Citiraj tatek prvotno napisa
Moze li se objektivna potreba za prestankom dojenja (recimo, odlazak na put ili bolest) izjednaciti sa maminom zeljom da vise ne doji, pa makar sto rekla beba/dijete na to?
Vjerujem da će me, u ovome što ću reći, bezrezervno podržati i mendula i ms ivy i anchie 76 : naravno, tatek.
Čim jedna od strana, iz bilo kojeg razloga želi prekinuti dojenje, to je u redu.

Ja sam prekinula naše 30 mjesečno dojenje jer mi je bilo teško njeno na tri minute prištekavanje, 5 traje odštekavanje, pa onda opet prištekavanje, pa za 2 minute gotovo, za 7 minuta.... i to su sve bila dnevna nasisavanja. Nakon 2,3 tjedna ja sam u dojenju (takvom kakvo sam spomenula) prestala gledati ikakvu korist jer smo bile u zatvorenom krugu: ja šizila radi toga, ona šizila radi moje šize. Ali nisam imala volje ponovno uspostavljati neke ležernije uvjete oko cicanja - u jednom trenutku sam zaključila da je to - to i odlučila prekinuti.

Samo, tatek, kad jednom krenete s tim, nema nazad. Taj period je težak sam po sebi, žena se lomi, dijete plače, moli... Tek tada s djetetom treba provoditi puuuno više vremena nego do tada, pružiti puuuuno nježnosti i ljubavi kako se ne bi osjetilo odbačenim. Puno vremena s mamom u igri i maženju, dok dijete ne shvati da je mama uvijek tu, sa sisom ili bez sise - da tako kažem.