Legla sam popodne jer me boljela glava, ali moje drago djetešce nikako da mi da da malo odspavam. Nakon pola sata natezanja kažem: Izgleda da mi je jedini način da malo odspavam da se odselim i nikome nedam broj telefona i adresu.
S: Uuu mama, neće ići. To ti je jako skupo.


Večeras nakon što je opet pola sata zezao iz spavaće sobe odem tamo da provjerim sumnjivu tišinu. Ulazim unutra a tamo upaljeno svijetlo, on sjedi na krevetu a oko njega hrpa igračaka. Ja a on: Ooo mama, dobrodošla na moj tulum!