Pitanje za mame cuclavaca starijih od 3 godine ...

[tatek]

Dakle, mame starijih cuclavaca, da vas priupitam ponesto ...
Zrinka ce nam za koji tjedan napuniti tri godine i jos uvijek ne pokazuje nikakve znakove da joj je cica dosadila, dapace ... Naime, cicanja bude vise puta dnevno, dugo traje (naravno, ukljucena je tu i zabava sa mamom, ali cica ona i zaozbiljno), nocna budjenja su daleko vise pravilo nego iznimka (u prosjeku su 2, no nekad bude i do 5, a jednom u 5-10 dana ne bude budjenja), a ono sto MZ mozda najvise iritira je kako cicanje (dnevno) izgleda. Ima tu puno bacakanja, stipanja, udaranja nogom, povlacenja za kosu ... i to se dogadja vrlo cesto. Opomene nisu pomagale, drasticne mjere (tipa automatsko skidanje sa cice) prouzrocuju histericne napadaje placa, vristanje, piskenje u gace ...

Opcenito govoreci, cini nam se da cicanje trenutno unosi u kucu vise stete nego koristi (uz ovo gore navedeno treba ubrojiti i Vedranovu ljubomoru dok je Zrinka na cici i medjudjecje okrsaje za cicanja).

Kak to izgleda kod vas?
Da li je neka od vas mama "jednostrano" prekinula sa dojenjem radi ovakvih problema i kako ste to proveli?

[MGrubi]

Ima tu puno bacakanja, stipanja, udaranja nogom, povlacenja za kosu ... i to se dogadja vrlo cesto.

možda mala samo s cicom "osigurava" maminu pažnju?

[lukica]

pokušat ću biti iskrena (sama prema sebi) i priznati da sam ja ta majka
mi smo prekinuli ovo ljeto (Nikola je nešto mlađi od Zrinke) tako što sam ja morala na put i to sam iskoristila (mlijeko ostalo u avionu, mama ga zaboravila uzeti )
Jednostavno rečeno nisam više imala snage. Situacija je bila vrlo slična kao i kod vas samo što N. nikad ali nikad nije prospavao duže od 2 sata u komadu. I to zaista više nije vodilo nikuda, svi smo bili umorni odmah ujutro, a to je bio začarani krug, nervozniji po danu, stalo bi sisu itd. itd.

Rezultat: dijete je odmah počelo spavati cijelu noć, ujutro se budio veseo, konačno se počeo igrati samnom (a ne samo sa tatom, jer nakon minute samnom pogledao bi me i rekao siiiisaaaa) i to je ono što mi je nedostajalo cijelo vrijeme, jer sam tako često imala osjećaj da me uopće ne doživljava kao osobu već kao nešto na što su pričvršćene sise...
Eto. Nama je krenulo nabolje. I ne mislim da sam mu uskratila nešto niti ga oštetila, dapače mislim da nam je odnos puno kvalitetniji. Ali isto tako opet bi sve ponovila

I da, dan danas svima priča (doduše sad već rijetko, baš ako ga netko pita) kako je mama zaboravila mlijeko u avionu.
E da, i to je prihvatio vrlo mirno i bez plača, čak sam mu nudila da proba i uvjeri se da nema, ali nije htio.

[mamanatali]

Mi smo godinu mlađi od vas, ali smo upravo u fazi prekida dojenja (vidi topic ispod). Da, jednostrano je, jer sam ja tako odlučila (bilo je tu puno onoga što navodiš), a on nije pokazivao namjeru da u dogledno vrijeme prestane.

[tatek]

MGrubi, naravno da je i to ... Problem je sto MZ radi u skoli i ima vrlo sareni raspored, tako da ja pola dana u tjednu ujutro pripremam klince za vrtic i skolu (MZ bude s malom pola sata uz obavezno jutarnje cuclanje, nekad mirno, a nekad, kao jutros, histericno, MZ se treba spremiti, mala se ne da sa cice ...), a ja ju i sve dane u tjednu vozim u vrtic i iz vrtica kuci tako da se MZ i ona vide onih 3-4 sata popodne i predvecer i dio toga vremena je rezerviran za cicu. Ponekad to bude mirno, ali cesto prava kalvarija ... sigurno ej to neki nacin "osvete" mami sto je nema cesce s njom, no u ovom trenutku (uz ovakav raspored rada MZ) nema druge.

Ovo jutros je bio skolski primjer histerije - MZ se iskrada iz kreveta, uzima odjecu zi ormara, mala se budi bunovna i trzi cicu dok MZ zamice iza ugla i ide se spremati. Ja uzimam Zrinku, ona vristi, batrga se 15 minuta dok se MZ ne obuce, onda ide an cicu, no sva je izvan sebe, gubi dah, plavi u licu i napokon prodise i upisava se po podu (na srecu, ne i po nama niti po Vedranovu krevetu gdje smo se taj cas nasli), MZ je sad izvan sebe, jer vec kasni, jos malo cice, MZ odlazi ... i odjednom mir. U pola sata obucem oboje (Zrinku potpuno, Vedran se napola obuce pa tako hoda besciljno po stanu dok ga ne uhvatim za ostatak), ja doruckujem , oni isto nesto gricnu, sredimo nabrzaka krevete, obucemo se i vani smo. Dok je cica u pitanju, rijetko to ide tako glatko ...

Rezultat je da MZ sizi, ujutro vec ima fobiju od ovakvih scenarija, a ja tu ne mogu puno pomoci nego samo gledati te histericne periode i cekati da se situacija izmedju njih dvije rijesi ... a naravno da je i meni stalo doci na posao sto ranije, a i probaviti u miru dorucak bez da moram skakati skupljati popisanu odjecu i ostalo.

:/

Mozda bi i MZ mogla jednom "zaboraviti mlijeko" ... pricali smo vec o tome, no zasad bez rezultata.

Kak je kod vas drugih?
Da li ste imali slicnih problema?

[ms. ivy]

MZ se iskrada iz kreveta, uzima odjecu zi ormara, mala se budi bunovna i trzi cicu dok MZ zamice iza ugla i ide se spremati.

pa ovo bi i kod nas bio siguran recept za histeriju. ok, kod nas je jutarnje cicanje jedino, ali bez obzira - ujutro kad se budi, pospan je, zna da mora u vrtić... ja moram biti kraj njega u krevetu/isti čas se nacrtati tamo i pustiti ga da se pomazi, pocica i razbudi.

[tatek]

MZ se iskrada iz kreveta, uzima odjecu zi ormara, mala se budi bunovna i trzi cicu dok MZ zamice iza ugla i ide se spremati.

pa ovo bi i kod nas bio siguran recept za histeriju. ok, kod nas je jutarnje cicanje jedino, ali bez obzira - ujutro kad se budi, pospan je, zna da mora u vrtić... ja moram biti kraj njega u krevetu/isti čas se nacrtati tamo i pustiti ga da se pomazi, pocica i razbudi.

ma da ...
Histerija za takvih jutara (kad MZ mora ici prije nas ostalih) je neizbjezna - ili ovako, za Zrinkina budjenja ili pak za MZ-ina odlaska.

Najbolje je kad se MZ stigne spremiti u miru, tad probudi Zrinku, ako se brzo rzbudi onda si pocica koliko hoce i onda zna biti mir. Ako se probudi kad i MZ ili ako pripreme za polazak zbog necega kasne pa zbog MZ ili pak polaganog Zrinkina budjenja cicanje mora biti limitirano, e onda nastane frka ... :/

[Ailish]

tatek, nemam iskustva koje bih mogla podijeliti, ali mi je prva asocijacija da bi TŽ trebala postaviti svoje granice (u juul-ovskom smislu ajmo reć)

dakle ako joj ovakvo cicanje ne paše, treba ga odbiti i to bez isprika i izgovora, a time bi se i Zrinka trebala smiriti (ako teorija štima) jer dobiva jasnu i nedvosmislenu poruku

znam, lako je meni pričati, nemam iskustvo sa tantrumima, cicanje #1 se završilo samo po sebi a #2 se ograničila na noć i to ne više od 2-3 puta

good luck u svakom slučaju

[ms. ivy]

ili bi juulovski trebalo proniknuti koja je stvarna potreba iza cicanja i histeriziranja.

e, kad bi barem juul dijelio jednostavne recepte....

[tatek]

tatek, nemam iskustva koje bih mogla podijeliti, ali mi je prva asocijacija da bi TŽ trebala postaviti svoje granice (u juul-ovskom smislu ajmo reć)

dakle ako joj ovakvo cicanje ne paše, treba ga odbiti i to bez isprika i izgovora, a time bi se i Zrinka trebala smiriti (ako teorija štima) jer dobiva jasnu i nedvosmislenu poruku

znam, lako je meni pričati, nemam iskustvo sa tantrumima, cicanje #1 se završilo samo po sebi a #2 se ograničila na noć i to ne više od 2-3 puta

good luck u svakom slučaju

Granice su nasoj obitelji bolna tocka - ni MZ ni ja po karakteru nismo autoritativne osobe pa onda klinci to kuze i navlace nas simo-tamo, jer osjecaju da nas ta njihova histerija i dreka smetaju i da nas dira ... rezultat je da na kraju ipak (o)branimo svoje granice, ali uz (pre)veliki osobni emocionalni angazman i nerviranje.

Meni se cini da je vrijeme za prestanak dojenja, no o tome MZ mora reci zadnju i cvrsto odluciti to provesti. (isprintao sam joj onaj topik od mommy_plesacice sa flasterima )

[ms. ivy]

samo bih napomenula da flasteri pale samo ako su i mama i cicavac spremni na prestanak.

[tatek]

ili bi juulovski trebalo proniknuti koja je stvarna potreba iza cicanja i histeriziranja.

Vise vremena s mamom, rekao bih.

Vedran je kod takvih potreba radio agresivne ispade (i dobivao ukore i kazne dok nismo skuzili sto zeli.
Zrinka nas pak "casti" sa provalama placa, prestancima disanja, plavljenjem lica i padanjem u nesvijest ... pa ajd ti onda budi faca pa riskiraj 1-2 puta dnevno takvu scenu gdje ti se dijete obeznani kad en dobiej to sto zeli ... ovo je ocito suptilnija taktika, no ocito cemo morati kad-tad progutati knedlu i riskirati jacu reakciju (i ovako ih dobijemo povremeno) da bi presli tu tocku.
A mozda uspijemo i bez toga, kao mommy.

[tatek]

samo bih napomenula da flasteri pale samo ako su i mama i cicavac spremni na prestanak.

Thja, ako nisu spremni (sto bi moglo biti slucaj) onda imamo samo dva izlaza:
- trpiti ovakve ispade i dalje
- MZ da otkaz na svom poslu i ima puno vremena za Zrinku

Ni jedan ni drugi nisu osobito povoljni za nas.

[Ailish]

a jel bi mogla TŽ kad radi popodne biti sa Zrinkom doma i odvesti ju u vrtić?

[tatek]

a jel bi mogla TŽ kad radi popodne biti sa Zrinkom doma i odvesti ju u vrtić?

Tesko.
Radi popodne samo jedan dan, a to prijepodne koristi za izradu priprema u miru (kojih ima puno, jer predaje 9 predmeta u 2 razlicita programa u 10-tak razreda, za skoro svaki dan mora napraviti po 5-6 priprema), jer ih fizicki ne stigne napraviti u ostatku.
(nezgodno je sto ima spojene razrede, recimo zajedno 5., 6. i 7., pa onda za samo 45 minuta nastave treba napraviti 3 pripreme, a svaka oduzme po bar pola sata ... i onda se to radi cijele dane i noci)

[NatasaM...]

Mislim da uopce nije problem u dojenju. Bilo bi isto i bez njega.
A onog trenutka kada TZ bude stvarno svega dosta, bit ce 100% sigurna u svoju odluku i tu onda dijete vise nece moci nista napraviti.

[Ailish]

slažem se, što god da je problem dojenje ga ne rješava - naprotiv

[tatek]

Da, dojenje ga ne rjesava, vec ga samo kanalizira u nezeljenom smjeru.

Zakljucak: evo nas opet na temi o zaposlenim mamama i nedovoljnom vremenu za djecu. :/

[NatasaM...]

Nisam nikakav psiholog, ali mi se cini da je u pitanju nekakvo natjecanje izmedju djece i da se TZ nasla u sredini.

[tatek]

Nisam nikakav psiholog, ali mi se cini da je u pitanju nekakvo natjecanje izmedju djece i da se TZ nasla u sredini.

Da, o tome sam pisao vec dosta na ovom forumu.

Prije je Zrinka provodila puno vremena sa mamom, a nije Vedran, pa se on bunio i radio probleme.
Sad je on vise sa mamom,a Zrinka nije, pa se ona buni.

A mamin dan isto ima samo 24 sata u kojima treba raditi i zivjeti.
No, i moj dan isto ima ta 24 sata, no kad sam ja s klincima (a vise sam nego MZ) tad nema ni pribliznih problema. Bavim se i Vedranom i Zrinkom i ekscesa je dosta malo.
No, cim se pojavi MZ, Zrinka skoci na cicu, Vedran do nje i frka moze poceti (a cesto pocne i kad njega nema), jer nema ravnopravnog tretmana, Zrinka ima cicu, Vedran ju nema.

Da karikiram sad malo: dobitna kombinacija za njihove odnose je nemati cice.

[Luna Rocco]

Evo, ja ću napraviti ono što vidim da nitko neće, dati vam svoju podršku za prestanak dojenja.

Kod nas je dojenje za sad više užitak nego mučenje (osim noću), no ako ostanem trudna dok će on još dojiti, znam da ću isprobati sve načine da prekinemo prije nego što dođe drugo dijete. Sve tandemske priče koje sam čitala prije ili kasnije se pretvore u horror. :/ Znam da kod vas nije riječ o tandemu, ali eto, s obzirom na sve što sam pročitala, kao i ti vjerujem da bi se prestankom situacija popravila.

Ono što bi mene mučilo bilo bi - kako to izvesti. Ne sviđaju mi se nasilne metode, kao ni muljanja, bolesne cice, premazivanja, mamino odsustvo... U principu, jedino mi se fer čini nekakav iskren dogovor, ali koliko je to moguće... :/

Sretno.

[vertex]

Ja ću se pridružiti Luni, kad već nisam imala hrabrosti prva to napisati. Ja osobno mislim da dojenje ne treba, ili čak ne smije, biti horror priča (nakon početničkih muka).

[AdioMare]

Pridružujem se Luni i vertex, tatek.
Iz svega što pričaš, razaznajem to kao najbolje rješenje po sve vas.
Ali, o tome zadnju riječ mora izreći TŽ. Ako je i ona spremna za to, zajedno pokušajte pronaći način.

[tatek]

Hvala na podrsci!

Jasno, necemo nista na silu, no trebali bi o tome ozbiljno porazgovarati doma (na zalost, radi sveopce jurnjave i posla jedva da to stignemo ...).

MZ ce vjerojatno sa skolom na tjedan dana terenske nastave tokom jeseni tako da je to jedna od mogucnosti za "castan uzmak".

[Trina]

Moje mišljenje je da je tri godine puno,da ne kažem previše za cicanje i da tvojoj kćeri treba mama a ne cica.Možda dijete samo ne razaznaje osjećaj potrebe,tj misli da ima mamu samo kroz cicu,umjesto kroz tisuću drugih stvari.To je navika i utjeha,isto kao i dekice,palac,dude isl.(ali da se radi o dudi varalici svi bi bili šokirani trogodišnjakinjom koja se na taj način umiruje).Znam da ću biti popljuvana jer ja sam i inače protiv toliko dugog dojenja iz puno razloga ali eto,to je moje mišljenje.Ja dojim skoro 14mjesečnjaka i isto je zaljubljen u cicu a ja sam na rubu snage(jer imam još dvoje djece koji me trebaju) a kući sam i vremena imam.Mislim da djeca nisu sposobna sama odrediti granice,naročito u dojenju,i da smo mi tu da odlučimo umjesto njih.I sigurno neće biti lako jer se radi o curici sa svojih 3 godine.

[Ailish]

meni tu nije sporno dojenje 3-godišnjakinje kao takvo, nego činjenica da je to muka za mamu dojilicu

ako je muka za mamu ne može biti dobro ni za dijete

[Ailish]

ima jedan tekst na continuum concept, možda je malo naivan ali otprilike ilustrira što hoću reći
http://www.continuum-concept.org/rea...ngHarmony.html

[seni]

ili bi juulovski trebalo proniknuti koja je stvarna potreba iza cicanja i histeriziranja.

e, kad bi barem juul dijelio jednostavne recepte....

meni se cini da bi "juulovski" bilo, da zrinka osjeca maminu nervozu, napetost, podvojene osjecaje......i ostalo i da je to njen nacin kako da na to reagira.
zrinka na neki nacin zeli "prisliliti" mamu da tu tjeskobu i nervozu sama sa sobom sredi, kako bi ona (zrinka) ponovo od mame dobivala koliko toliko jasne i nekontradiktorne "poruke", ma koje vrste one bile.

[MGrubi]

treba mama a ne cica.Možda dijete samo ne razaznaje osjećaj potrebe,tj misli da ima mamu samo kroz cicu,umjesto kroz tisuću drugih stvari.To je navika i utjeha,isto kao i dekice,palac,dude isl..

odvojiti mamu-tješilicu od sise-hranilice

[seni]

i tatek puno podrske vam saljem.

[tatek]

ili bi juulovski trebalo proniknuti koja je stvarna potreba iza cicanja i histeriziranja.

e, kad bi barem juul dijelio jednostavne recepte....

meni se cini da bi "juulovski" bilo, da zrinka osjeca maminu nervozu, napetost, podvojene osjecaje......i ostalo i da je to njen nacin kako da na to reagira.
zrinka na neki nacin zeli "prisliliti" mamu da tu tjeskobu i nervozu sama sa sobom sredi, kako bi ona (zrinka) ponovo od mame dobivala koliko toliko jasne i nekontradiktorne "poruke", ma koje vrste one bile.

Slazem se sa ovim razmisljanjem.
Ocito treba negdje prekinuti krug frustracije.

[ms. ivy]

iz iskustva, prestat će onog trena kad si mama posloži kockice u glavi.

[tatek]

iz iskustva, prestat će onog trena kad si mama posloži kockice u glavi.

Pokusat cu joj to takticno natuknuti ...
(ne znam jel joj trenutno idu vise na zivce njeni nestasni ucenici ili ove muke po nacicavanju :/ )

[ms. ivy]

reci da je to rekla neka baba na forumu, moža izbjegneš tavu u glavu.

[tatek]

reci da je to rekla neka baba na forumu, moža izbjegneš tavu u glavu.

Necu joj reci ime, samo cu natuknuti da je baba iz njene bivse ulice ...

[ms. ivy]

onda neka barem bude tava za kestene

[tatek]

onda neka barem bude tava za kestene

Puna (kestena)?

[ms. ivy]

8)

[vitekova mamuška]

Potpisala bih Lunu u vezi nasilnih metoda, osobno ne kužim razliku između bubane cice i bljakaste cice od limuna, papra i sl. Iako to uopće ne moraju biti nasilne metode ako dijete prihvati maminu odluku, tj. ako je spremno prihvatiti tu istu odluku, drugim riječima ako prestanak ne završi traumatično. Znam mamu koja je, kad je mali imao 2 i nešto godine, namazala cice nečim (zaboravih s čime) i rekla mu da su se cice pokvarile. Mali je rekao: ok, idem onda probati tatine, probao nije mu se svidjelo, i to je bilo to. Jako slično onome što je mommy pisala o njihovom odvikavanju. A, po meni, u oba slučaja djeca su mogla takve metode doživjeti traumatično. Stvar je samo u tajmingu.

[tatek]

Zanima me sto mislite o jednostranom odvikavanju. Ako dijete vise ne zeli cicati, a mama bi ipak jos, pretpostavljam da ce biti ipak po djetetovom, no sto ako mama ne zeli vise (i cvrsto zeli prestati, iz bilo kojih to razloga bilo, od sluzbenog puta preko bolesti ili uzimanja lijekova do jednostavno zelje za prestankom)? Moze li se objektivna potreba za prestankom dojenja (recimo, odlazak na put ili bolest) izjednaciti sa maminom zeljom da vise ne doji, pa makar sto rekla beba/dijete na to?

(jucer smo stigli nakratko porazgovarati o prestanku ... mislim da se odluka jos nije iskristalizirala :/ )

[Ailish]

ja ti samo mogu ponoviti - ako joj (ovakvo) dojenje ne paše, treba prekinuti. To je njezino tijelo i ona odlučuje. Naravno da će svaka mama u odlučivanju uzeti u obzir i potrebe djeteta ali po svemu što si opisao ovakvo dojenje ne zadovoljava ni dijete a za mamu je muka

[NanoiBeba]

ne znam, moje iskustvo je ovakvo:
F. je sam prestao cicati kada je imao godinu dana i, mislim da mi je netko rekao da se to zove štrajk dojenja, ali tada nisam znala. To je bio prvi dan da je bio bez mene, jer smo otišli u Graz. Kada sam se vratila kao da se naljutio i nije htio cicati. Nudila sam ga sljedećih dva tjedna i ništa. Bila sam očajno nesretna, iako sam znala da će dojenja biti još jer smo htjeli još jednu bebu.

Kod K. je bilo drugačije. Ona je cicala do druge godine. I to zadnjih mjeseci samo po noći. I jednom je meni "puknuo" film. Bila sam užasno umorna (radila sam već godinu dana) - onda sam se razboljela i kao za peh, umjesto da mi olakša to dojenje po noći je postalo mučenje.
Prekid je bio jako jednostavan- samo joj nisam dala cicati, cijelu noć smo se mazile i prekid je bio tako jednostavan, da niti sama nisam mogla vjerovati.

[tatek]

Mislim da kod nas razmisljanje ide u dva smjera - jedan je u smjeru griznje savjesti (tipa "ona bi, a ja da joj ne dam ..."),a drugi u smjeru mogucih problema (tipa "a kako ju onda uspavati ili raspoloziti nakon histerije").
Ja osobno mislim da bi se ovo drugo mozda moglo rijesiti samo od sebe puno lakse nego sto oboje mislimo, dok za ovo prvo nisam nadlezan.

[NanoiBeba]

gle, kod nas je sve ostalo isto - puno, puno maženja, samo nije dobila cicu. I to se dogodili kada ja više nisam mogla. I baš zato što je nama ostalo samo to noćno cicanje, lakše sam donjela odluku. Jer ona po danu, pa čak ni u jutarnjem buđenju nije tražila cicati.

[Bubica]

da, za to "prvo" je odgovorna tvoja žena i, kao što je netko već rekao, kada si posloži kockice i donese čvrtu odluku onda će joj bili lao tu odluku i sprovesti u djelo i neće ju gristi savjest. No, prije nego što čvrsto ne odluči neka niti ne kreće u odvikavanje jer će dijete osjetiti njezinu ambivalenciju (vjerojatno već sada i osjeća), dijete će biti zbunjeno, stvari će se samo pogoršati...

[lukica]

meni se čini ključan dio beba/dijete
kad je beba u pitanju spremna sam istrpiti sve da održim dojenje (zdravlje, emocije, hrana, sigurnost.....)
sljedeće logično pitanje je gdje je ta famozna granica između bebe i djeteta (nisu nazivi baš nešto ali mislim da je svima jasno o čemu se radi)
a ona je vrlo rastezljiva i potpuno individualna
i zapravo gledajući dijete kako raste i razvija se te poprilično osamostaljuje, ja sam postajala sve nezadovoljnija (pomalo nespretan izbor riječi) jer nisam mogla uspostaviti kontakt s njim kakav sam željela (sisa je uvijek bila između nas i na prvom mjestu)
i ako mi je do tada dojenje (zbog nespavanja itd.) bilo fizički naporno u tom razdoblju postalo je i psihički i tada su počela razmišljanja o prestanku (naravno da to nisam mogla izreći na glas a u početku čak ni sama sebi priznati)
s vremenom je MM primjetio da jednostavno nešto moramo poduzeti
i pričekali smo prvu priliku
i nije nam bilo svejedno
koliko god sam čvrsto odlučila, kad je došao taj dan pokleknula bih da nije bilo MM-a, a čak je to vrlo mirno prihvatio za dijete koje se nikad nije srelo sa odbijanjem (2,5 god. dojio je na zahtjev)

jednostavno, tada su već dovoljno veliki da im se može ponuditi neko logično objašenje i da to prihvate i razumiju

i kao što sam već napisala, nakon toga odnos nam je jako napredovao i svi smo sretniji i zadovoljniji
i vama želim brzo i zadovoljavajuće razrješenje situacije
sretno

[AdioMare]

Moze li se objektivna potreba za prestankom dojenja (recimo, odlazak na put ili bolest) izjednaciti sa maminom zeljom da vise ne doji, pa makar sto rekla beba/dijete na to?

Vjerujem da će me, u ovome što ću reći, bezrezervno podržati i mendula i ms ivy i anchie 76 : naravno, tatek.
Čim jedna od strana, iz bilo kojeg razloga želi prekinuti dojenje, to je u redu.

Ja sam prekinula naše 30 mjesečno dojenje jer mi je bilo teško njeno na tri minute prištekavanje, 5 traje odštekavanje, pa onda opet prištekavanje, pa za 2 minute gotovo, za 7 minuta.... i to su sve bila dnevna nasisavanja. Nakon 2,3 tjedna ja sam u dojenju (takvom kakvo sam spomenula) prestala gledati ikakvu korist jer smo bile u zatvorenom krugu: ja šizila radi toga, ona šizila radi moje šize. Ali nisam imala volje ponovno uspostavljati neke ležernije uvjete oko cicanja - u jednom trenutku sam zaključila da je to - to i odlučila prekinuti.

Samo, tatek, kad jednom krenete s tim, nema nazad. Taj period je težak sam po sebi, žena se lomi, dijete plače, moli... Tek tada s djetetom treba provoditi puuuno više vremena nego do tada, pružiti puuuuno nježnosti i ljubavi kako se ne bi osjetilo odbačenim. Puno vremena s mamom u igri i maženju, dok dijete ne shvati da je mama uvijek tu, sa sisom ili bez sise - da tako kažem.

[ms. ivy]

tatek, zrinka je već dovoljno velika da joj mama može objasniti: odsad želim da se mazimo drugačije. ne želim da cicamo kad.... nego da tad radimo...

pa ako i bude burno reagirala, znat ćete procijeniti je li to njezin protest (na koji ima potpuno pravo, ali i i mama ima pravo ostati pri svom) ili joj zaista oduzimate nešto prijeko potrebno (u što sumnjam).

puno ovisi o dobi djeteta - ako imaš bebu, nećeš reći "ja se ne mogu više buditi po noći, neka ti tata da bočicu". prihvaćaš da su u tom trenutku tvoje granice manje bitne od djetetovih potreba. trogodišnjem djetetu pak mama može dati do znanja da više ne želi dojiti, bitno je samo da ne prebaci krivnju na dijete (gnjaviš me, ne da mi se).

no dok mama ne raščisti sa sobom (a nije lako) slat će djetetu kontradiktorne signale u kojima će se ono izgubiti i reagirati burno, poručujući: mama, daj se sredi i reci mi što želiš.

kad je meni dojadilo nacicavanje, bila sam sigurna da ne želim potpuni prestanak i bez problema smo smanjili. vjerujem da bi sad mogli i prestati bez problema. samo ti treba taj klik u glavi.

[NanoiBeba]

Dobro svi pišu - K. je to prihvatila kao velika cura. Nekako smo nas dvije to rješile kao dvije razumne ženske. I kod nas nije bilo puno suza (ja dječje suze stvarno teško podnosom)

TŽ mora stvari rasčistiti sama sa sobom. I onda ide lako - vjeruj mi

[VedranaV]

Moje mišljenje je da je dojenje potreba, čak i trogodišnjakinje, a da je problem u ovom suludom i neprirodnom ritmu života koji imamo. Da TŽ može prestati ako hoće, sigurno može, djeca svašta prelome pa tako i to. Da mi se Zrinka čini spremna za prestanak, ne čini mi se. Ako TŽ i dalje želi dojiti, bi li upalilo da podoji Zrinku u snu, čim se TŽ probudi? S tim bi si možda osigurala vrijeme za mirno spremanje. Iz mog iskustva, i kao odrasli i kao djeca smo najosjetljiviji u razdoblju usnivanja i razbuđivanja, tada nema puno razuma, samo ono što želiš i ne želiš. Što se tiča stila dojenja, ja bih to rješavala od situacije do situacije, s puno strpljenja, ljubavi, ali i odlučnosti. Princip koji je kod nas upalio je - kad tako dojiš, smeta me, par upozorenja, ako se i dalje ponavlja kratki prekid dojenja i ponovo dojenje. I tako svaki put, pa i nakon par mjeseci kad se ponovi.