 |
|||
Joj, lucky,. A kako li se tek ljudi preneraze na to da čovjek smatra da mu je dobro u životu. I ne kontrira odmah primjerima iz svog teškog života - ono, padne donja vilica plus zamuckivanje efekt. Doduše, ja sam svašta prošla, i fizičku bol itd. i možda su meni kriteriji malo drugačiji. Ali, figa jesu, svi misle da mi je super, u stvari stalno mi tako govore, a i meni se čini da mi je lijepo. Osim moje mame, koja mi ne vjeruje ni za što
. Uf, da kucnem u drvo, evo ga: kuc-kuc.
Ja sam krenula na posao ne jer zbog novca nego zbog odmora. Pored dva trogodišnjaka mislim da bih poludela u kući. Ne umem da sedim mirna ili što bi moja mama rekla 'za budalu uvek ima posla', tako da sam se u kući kidala od poslova (svakakvih, neophodnih, izmišljenih, tek toliko da se ne sedi) pored obaveznog igranja sa decom
Sad odvedem decu u vrtić, odem na posao i tamo radim nešto što nema veze ni sa decom ni sa kućom, pokupim decu iz vrtića, ručamo, prošetamo ili se igramo na ulici sa malim komšijama, večeramo (nekad na ulici, nekad kući), kupanjac i spavanje. Onda ja operem sudove, skuvam za sutra, raspremim igračke, pustim mašinu za veš, potrem parket i kraj dana. generalka subotom a nedelja je za odmor.
A ovako dok nisam radila... :shock: . Bilo me je sramota da živimo u lomu jer sam, jelte, kući po celi dan pa šta radim ako ne raspremam. Padnem crknuta u krevet već u 22h i iza sebe ostavim haos veći nego sada kad radim. A o mešenju kolača i raznih pita i gluposti jer sam u kući neću ni da počinjem.
ja ne znam sta je gore. Radila sam, a sada sam na porodiljnom.. Nekada mi se cini da bi mi odlazak na posao dosao kao odmor
Ja čestitam curama koje mogu biti domačice. Ja sam bila na porodiljnom i preporodila sam se vrativši na posao. Doma sam samo čistila, prala, kuhala, peglala, sve jer sam doma i ne mogu gledati nered, a sada fino dođem s posla, papamo, igram se ili šetam s djetetom, dođem doma papanac, kupanac, spavanac. U 8 ispred telke jer Iva već spava i uživam. A stan totalni kaos... Radim samo ono što moram. Npr., baš danas opeglati ili oprati suđe. Istina, MM puno više radi nego kad sam bila doma. Jer i ja sam na poslu 8 sati kao i on i ima da usisa i objesi i veš i pokupi igračke jer sam i ja umorna od ustajanja u 6. A kad sam bila doma nije ni prstom mrdnuo jer sam ja doma.
U svakom slučaju, čestitam domačicama jer ja bi već odavno završila na psihijatriji.
Ne bi da je to tvoj izbor.Ovisi kakva si osoba.Mene baš i ne smeta prevelik nered,draže mi je slušat djecu njihove doživljaje, zezat se s njima nego lickati po cijeli dan.Ali da je teže zaposlenima -jest priznajem.Ali isto tako treba priznati ako ništa bar im je tih 8 sati plaćeno,nekom više nekom manje.Mi tu privilegiju nemamo zato bih voljela da se NEKI sjete toga kad krenu kukat da je nama kudikamo lakše.
Gle, zaposlenima je plaćen rad kod poslodavca. Nije plaćen rad kod kuće, koji opet radimo, kada dodjemo doma i postanemo domaćice. Tako da nemamo nikakvu privilegiju. Dapace, radimo duplo.sandra123 prvotno napisa
Ne slažem se. Ti ne možeš znati koliko neka domaćica radi doma ili koliko netko na poslu zabušava - vrijedi i obrnuto.
A ti (niti bilo tko drugi) ne može ful raditi doma plus ful raditi na poslu, jer, ako ništa drugo - dan bi ti bio prekratak ili bi crk'o od posla.
I, što uostalom znači to ful?!
Dakle, radiš koliko možeš i trebaš, a ne po nekim, tkoznakakvim, pravilnicima o količini posla.
na poslu nema zabušavanja, prije ili kasnije se sazna, djeca nisu mutava i većina ih želi znanje ,a ne gluparanje i nerad
doma, hm, kriteriji, kaj je čisto su u skladu s mojom dioptrijom....
I ja volim taj ležerniji ritam. Iako mi se dogodi da se narintam ko konj, sama si odredim ritam i pauze, pa radim s velikim guštom. Ali mi ne može biti.
Dobro, to je specifična profesija, ali uvijek i u svakom poslu možeš zabušavati, ovisno gdje ti je postavljena osobna ili poslodavčeva letvica minimuma.
Mislim da ima onih koji na poslu egzistiraju i sa 51% učinka, pa i takvi su sretno zaposleni i imaju obiteljski život - no, to nije tema i nije to moj point.
OK, nije mozda bas doslovno duplo, u satima...ali i zena koja radi ima doma za napraviti kucanske poslove, zar ne? To je bio moj point. Zaposlena zena radi jos 8h negdje drugdje nesto drugo, zar ne + kucanski poslovi+roditeljske obaveze.Ne slažem se. Ti ne možeš znati koliko neka domaćica radi doma ili koliko netko na poslu zabušava - vrijedi i obrnuto.
A ti (niti bilo tko drugi) ne može ful raditi doma plus ful raditi na poslu, jer, ako ništa drugo - dan bi ti bio prekratak ili bi crk'o od posla.
I, što uostalom znači to ful?!
Dakle, radiš koliko možeš i trebaš, a ne po nekim, tkoznakakvim, pravilnicima o količini posla.
Dok nisam radila, sve po kuci sam sama radila. Nisam ocekivala od MM ama bas nista. Dakle, sada je i on preuzeo dio kucanskih poslova, jer istina, pravo kazes, crkla bi od posla...
Ne mislim niti slucajno da su "samo" domacice manje vrijedne. Posebno ako su uz to jos i mame i brinu se za djecu cijelu dan. Pa i to je posao, zar ne...No, meni osobno, je dok nisam radila, bilo ipak lakse i opustenije. Ako mi se nije dalo danas peglati, peglala sam sutra. A na poslu, ako mi se ne da danas raditi, ne mogu to odgoditi za sutra...
I slazem se mariom71. Doma je moja perspektiva, na poslu tudja...
Osim ako je mama i poduzetnica, bio je svojevrsno takav topic - onda je to valjda sve jedna perspektiva, ali ne mislim lakša, pače.
Dobro, ali takvih slucajeva nije puno...Ipak najveci dio zaposlenih radi u svojstvu posloprimca...
I ja sam neko vrijeme razmisljala da otvorim firmu, ali sam odustala...Pa da me poslovne brige more jos i u "domaće" vrijeme.. Ipak hvala ne bi...Za sada...
Plus 1,5 sat putovanja koji također ulaze u tu satnicu, pa je to 9,5h.
Jasno, baš zato jer je omjer u startu postavljen tako, satnica za kućanske poslove, bavljenje s djecom ili neke druge stvari (tipa kupovina cipela ili sl.) bitno je manja, što ne znači da rintaš do 5 u jutro dok ne napraviš sve što jedno kućanstvo traži.
Napraviš što možeš i odeš spat.
Ne cijeniti stay at home mamu = Poljuljane vrijednosti, kao i u gotovo svim ostalim aspektima masovnog razmišljanja.
S jedne strane, manje vrijediš ako nisi zaposlen ili si zaposlen, ali ne zarađuješ puno (primjer=moj prijatelj profesor fizike kojeg nitko nije šljivio ni 5% dok nije postao akviziter i nosio odjela i zarađivao prilično...= ako to nisu poljuljanje vrijednosti, ne znam što su?).
Za 45 stupnjeva desno, ne vrijediš (u očima prosječne tete iz dućana ili frizerke preko puta... govorim iz iskustva, ne zato što manje cijenim navedene profesije) niti ako radiš neuobičajen posao, bez nekog autoriteta.
Meni je zaista smiješno da me ženica iz dućana još uvijek pita da li sam našla posao... a zna što radim!! i zna da zarađujem 3-4 puta više od nje... ali ona još uvijek pita: "Ma da, znam da TO radiš.. ali pitam kad ćeš naći PRAVI POSAO?"
Znači, pravi posao koji će prosječni puk cijeniti jest posao s kojeg se vraćaš umoran, iscrpljen i ogorčen, posao koji će ti dati temu za razgovor o tome kako je slabo plaćen i posao radi kojeg se nitko drugi neće zapitati može li u svojem životu učiniti nešto drugačije od 96% ljudi koje poznajemo (ako tako želi)?
Nemoguće je zadovoljiti ljude, ali ih svakako treba educirati i naučiti ih vlastitim primjerom da smo zaslužili poštovanje ma što radili ili ne radili.
_____________________
Bila sam sa prvim djetetom kod kuće skoro 4 godine. Bilo mi je divno i užasno teško i sklonost depresiji se počela žestoko nazirati. Meni ne smeta biti zatvorena u 4 zida, ali mi nedostaje konstantno i redovito stvaralaštvo da bi funkcionirala normalno. Stoga, sada sam se samo djelomično vratila poslu, toliko da ostanem u formi, a opet da sam sa djetetom što više.
Ali gušt je raditi i vratiti se preželjan djeteta i zagrliti ga kao da ga nisi vidio 100 godina, a prošlo je samo nekoliko sati. Mislim da to čak više vrijedi nego da sam konstantno tu. Naravno, ako je u vrijeme kad me nije bilo i sam bio zadovoljan.
No, to nije bila tema. Da i ja sam se osjećala manje vrijedno kad nisam radila, ali to ima veze samo sa mojim vlastitim samopoštovanjem na kojem sam trebala poraditi i shvatiti da oni, koje ni na koji način ne oštećujem radi svojih izbora, nemaju pravo komentirati moj način života!
Potpisujem stoposto - ovo je upravo sukus onoga o čemu ja mislim da se tu radi.
nije mi jasno na sto ina misli, ono sto sam ja bila "poduzetnica" (nekoliko godina) - mogu reci da mi je lakse bilo dok sam bila neciji zaposlenik. ne smatram da se na poslu moze zabusavati, barem ne u toj mjeri da nam olaksa dan. no ipak, kad zavrsi radno vrijeme, zavrsi. a kad si poduzetnica, onda ti je 24h radno vrijeme... nesto kao kad si studentica tj. kad ides u /raznorazne/ skole...Dobro, ali takvih slucajeva nije puno...Ipak najveci dio zaposlenih radi u svojstvu posloprimca...
I ja sam neko vrijeme razmisljala da otvorim firmu, ali sam odustala...Pa da me poslovne brige more jos i u "domaće" vrijeme.. Ipak hvala ne bi...Za sada...
mislim da je uopce glupo se raspravljati tko je vredniji tko ne. ja znam da i prosjecna svicarska domacica misli da je vrednija od moje majke koja je fakultetski obrazovana, govori nekoliko jezika i obisla i vidjela je svijeta. al je strankinja, "jugo" s balkana.
meni je u tom pogledu najbolji primjer kad sam kao (mladada me ženica iz dućana još uvijek pita da li sam našla posao) studentica znala obilaziti skupe ducane tipa dior/chanel il sl. tj. jedno vrijeme sam zalazila i u tiffany - odusevljavala se njihovim nakitom
a prodavacice koje tamo rade su toliko bile prepotentne da je to nevjerovatno. i onda si mislim i pitam: koji klinac su tako prepotentne i mene (u trapericama) gledaju k'o osmo svj. cudo, kad su one "samo" obicne prodavacice jal radile kod keruma il kod tiffanya. ja jesam tada bila siromasna studentica, al u medjuvremenu (zavrsivsi studij) sam postala osoba koja i kupuje u takvim ducanima.
Da, mislim na svako plaćeno samoupošljavanje - to je 24-satni pogon često.
A nakon što se jednom u tinejdžerskoj nauči zauzet stav prema tetama iz splitskih dućana, koje ti onako prijeteći priđu sa "izvolite" (levisice 501 bile su u mojoj priči predmet žudnje - koštale su preračunato 100 DEM), u stilu - ako nećeš kupit, bolje se ne približavaj. Kad kažeš, ništa, promislit ću malo , a one jedna drugoj sprdalački, nek' se dobro čuje "Ona će još malo promislit!", garnirano hihotom a la sprdanje iz Melrose Placea ili tako neka zločestoća iz am. tinejdžerskih filmova. Kad jednom te to prestane dirat i naučiš odgovarat, ekipiran si za sve daljnje nastupe teta u dućanima. Ali, s druge strane, ima ih i divnih - dušo, nemoj kupit ovaj kruv, star je ili sinko, ajme, mislim da ti se pokvarila ova pločica, dugo je na suncu stajala (za CD iz Buga). U metropoli je sve to poslovnije, nema varijanci dobro-loše, ma, nije ni jedno ni drugo loše, mene sve zabavlja.
OFF topic skroz, al zabavno (barem meni).
Ajme MC, pa nikome u ovoj raspravi to nije bilo niti u peti, raspravljamo tko više radi
Čitam ono kaj ste u međuvremenu napisale i baš si nešto mislim... U vrtićkoj grupi moje M. su svojedobno bile dvije curice čije mame nisu radile (svojevoljno ili ne-nisam nikad saznala), ali sam se uvijek pitala što te mame rade cijeli dan. Djeca su im prva bila u vrtiću, kad god sam došla po M. one su još bile u vrtiću skoro do dežurstva. Eto, kad mi netko spomene majke-domaćice ja se uvijek sjetim tih gospođa i ne mogu se oteti dojmu da su doma ljenčarile ili hodale po kavama.
Jedna mama-domaćica iz moje ulice dijete vodi van tek toliko da nađe društvo za trač-partiju. Nikad je nisam vidjela da se djetetu obrati bez da zaurla. Isključivo mu izdaje naredbe i zabrane, a ostalo vrijeme se mali igra sam ili s drugom djecom. Dijete je staro 2,5 godine-da ne bude zabune.
Druga pak sjedi s trećom u dvorištu, djeca sama na cesti, ne smiju unutra da ne smetaju mamama na kavi, jedu nemam pojma kad jer nikad nisam primijetila da ih netko pozove na ručak.
Prijateljica moje M. ima majku-domaćicu. M. ne ide u boravak, njena prijateljica ide. Objašnjenje njene mame je da joj se ne zaj..... svaki dan sa zadaćama.
Žao mi je, ali ne mogu prihvatiti da te žene rade više od zaposlenih majki.
Vjerujem da ima puno drugačijih primjera majki-domaćica, ali da me ubijete ja se ne mogu sjetiti ni jedne takve žene u mojoj bližoj okolici. One koje se ne prepoznaju u gore navedenim pričama molim da se ne uvrijede.
Ajoj, ma zašto se u biti raspravlja ko više radi? Može neko imat takav posao u npr. ogromnoj firmi da doslovno prodaje zjake (primjeri iz prakse - satavljanje rječnika na poslu, dvosatno kafenisanje, neki vlastiti projektići poluprivat) ili neki eks maknuti menadžeri koji sletiše na pozicije savjetnika pa smišljaju što bi mogli radit, pa netko upao preko veze koji cijeli dan se bavucka nečim svojim sporednim, a netko tko je npr. na blagajni ili u call centru ili recimo moj bivši ured di smo znali i prespavat na poslu - tad je problem maknut se s radnog mjesta na par min. Netko ima manje zahtijevno dijete, netko ima dijete koje ima posebne potrebe, netko si daje u zadatak doma da iščitava knjige o roditeljstvu i nema šanse da će svojoj kćerki uključit TV ili ne skuhat svježe (moja sisterica), netko je ležerniji...Meni je sve to OK ako je čovjek zadovoljan sam sa sobom i time što i kako radi. Čega je mjerilo da, karikiram, Tanja radi više od Sanje? Nix verstehen... Mene isto sažalno znaju prije pitat - ti ono puno radiš? Na kraju, to nema veze, bitno je po meni neko čovjekovo radno ili osobno zadovoljstvo svojim životom. Ne znam, možda ću mislit drugačije za koju godinu...
Ovo mene pita čak i vlastita majka.
a zbog čega se ne možeš oteti tom dojmu? ja mislim da je to zbog toga što već imaš izgrađenu predrasudu prema ženama koje su doma. odakle ti znaš što one rade doma? možda su studentice pa uče? možda rade honorarni posao doma?
najgore je suditi o nečemu o čemu se pojma nema.
Ne mogu se oteti dojmu zato jer su mi rekle da nisu zaposlene, znam što su završile i znam da nisu studirale. Jedna je bila frizerka kojoj se "gade boje za kosu", a druga je nekad davno radila kao knjigovođa, ali joj "je taj posao dosadan i slabo plaćen". To su bila njihova objašnjenja.
Oprosti ako si se našla pogođena mojim riječima, ali ja zaista ne znam ni jednu majku-domaćicu posvećenu djeci i kući. Sve one koje me okružuju sam opisala u postu i ni jedna nije zaslužila da joj netko skine kapu zato jer je doma. Moj dojam je da su te žene koje sam opisala lijene: kako za zaposlenje tako i za majčinstvo i kućanske poslove. A ako već imam predrasude to je samo zato jer nikad nisam upoznala majku-domaćicu koja bi bila drugačija nego ove iz mojih primjera. Jesam li zato ja kriva???
Ne bih htjela procjenjivati ničiji posao - ni domaćice, ni onih žena koje rade izvan kuće. Mogu reći samo u svoje ime - ja ne bih mogla biti domaćica i divim se onima koje to mogu!
Dva tjedna boravka doma (adaptacija na vrtić + bolovanje) dovelo me skoro do ruba živaca, i jasno mi je kao dan da ja to ne bih mogla stalno. Iako mi je na poslu sve samo ne ugodno, ipak ga volim raditi. Volim svoju struku. I volim doći popodne doma i igrati se s djetetom i svršavati kućne poslove "ofrlje" i šlampavo (priznajem to!). Ali to je moj izbor.
Btw, dobro znam i što to znači raditi od kuće, jer osim redovnog posla radim i dodatni posao, navečer, dok Andrej spava i u sličnim situacijama, ali to ipak nije to... jednostavno imam potrebu da se odmaknem od kuće.
Ja sam bila doma dvije godine (+ trudnoća), i nije mi bilo baš super - ali uzrok tome su bile i okolnosti (briga za dijete), a i moja inertnost jer sam se malo micala od kuće. Ne bih baš odabrala stalno biti kod kuće - ali bome, niti ovo kako mi je sada ne valja! Doći doma u šest popodne mrtva umorna i onda imati hrpu poslova, a imati svega par sati na raspolaganju za bavljenje sa djetetom i obavljanje svih tih zadataka - to je za mene previše, pa sam kronično premorena.
Btw. moja jako dobra prijateljica je domaćica, završila je faks i radila prestižan posao godinama, i kad je rodila dvoje djece odlučila prestati raditi - i itekako je posvećena djeci i kući, a nađe se bome vremena i za njene gušte i potrebe
Ja sam bila doma u dva perioda: kao nezaposlena i na posvojiteljskom.
Nakon nekog vremena nezaposlenostin upala sam u takvo stanje da mi se ništa nije dalo, osjećala sam se jadno i bijedno, jedva sam ručak skuhala, i to često juhu iz vrećice i jaje.
Na posvojiteljskom sam živjela "ispunjenim domaćičkim životom", potpuno drugi osjećaj nego kad si doma iako to ne želiš. Jedino sam se čudila kako to imam tako malo vremena za sebe.
Kad je čovjek doma i njegova očekivanja i očekivanja okoline se mijenjaju. Ali to se ne odnosi samo na domaćice/majke. Studenti, mladi penzioneri i nezaposleni su ljudi kojima često drugi smišljaju poslove. To nije stvar vrijednosti skupine, a još manje nečije osobne vrijednosti, nego posljedica toga da je teško uživjeti se u tuđu situaciju.
Ali bez obzira na to koliko netko od nas imao posla ili zabave, svačije osobno vrijeme je jednako vrijedno. Mojih sat vremena nije ni više ni manje vrijedan od sat vremena biznismena ili majke petero djece.
dobro pitanje ali odgovor je ocit: zasto bi se otimala tom dojmu kad joj to nije u interesu?a zbog čega se ne možeš oteti tom dojmu? ja mislim da je to zbog toga što već imaš izgrađenu predrasudu prema ženama koje su doma.
kao sto to ni danasnjem drustvu nije u interesu... tj. svakom onom drustvu u kojem je 'covjek covjeku vuk'...
sva sreca, drustvo se moze birati...
a to je marginaliziranim skupinama itekako u interesu...
joj, to ce biti dobro kad 'dokone' i 'besposlene' domacice pobijesne...
Ja isto patim od tog "dojma"-predrasude prema ženama domaćicama. Kako znam da se radi o mojoj predrasudi, onda se trudim više svjesno razmisliti o konkretnoj osobi s kojom se sretnem. Ali i to varira-kad čujem da netko ima 3-4 djece i domaćica je-nemam nikakvih predrasuda, čini mi se nemoguće i raditi i još se kvalitetno brinuti o toliko djece. Kad čujem da netko ima školsku djecu i ne radi (i nema grunt oko kuće), malo mi upitnici igraju oko glave. Svjesna sam da je to moja predrasuda, ali znam i kako je nastala. Sjećam se nekoliko mama mojih prijateljica iz OŠ koje su bile domaćice (i nekih koje sad znam). Slika koje se sjećam je ova: kuhanje i čišćenje, gledanje tv serija i ženski časopisi, te barem dvije kave dnevno sa susjedama (iznad mene u zgradi je bio niz domaćica, na kavu su se zvale lupkajući u cijevi radijatora).
Potpisujem!
I dodajem onu: "Cijeni sebe, pa će te i drugi cijeniti!".
Mislim da se radi samo o tome. Svako od nas ima svoju savjest. Dok je ona čista, svatko od nas je jednako vrijedan poštovanja. Samo što neki žele to shvatiti, a neki ne. I svako od nas ima svoje razloge.
Moja prijateljica bi najrađe bila domaćica, ali si to ne mogu priuštiti. Smatra da bi im tako svima (djeci, mužu, njoj) život bio bolji - za svih puno manje stresa i nervoze, puno više vremena za svakog napose i za obitelj zajedno. Pa i da pije dvije kave dnevno sa susjedama - a zašto ne? Zar je ljudski život vrjedniji što je stresniji i sluđeniji?
Moja najveća želja je da budem domaćica sa viklerima u kosi i šalfroku koja će po zgradi ići po kavicama! kao ove iz posta tanjeds.
Ovo je bez zayebancije, ali okrutna realnost i nedostatak love mi to ne da!
u duši sam prizemna, pomalo inteligentna, zlobno tračerski obojana osoba i moji bi potencijali rascvali u takvom okružju!
a ne da sad bubetam za ispit iz elcedea, i pitam se koji će mi to kiki u životu i što sve neće izmisliti da još moram položiti do penzije.....a bit će toga još
stoga domaćica koja fuša je moj ideal!
Onda (vjerojatno) sudiš o svim prodavačicama isto kao po onoj, namrgođenoj, iz svog kvarta? :/
Ja sam bila domaćica 5 godina. Radila sam puno stvari doma koje sada uopće ne radim. Sadila sam povrće u vrtu, godinama imala gredicu domaćih jagoda i špalir malina, održavala travnjak, svo bilje zasađeno u našem vrtu moja ga je ruka posadila: živa ograda, grmovi, ruže, trajnice i jednogodišnje cvijeće. U to vrijeme smo paralelno radili i stan u potkrovlju, tako da mogu reći da sam veliku većinu blokova za pregradne zidove u potkrovlje odnijela ... pogađaš? Ja.
Svi majstorluci po kući bili su opsluženi mojim doručkom, ručkom i večerom. Tko je ikada imao radne akcije po kući, zna o kojem broju ljudi i kojoj količini posla pričam.
O kuhanju, pospremanju, nabavkama namirnica za kuću, brizi oko djeteta koje je uz sve svoje potrebe imao i pojačane zdravstvene - ne treba niti govoriti.
Ne da sam kiselila krastavce i zelje kako radim danas, već sam radila i domaći kečap, ajvar, sok od rajčice i da ne nabrajam.
Biti domaćica, očigledno nije moj izbor, ali mi je žao kada se domaćice etiketiraju kao ljenguze koje po cijeli dan ispijaju kave i ne brinu o djeci.
Kao zaposlena osoba, majka i domaćica - radim od svega po malo, jer se ničemu ne stignem posvetiti onoliko koliko bih željela.
Ali, dok sam bila domaćica, bar sam o svojoj obitelji skrbila kako Bog zapovijeda.
Živijo govorniiiiik!
ja namjeravam biti doma do S. treće godine, a najveći poticaj za to mi je bila jedna mama koju sam upoznala dok sam radila u školi. žena je liječnica koja je nekoć imala uspješnu praksu ali kad je stigao prvi sin, odlučila se ostati doma i biti s djecom. ima dva sina, prekrasna, ona se ful time brine o njima, svaki dan na plac, kuhanje ručka, sve oko kuće, vozi ih na njihove sportske aktivnosti....žena inteligentna, duhovita, uvijek lijepo obučena...skroz drugačije od "domaćice" koju većina nas ima u glavi. meni je to bilo baš super. a klinci su joj u školi bili omiljeni...
Tanjads, ajme, lupkanje u radijator
Maria71, duhovita si fakat, ženo, baš me zabavljaš, pa nek' je i svojevrsan crnoobojeni humor (taj je srcu najdraži).
He, he.. Da sam ja domaćica doma... mislim da bi me proglasili Cervantesom iz Velog mista - ja se grozim tih kavica u točnu uru (opet jedna trauma iz djetinjstva - dolazio nam susid domaćin svaki dan mojoj noni domaćici točno u 10 i u 16 h na kavicu). Ja bi valjda, kao i moja sveki, knjige čitala kad bih uhvatila vremena.
Žao mi te je jer si okružena nekvalitetnim ljudima i majkama.
Oprosti, ali ja sam okružena raznim ljudima. Neki od njih su mi prijatelji, neke samo susrećem. Neki od njih su zaposleni, neki nisu. Neki imaju djecu, neki su neizliječivo bolesni pa ih nemaju. Neki od tih ljudi su žene, majke-domaćice: lijene tračerice, ogorčene na cijeli svijet oko sebe kojima je vrhunac prepričavanje članaka iz Glorije, a neke od žena koje me okružuju su divne majke, posvećene djeci i kući i slučajno uz to zaposlene.
A ja se na ovom topicu osjećam napadnuto kao žena koja ne pjeva hvalospjeve majkama-domaćicama koje srećem oko sebe, bez prava da o njima sudim onako kako su zaslužile i još bih se valjda trebala sramiti što ih ne uzdižem u nebesa??? Za Boga miloga, žene doma trule, tračaju, u dućan idu po gotovi obrok, na djecu se izderavaju, odgoj im se temelji na :"Šuti kad ja pričam inače ću te....!. Eto, to su majke-domaćice koje ja susrećem. Divne majke s kojima se družim sve od reda su zaposlene. I njima skidam kapu, a ostale izbjegavam u velikom luku.
A ako vas koje ste doma frustrira ta činjenica lijepo bih molila da se ne liječite na drugima. Ja nakon cjelodnevnog posla dok mi se kuha ručak za sutra zaista nemam namjeru opravdavati se zato jer mislim da su 5 žena koje susrećem totalne lijenčine koje su unovčile nekadašnju liniju i dobar izgled, bogato se udale za muškarce kojih danas nikad nema doma, kivne su na cijeli svijet i oko sebe samo šire negativnu energiju. Nažalost, u nekim od postova napisanima ovdje primjećujem istu tu energiju.
I opet se ponavlja isto: ili misliš kao i svi ostali pa si ok ili uopće nisi ok. Žao mi je, ja sam radje opozicija nego da izgubim sebe u masi mediokriteta. A vi koje imate viška vremena slobodno me u slijedećih n postova razuvjeravajte i tvrdite kako su majke-domaćice sve odreda Bogom dane. E, nisu. Ne sve.
Isuse,koja si ti ograničena osoba.Najradije bi napisala koza ali ne smijem jer je zabranjeno na forumu.
Šteta što nije dozvoljeno. Možda bi ti to pomoglo da budeš manje frustrirana
Svejedno, zanimljivo zaključuješ o osobama koje ne poznaš. I sve to samo zato jer ne podržavam lijenost. Hm.... svakim svojim postom sve više potvrđuješ ono što viđam u svojoj okolini: istoj onoj kojoj ne želim pripadati. Draga Trina, budući da ja ne zaključujem o osobama na temelju nekoliko rečenica i da dozvoljavam da osobe imaju drugačije mišljenje od moga prepuštam te tvojim frustracijama u nadi da ćeš jednog dana ipak pogledati dalje od vlastitog "dvorišta". MOžda tada zaključiš da sve mame-domaćice nisu AP roditelji, da kod svih njih ne miriši svježi ručak, dječica nisu sretna, da nisu pune ljubavi i razumjevanja i da su jako daleko od prototipa vesele kućanice koje možda imaš prilike viđati u sapunicama. Ja, na sreću, nemam vremena gledati te sapunice pa se ne zanosim tim mišljenjem.
Btw, koza je domaća životinja, stoka sitnog zuba-ako nisi znala. Ili je to samo jedan od lokalizama iz tvoje ulice, hm.... Budući da si posvećena djeci nadam se da ih nećeš odgajati tako da se na taj način obraćaju nepoznatim odraslim osobama. Ili možda hoćeš jer ni sama ne znaš pristojnije komunicirati. Zaista žalosno.
Girls, girls, girls. Pa nemojte tako. Neće valjda past tuča, nemate šta koja drugu žalit i nazivat imenima vice versa. Ovo je jedan od izazova forumske komunikcije di samo smajlićima možeš komunicirat i puno toga se može krivo shvatit. Ajde, smirite tenzije. Znate ono od transakcijske analize "Ja sam OK i ti si OK"
Pa i ja sam kao i mim svjedok različitim primjerima majki-domaćica. Ima ih divnih... ima ih lijenih.. ima ih one koje nisu lijene i genijalne su kućanice, ali se nikad ne igraju sa svojom djecom... ima ih plavih, crnih, smeđih, glupih, pametnih, dobrih, zločestih, lijepih, ružnih, sretnih, nesretnih, bogatih, siromašnih.... i što onda? Pa nećemo generalizirati da su sve domaćice divne žene koje su svjesno ostale kod kuće jer misle da je to najbolje za njihovu djecu... jer to jednostavno nije istina...
U svim životnim segmentima postoje ljudi koji daju puno i koji daju malo, pa nema ni iznimke niti u ovom. Ja mislim da je to ono što je mim željela reći....
pa nije niti sporno da postoje ovakve i onakve, ali to uopće nije tema. Čini mi se da je Sandri123 trebalo malo ventilane jer su joj digli tlak sa nepoštivanjem njenog vremena, njenog posla, nje kao osobe koja je odabrala biti domaćica. I pitala je osjeća li se još koja tako, ima li sličnih iskustava..
pa možda da nastavimo u mirnijem tonu..
Ja sam isto domaćica trenutno i fali mi onaj osjećaj zaposlene žene, fali mi da budem aktivna i van svoje male obitelji. Guši me malo 24-satno isto okruženje. Ali s druge strane sretna sam što svom djetetu u najosjetljivijem periodu pružam najbolje moguće. Pa kompenziram osjećaj tako što stalno nekud idemo, putujemo, planinarimo, istražujemo...
A pomalo i dolazimo u neku fin krizu pa izgleda da ću se morati pokrenuti i u onom drugom smjeru. Osjećaj je skroz čudan: i veselje i tuga, i sreća i strah i...
mim, mislim da je u ovoj tvojoj izjavi problem. po ovom, ti gledas na sve majke-domacice kao na ljeguze i tracerice, te eventualno njima ostavljas da te uvjere u suprotno (ako uspiju).
mozda si se samo krivo izrazila?
Eto, konačno je netko shvatio. Hvala što si pročitala ono što sam ZAISTA napisala.
Generaliziranje nije moj stil. Sudim po onom što vidim, a zaista nisam sama kriva za to što živim u okolini kakvoj živim i što nikada nisam imala prilike upoznati majku-kućanicu kojoj bih se divila. Nažalost, one koje ja znam zbog svog odnosa prema djeci i kući prije bi bile slučajevi za poziv socijalnoj službi-ne zbog svog socijalnog statusa.
Prije nego što je rasprava krenula u oštrom tonu napisala sam da se divim onim ženama koje uspiju odgojiti sretnu djecu. Mislim da za to nije potrebno ostati kod kuće, biti isključivo majka-kućanica. Važno je biti sretna majka. Neke žene su sretne i ispunjene kad rade, neke kad se svjesno odreknu karijere, neke kad balansiraju između te dvije opcije. Ja pripadam prvima, ali me ostanak kod kuće nije frustrirao kad sam bila u toj prilici. Eto, danas sam završila jedan veliki posao na kojem sam radila više od 6 mjeseci, sklopljen je jako dobar ugovor i strašno sam ponosna na sebe. Stigla sam na krilima kući, presvukla se i gladna otrčala igrati Graničara s mojom M. i njenim curama. Danas poslije podne bila sam sretna majka sretnog djeteta. Meni je samo to važno.
Ancica, ako si dobro čitala vidjela si da sam okružena upravo takvim majkama-kućanicama kakve sam opisala. Detalji o njima vas ne zanimaju, ali "ljenguze i tračerice" je vrlo blagi opis tih žena. I ne gledam na SVE majke-kućanice na taj način nego samo na one koje poznam. Jedna je danas umalo zgazila vlastito dijete na parkingu jer se morala prijateljicama pohvaliti budući da joj je muž kupio "novo auto" pa je tako oštro krenula u rikverc da joj je sin star 2,5 godine skoro završio pod kotačima. Dijete se naime vozilo po cesti na tricikliću dok je ona tračala sa susjedom. Da se divim toj ženi?? Pa palo mi je na pamet da zovem policiju!!!
mim, mislim da ovo sto si sada opisala nema veze s time da li je majka domacica ili zaposlena zena s karijerom iza i ispred sebe.
ona je takva osoba.
Upravo tako!! I zato ja ne dijelim majke na domaćice i zaposlene nego na dobre i loše majke. Slučajno se u mojoj okolini poklopilo da znam samo loše majke-kućanice i dobre majke koje su zaposlene, ali to nije razlog da generaliziram.
super da te netko konacno shvatio...Eto, konačno je netko shvatio. Hvala što si pročitala ono što sam ZAISTA napisala.
ali - zar je itko ovdje generalizirao da su sve domacice divne zene?...
ja sam npr. pisala samo za sebe...
ostale, kao i ti, sudim po potrebi...
sestro moja, davno izgubljena
s tim da sam ja na pragu tvog ideala, od direktorice s managerskim ugovorom avansirala sam (svojevoljno) u status domacice (jer mi moze biti) i jos povremeno raduckam kada uleti nesto stvarno povoljno i dovoljno intelektualno izazovno
financijski sam losije, al nikad nisam bila bolje u zivotu
i cupam se rukama i nogama da to tako ostane jer stvarno mi se vise neeedaa biti umorna i frustrirana od drugih, ako vec budem umorna nek to bude od mog djeteta, njezinog tate i nasa cetiri zida (susjede me ne umaraju jer kavu ne pijem, a i pomno si biram drustvo, no cinjenica je da si sad stvarno i vidim prijatelje redovno jer ja uvijek mogu)
rad je kazna Bozja, ljenost je imanentna ljudskome bicu, ali uvjerena sam da je je svakoj od nas rad (pa onda i ljenost) definiran posve razlicitim okvirima
i bas zato sto sam bila vrlo uspjesna u poslovima koje sam radila, bas zato znam koliko mi je vrijedno biti domacicom i baviti se djetetom, no to mozda ipak dodje i s godinama
anledo ,drago m je da negdje u svemiru postoji oživotvoren moj ideal !
Cure ,ja sam još na prvoj strani napisala da ima domaćica i "domaćica ",tako i kojekakvih zaposlenih žena, ne pratite na satu, stoga1 iz zalaganja!
Dnas kasnije pišemo 5 -minutni test pa imate šansu za popravak umjetničkog dojma!
Pravila pisanja postova
