Drage moje,
evo, nama je završio treći tjedan boravka u vrtiću...polako se privikavamo...plačemo samo prilikom "predaje" već tjedan dana, prije smo plakali čim smo se probudili...kažu tete da je to sve super, da se već sasvim dobro prilagodio...

Ono što mene muči jest ponašanje popodne, po povratku iz vrtića. Borna ima svakodnevne ispade bijesa (vrišti, baca se, no bez ijedne suze) - nekako pretpostavljam da privlači pažnju...i to ga drži nekakvih 15tak minuta...No, brine me to što mu je totalno nepojmljivo da bude igdje bez mene; npr. jutro sam otišla na samo 10 minuta, ostao je sa svojim tatom - no plakao je neutješno svo to vrijeme i zvao mamu...

Kakva su vaša iskustva?