Ja ne znam kako vi, ali ja sam tako dobro podnijela taj spontani. Sebi sam sama rekla da je dosta sa tom ravnodušnošću. Nisam htjela da da me to dovede u očaj bezizlazni, možda i zato što nisam tip da me se žali. I nekako stalno mi je na pameti da sam ostala trudna uopće, pa ću onda valjda i opet. malo smo sada poredili na vitaminima. Sama kiretaža mi je prošla ok. već su prošla 3 tj. krvarenje davno stalo, a i keks se vratio... Svima želim brz oporavak... život je prekratak da bi očajavali, a pogotovo kad nam se nešto jako teško ili lijepo dogodi, onda shvatimo da uvijek poostoje i gore stvari u životu...