Mirjana, profesoru godi taj osjećaj moći, kad zna da ga roditelji toliko jako trebaju, da su spremni ga i u bolnici 2 dana čekati.

Cure, ako inače nekom treba bilo kada smještaj u Zgb-u, mi smo tu (meni dosadno, cijeli dan smo sami doma, Petar i ja, hahahaha).
Dobro sam onda skužila za Enina stopala, tražila sam (i registrirala se) na emedicine nešto o tome (i nama će trebat, samo za suprotnu tetivu, onu ispred), i našla, samo je malo prestručno, pa nisam baš skužila puno.

Hej Iva, ti si uz sve ovo radila puno radno vrijeme? Bila sam kod Batinić kad dr. Cvitković još nije otvorila polikliniku. Nakon pregleda sam rekla NE, HVALA. Ona okrenuta zidu, kao čita te papire, kaže kako treba na urodinamiku, ali da zbog toga mora ostati u bolnici, mislim da ju je ono što je čitala u nalazu dr. Cvitković malo zbunilo pa je rekla samo da nastavimo s tim svime,.. Ja sad (u ovoj fazi) mislim da me jedino spriječava da počnem radit na pola radnog vremena kateteriziranje, ali nitko u mojoj obitelji (muž i sestre i braća) ga ne može čuvati kad svi rade. Iako, poslije svake operacije ili zahvata, meni ode 50% snage, pa mi se čini previše da još moram ići i raditi. A sve one kontrole i pregledi, pretrage,....
Danas me nazvala psihologica iz vrtića u kojem sam već bila 3-4 puta, prewdala svu dokumentaciju i zamolila da ga prime na 3 sata, ujutro, kad su igre i aktivnosti i eventualno 1 obrok da pojede s klincima. Kaže da na žalost ne može još krenuti, nemaju još kompletan stručan tim, a još se i teta u grupi u koju ga je mislila staviti promjenila, ne znaju je djeca, niti roditelji, kaže da bi htjela za Petra, kad krene (na jesen sigurno), da budu spremni na njega. Ljudi se boje izazova i općenito odgovornosti. Što ako ovo, što ako ono... Kukavice...