Moram i ja dodati svoje mišljenje. Ono što se meni desilo na komisiji na kojoj su trebali odrediti stupanj invaliditeta. Par dana nakon što sam predala papire, zove me uvažena doktorica, i govori mi kako mi ona to ne može napraviti, jer da su sva djeca inkontinentna do treće godine!!!! Ako nisam dobila slom živaca. i onda mi još kaže kako će to njoj proći.
kako vam je kupovati cipele?? mrzim one pametne tete u dučanima koje uporno tvrde kako joj trebaju cipele za hodanje, jer je velika. ili kad udjem u dučan ispred zgrade, a tete mi prigovaraju zašto je stalno nosim, da zašto je ne spustim pa nek malo hoda. a na moru, kako su ljudi buljili u njena leđa... ramišljala sam da ovo ljeti idemo na plažu od invalida,ali opet ne znam koliko je to pametno, imam razlog za i protiv. u vrtiću gdje idem na praksu, gdje su djeca i odrasli s posebnim potrebama, ima dvije curice koje su mi prava motivacija, oba dvije imaju 4 godine i operiranu MMC. lijepe su, pametne, i hodaju. dok, u grupi gdje su odrasli, ima njih dvoje, koji ubiju volju u meni i totalno me izdeprimiraju. oboje su u kolicima, i nijedno nije mentalno ok. toga me najviše strah. kažu da se to ne vidi dok ne krenu u školu. ovaj dečko, mislilo se da je sve ok, pa kad je krenuo u školu su vidjeli da mu apstraktni predmeti nikako ne idu, i sad ide po posebnom programu.
jel idete vi kod psihologa?
kad imamo pravo preko doznaka tražiti guralicu?? tko nam to određuje, fiziatar ili???