćica.....
Kao i zaposlenih žena.

Ja se tu raspisala, a maria ga pukne u (gotovo) jednoj rečenici.

[AdioMare]

godišnji domor.

ne znam jel bih ovo korigirala ili ostavila?!

[maria71]

isto tako ja neki kućanski posao obavim za 2 sata i pušem ko nilski konj i 5 puta se preznojim ,a neka drugažena obavi to isto za 20 min i samo se malo zarumeni...

i naravno da je meni to pranje prozora ili peglanje ili votever sukladno penjanju na Ćelavac u japankama i da ću o tome drobiti još par sati iza....

jer ja nemam kondiciju obavljanja kućanskih poslova

[marta]

ja imam dobru tehniku pranja prozora, procedura je detaljno razradjena, samo ju rijetko koristim... ali ako te zanima, tu sam.

[traktorka]

Sve ima svoje prednosti i mane. Ja sam doma tj. na porodiljnom već treću godinu i ako bude mogućnosti ostala bi još. Nikada mi nitko nije rekao nešto tipa-ah lako tebi kad ne radiš,ili pa od čega si ti umorna ili sl.
Ja za sada uživam doma,i ne fali mi posao u toj mjeri da bi se vratila. I naravno da mislim da mi je lakše kad mogu ustati u 9 nego nekome u 6, sa svojim djetetom se valjati ujutro po krevetu,u miru doručkovati,otići u dućan,nigdje ne žurimo,i zaista uživamo. Ok,ja imam jedno dijete koje je još relativno malo i živimo u stanu pa nemam baš potrebe rintati od jutra do sutra,ali mislim da je sve onako kako si namjestimo-prvenstveno u glavi.
I naravno da cijenim svaki posao i zaposlenu ženu,ali iskreno,tako mi je svejedno šta će tko misliti,zašto ja ne radim !
Isto tako imam primjer zaposlene prijateljice-radi od 8 do 4, doma joj mama kuha,pere pegla,djeca u školi,ona na poslu lakira nokte i onda dođe i kaže kako joj je teško,e to mi je onda koma
Ali ipak je puno više slučajeva zaposlenih žena koje stalno vode bitku sa vremenom,a opet se ne žale!
I uopće se ne smatram manje vrijednom

[mim]

ali domaćica jednako tako ima neke druge frustracije, tako da jedno kompenzira drugo.

Ja moram iskreno priznati da, kao domaćica, uopće nisam imala frustracije .
Dan je bio podređen potrebama djeteta i svega onog što je u tom trenutku bilo prioritet. M. je tada išla u 1. razred, u međusmjenu. Lijepo smo ujutro u miru doručkovale, obavile sve vezano za školu, odvela sam je na nastavu, obavila kupovinu, skuhala ručak, dovela je kući, dok je pisala zadaću riješila sam sve kućne obaveze i dalje bila samo njena: nasmijana, odmorena i potpuno lišena stresa. Budući da nije išla u boravak, baka-servisa nemamo, MM je tad radio po cijele dane... zaista ne znam kako bi to funkcioniralo da sam tada bila zaposlena. Tako smo funkcionirali cijelo 1. polugodište, onda je MM imao više vremena biti doma, ja sam počela raditi na novom poslu i sve se prilagodilo tome, ali moram priznati da je zaista lakše (barem meni!), vremenski i fizički, funkcionirati kao domaćica. Drugi je problem toga što ja to ne bih mogla biti cijelo vrijeme jer svoj posao jako volim i jednim dijelom me zaista ispunjava kao osobu tako da sad M. ima mamu koja se rastrga na sve strane, umorna je ko pas, ali sretna.

Nažalost, oko sebe viđam svakakve primjere: zaposlene roditelje koji su u sličnoj situaciji kao i mi i funkcioniraju savršeno, one koji rade po cijele dane pa su im djeca prepuštena cesti ili nekim stranim osobama, djecu majki-domaćica koja su po cijeli dan na cesti dok mame ispijaju n-tu kavu sa susjedom, djecu čije su mame doma apsolutno posvećene obitelji.... Nekako mi se čini da je najvažnije da je majka zadovoljna: bila ona zaposlena ili ne. U protivnom je rezultat nesretno dijete.

[maria71]

pošalji mi pp

meni doma kad sam bila cura nitko niš nije dao raditi i sad imam noćne more od tih nekih poslova koje ne banaliziram i smatram ih jednako vrijednim mojem predavanju, ali vidim da ih neke druge žene obavljaju s pola snage....

ili ja jednostavno nemam talenta za to....

žena koja mi je čuvala Marka je znala u sat vremena koliko je on spavao prevrnut stan naopako....a ja za to isto operem wc i kupaonu i onda me ukoči ili mi smrdi domestos pa pijem tablete za glavu ili me isfrustrira daska na wc-u i onda iz protesta odem na forum ili van.....

a sezona testova nije ni počela

[marta]

Mislim da je ideja svega ne generalizirati.

Ko sto nije isto raditi dvokratno ili nocnu ili imati klizno radno vrijeme, tako nije isto jesi domacica s jednim djetetom u stanu ili s petero u kuci.

Hocu reci, previse je tu varijabli u pitanju da bi se to moglo lako ugurat u jednu jednadzbu za sve.

[AdioMare]

Nažalost, oko sebe viđam svakakve primjere: zaposlene roditelje koji su u sličnoj situaciji kao i mi i funkcioniraju savršeno, one koji rade po cijele dane pa su im djeca prepuštena cesti ili nekim stranim osobama, djecu majki-domaćica koja su po cijeli dan na cesti dok mame ispijaju n-tu kavu sa susjedom, djecu čije su mame doma apsolutno posvećene obitelji....

S ovim se apsolutno slažem.
Mim, obrati pažnju i na ovaj moj dio:

Par mjeseci promjene u ovom ili onom smislu svakome od nas dođe kao melem.
Što zaista znači biti domaćica, zna žena koja je godinama u toj ulozi.

Možda će ti biti lakše shvatiti da se kroz godine jednoličnog života (ili dok ne odradiš neku od svojih misija do kraja - djece poodrastu, skućiš kuću, bla,bla) vrlo vjerojatno razviju neke frustracije tipa financijske ovisnosti i da sad ne nabrajam.
I kod zaposlene žene se znaju dogoditi slična nezadovoljstva, ali kod nje je glavni faktor stres i umor zbog nabrijanog tempa. Dakle, sve ima svoje.
Ja samo ne pristajem na tvrdnju da je kućanicama lako/še.

[mim]

Možda će ti biti lakše shvatiti da se kroz godine jednoličnog života (ili dok ne odradiš neku od svojih misija do kraja - djece poodrastu, skućiš kuću, bla,bla) vrlo vjerojatno razviju neke frustracije tipa financijske ovisnosti i da sad ne nabrajam.
I kod zaposlene žene se znaju dogoditi slična nezadovoljstva, ali kod nje je glavni faktor stres i umor zbog nabrijanog tempa. Dakle, sve ima svoje.
Ja samo ne pristajem na tvrdnju da je kućanicama lako/še.

Nravno, ni ja nisam za generalizaciju jer ni svaka žena nije ista, potrebe dviju obitelji mogu biti potpuno različite... Kad govorim o tome je li lakše ili ne govorim samo iz vlastitog iskustva, iznosim samo vlastite osjećaje vezane za to. Svatko će svoju situaciju doživjeti drugačije.
Eto, baš u obitelji imam zaposlenu majku petero djece (jedno je već na faksu, dvoje najmlađih ide u 1. i 2. razred OŠ ). Žena radi naporan posao u smjenama, doma ima vrt i kokice, djeca zbrinuta da bolje ne može, a mama s osmjehom od uha do uha. Kaže kako joj je najnapornije bilo kad je bila na porodiljnom s dvoje malih.

A što se financijske ovisnosti tiče-ja to ne bih mogla. Naravno, to je opet samo moj stav i ne generaliziram, apsolutno opravdavam žene koje to mogu i žele. Jedino mi se čini da ih to stavlja u podređeni položaj. Opet-to je samo moj osjećaj.

[AdioMare]

Kad govorim o tome je li lakše ili ne govorim samo iz vlastitog iskustva, iznosim samo vlastite osjećaje vezane za to. Svatko će svoju situaciju doživjeti drugačije.

Slažem se.
A majčici koju si spomenula - skidam kapu. To čak ni ja, koja se uopće ne štedim bilo kakvih fizičkih poslova, na dulji tempo ne bih mogla. A gdje još s osmjehom.

[traktorka]

Onak generalno,čini mi se da je svejedno ili manje važno čime se čovjek bavi ako se ne smatra dovoljno vrijednim.

[sorciere]

Kada bi mi sada netko rekao "ajd budi doma par mjeseci kao domaćica", to bih doživjela kao jedan duuuugi godišnji domor. Par mjeseci promjene u ovom ili onom smislu svakome od nas dođe kao melem.

ja sam bila 6 mjeseci na otkaznom roku (nakon mobbinga). plaćeno.

ne samo da nisam ništa uspjevala napraviti (sve je bilo "sutra ću, imam vremena") - nego sam pala u depresiju. divim se ženama koje mogu biti kod kuće, i to prihvaćaju kao posao. ja jednostavno ne funkcioniram u tim uvjetima.

[AdioMare]

Stalno me odvlačite u OT , ja to nikada ne bih sama...

Ti si onda, sorc, u skupini kojoj je melem posao nakon vremena provedenog u kući. Ja sam više domaćinski tip žene, mada (priznajem) ni ja ne znam više da li bih funkcionirala samo doma, nakon što sam jednom probala ovo drugo.
Doma 2,3 mjeseca oooooo da! Ali onda opet natrag na posao!

[ina33]

Ah, ljudi moji, ma sve je to, čini mi se, u percepciji i kako se tko postavi tj. prvo kako sam netko doživljava sebe i svoju vrijednost. Moja sestra je dok je radila stalno osjećala grižnju savjesti jer npr. nabijale su joj komplekse mame koje su imale vremena, pekle domaće kolače, s djecom bile ujutro itd. i među njima se osjećala kao manje vrijedna. Tako da nije to nekako generalno. A ovisi i nekako isto koji si ti osobno tip i koliko ti je bitno svježe skuhano, domaći kolači itd. Mojoj seki je to pravi izazov i maher je u tome i to joj je važno. MM i ja više volimo po izletima kad uhvatimo vremena. Gušti su gušti, ali ja smatram istinski da je sve to jednako vrijedno i nema šanse da ću nekome reći a joj, blago tebi itd. Nema šanse, jer su i mene lupali tim rečenicama (blago vama što nemate djece itd. - i to uglavnom od mama koje su bile na porodiljskima - a MM i ja godinama jašemo po klinikama i prvo smo gutale knedle na te komentare, a onda smo (u stvari sam) sjekla te komentre. I sve 5, sve vrlo brzo dođe na svoje. Imaj ti samo spremnu tu jednu rečenicu i lipo odmah pucaj kad te tko iziritira, ali ufinjaka. Jedinstveni osjećaj . U stvari, osvjedočila sam se u ovih 37 godina i na sebi i na drugima da nema šanse da te drugi razumiju, ako nisu sami u identičnoj, ne sličnoj pašti - vidila sam da i ja tako ne razumijem pa šta ću sudit druge, iako ima empatičnijih i manje empatičnih, ali to ti je u stvari tako. Imaj posložene svoje vrijednosti u svojoj glavi, širi takav svoj evangelizam, ali ne naporno, nego kratko i duhovito, a britko - i svijet će biti tvoj .

[ina33]

BTW, te skipe "lako tebi, ajme meni". To mi je tako bezveze. U biti, meni je baš super kad neko kaže da mi je lako. Ja kažem - je, baš mi je lipo, s ponosom . Uopće ne kužim zašto bi moralo bit dobro da je nekome teško i to žrtvovanje itd. Meni je baš dobro da je nekome lako i lijepo, a ako nije, da bar to drugi misle. Sandra, vjerojatno si shvatila što želim reći. A spike baba iz dućana, e, to me posebno tangira, moš' mislit. Samo ti lipo ponosito, imaš i zašto!

[Deaedi]

a kako se stvorio ručak? A kako su se čiste majice i košulje našle u ormaru nakon što su posljednji out viđene prljave u košari?

Oprosti što baš tebe citiram, ali ovakve postavke stvari mene osobno smetaju, a ti si baš rekla vrlo prigodnu rečenicu.

Ne zaboravite da i djecu zaposlenih majki čeka ručak, da je i naš veš opran samo je razlika u tome što, ako želim da mi kćer jede svježe moram ustati u 5:45 i skuhati (a podgrijano ipak nije svježe, zar ne?), na plac moram ili tako da zbrišem s posla na 10 minuta ili da kupim ostatke u 16 sati (ako ih nađem), da iza 16 sati posvetim pažnju djetetu, operem, pospremim i na kraju u 22 kad ona zaspi još pripremam predavanja za slijedeći dan. To je normalni radni tjedan. A o tome da dijete treba odvesti na kakvu slobodnu aktivnost ne bih duljila. Sve to stane u tih bijednih nekoliko sati nakon posla. I tako radni dan traje od 5:45 do 23:30. Bila sam domaćica i ZNAM da mi je tada bilo neusporedivo lakše nego sada. No, moj je izbor da radim ovako kako radim i ne osporavam pravo drugima da biraju. Samo ne želim da se minorizira činjenica da zaposelna žena ipak radi dva posla, a nezaposlena jedan. Ok, za taj nije plaćena, ali i to je stvar izbora, zar ne??

Slazem se u potpunosti...I kod mene je slicno, sa malim razlikama, ali to je u principu to...Jurim doma, posvecujem se H, i kad ona zaspi (oko 23h), onda jos cca najmanje 1h redim po kuci...Kuham ujutro prije posla...Iskreno, i fizicki i psihicki me vise iscrpe poslovi mame i domacice, nego radne obaveze na poslu.

Dakle, i ja sam domacica. No, uz to, jos sam i zaposlena zena.

[sandra123]

Ina nije problem u babama iz dućana viruj mi uopće ne obadajem šta ko govori .To sam navela samo kao jedan primjer u moru istih.Nakon nekog vremena počne te živcirat naravnonije nitko od betona.A kad bi se sa svakim takvim klala di bi mi bio kraj.tako da većinu diplomatski prešutim, što neki smatraju mojom slabošću.U biti htjela sam ovim topicom samo podsjetit na ovu skupinu žena koja je uvijek negdje na marginama.Znam sad će biti same ste krive i sl.Većini to nije izbor -meni jest i nisam uopće opterećena s tim ni u kojem smislu,ali treba priznati da će malo ljudi iskreno reći treba hrabrosti i volje za to.

[ina33]

Je, tu si u pravu. Ali, tako funkcionira svijet - meni je bivši šef osvijestio jednu stvar - nitko ti neće reć' e, ovo si dobro napravio, samo će ti reć' šta nisi i di si falio. I živa istina. Tako je od kućanskih poslova pa do bilo kojih drugih poslova . I nitko ti poslije neće reći hvala. Ja sam po struci prevoditeljica. Još nisam čula da je netko rekao u poslovnom svijetu - ajme, šta je ovo dobro prevedeno. Primijete samo kad nešto šteka i onda ide "a ko je ovo previodia?". E, ja tu ne dam na prevoditelje. Šta ti hoću poručiti je - s pravom se nerviraš, odreagiraj kad ti dođe, kad ti ne dođe - nemoj i ponosito nastavi dalje i promiči vrijednosti tvoje skupine kojom si s ponosom odabrala pripadati. Tvoju vrijednost definiraš ti, a ako ti je bitna podrška forumašica - moju imaš i mene si podsjetila .

[sandra123]

ina baš sam se raspekmezila Hvala na potpori!

[ina33]

Ajde, kad sam te već toliko raspekmezila - evo ti jedan šlagvort za po dućanima - autorica je moja pokojna none, pamtim je po brojnim legendarnim izjavama, bila je učiteljica na Braču između dva rata, i posli: "Papiri mogu čekat, djeca ne mogu!" . Je mislila na svoje đake, ali skroz je upotrebljivo.

[Deaedi]

Evo nesto iz drzavne sluzbe (moj prvi i najdrazi posao): "Posao nije zec da pobjegne" - prema iskusnoj kolegici..i takodjer njena parola: "Konj koji vuce ne napreduje". Nazalost, nije primjenjivo kod privatnika Sada itekako cijenim kad me se pusti preko reda u ducanu

[maria71]

a evo i jedne mudrosti moje pokojne babe

najlakše je tuđim kikijem gloginje mlatiti!

[ina33]

E, ta je, maria, omiljena mojoj mami. A evo još jedne, primjenjive za i privatnike i za sve u životu "Nice girls don't get corner offices". Oće reći - izbori se za se, pokaži svoju vrijednost. Don't be too nice, zareži koji put . Ima čak i konkretnih primjera - tipa ne nositi kolegama čokoladice s puta, shvaćaju vas neozbiljno. Nisam čitala, ali čitala jedna prija i zanimljivo zvuči. BTW, super zanimljiva knjiga, ako iko ima vremena je - dežurna kučka. To mi je onako mantra. Sad će nas zaključat i čiča miča gotova je priča .

[lucky day]

BTW, te skipe "lako tebi, ajme meni". To mi je tako bezveze. U biti, meni je baš super kad neko kaže da mi je lako. Ja kažem - je, baš mi je lipo, s ponosom . Uopće ne kužim zašto bi moralo bit dobro da je nekome teško i to žrtvovanje itd.

potpis jos jedne domacice (i jos puno toga - al' sve marginalno - i tako ce i ostati ako se mene pita )!

pozicija zrtve je jos uvijek mocna u svijetu...
i pozicija 'heroja radnicke klase'...
bilo bi smijesno da nije tragicno...

tak da imati par 'patnickih' ter 'herojskih' izjava u rukavu za odbrusit nije za odmet... bilo da si 'preposlena' ili 'besposlena'...

[mama courage]

potpisujem mim i deaedi...

Evo još jedne privremene domaćice! (na porodiljnom sam)

Sjećam se kad smo bili u gostima kod obitelji u kojoj muž vodi malu tvrtku, a žena je domaćica. Ne sjećam se kako je razgovor tekao, ali jako se dobro sjećam kad je ona rekla, otprilike: "mislite da ako sam kod kuće ništa ne radim, a nitko se ne pita odakle ručak i sve ovo pred vama".

cure koje ja poznam i koje rade si dopuste tetu cistilicu, koja jednom tjedno ili u dva tjedna ocisti im kucu il opegla ves. i ja sam jedno vrijeme imala tetu cistilicu, al ta zena dolazi jednom tjedno, a ostalim danima? da prolivene muesli cekaju 4 dana tetu cistilicu ? il moje dlake po podu banje? na kraju sam joj otkazala, jer sam shvatila da meni treba teta cistilica svaki dan, a da se nisam udala za donalda trumpa. (damn)

jer i pored teta cistilica - ipak ostaju svakodnevni poslovi, pocev od kuhanja. nisam u hr upoznala nekog iz dzet seta koji bi i za taj svakodnevni dio posla imao nekog.

stoga, sigurno je - cak i s opcijom da si supruznici "dijele" kucanske poslove - da su zaposlene zene na neki nacin "duplo zaposlene". ovih mjeseci ne radim, tj. nemam posao izvan kuce, i mogu slobodno reci da mi je u zivotu lakse i da svim zaposlenim zenama skidam kapu.

a inace, a propos "manje vrijedne", bas sam /u jednom feministickom casopisu/ citala izjave zaposlenih zena, koliko neke od njih padnu u depresiju jer fizicki ne uspiju sve stici, pa se smatraju manje vrijednom...

[tanjads]

Krajem svog godisnjeg odmora bili smo 10tak dana doma i znam da sam jedan dan pomislila: mogla bih ovako zivjeti, ustanem s Filipom, easy, on gleda crtic, ja pospremim po kuci, odemo u zooloski, pa u billu, on zaspe, ja skuham rucak, pogledam film (spava po 3 sata u komadu), on se probudi, rucamo, sve troje u setnju do grada, vecera... Nije da nish nisam radila, radila sam svasta, druzila se sa svojim djetetom, moguce čak i posexala s muzem usred dana (vidi F. spava 3 sata), kuca uredna, svi siti, MM ne šizi jer ga ne tjeram da pomaze i posprema za sobom...
Moglo bi se ovako lijepo zivjeti-pomislim...ali ne mogu. Znam da cu za mjesec dana raditi, pa s jednog posla trcati jos malo na drugi, pa jos neke sitne posliće, pa doma, djir po gradu s djetetom od 8-9 navecer, sex samo vikendom, kuhanje kad stignem. Sto se tice love-mogla bih, meni je problem sto ja previse volim raditi, zato si i natovarim posla preko glave, jer bih ja radila i ovo i ono i...

A peglanje, ciscenje i sl. Fala lijepa, to i kad sam na godisnjem dam svojoj teti peglacici i ona sve gotovo posalje nazad. Ne volem.