Pozdrav svima! Nova sam na forumu, "stara" sam posvojiteljica, naime, mi smo našu djevojčicu posvojili prije 5 godina.. jednostavno, morala sam se javiti...možda nekome pomognem s našom pričom. Suprug i ja smo nakon 2 godine braka shvatili da ne možemo imati biološku djecu i odmah odlučili da od toga nećemo raditi dramu. Shvatili smo da želimo biti mladi roditelji, ne gubiti vrijeme na koje kakve uzaludne pokušaje (u našoj situaciji bi zaista bili uzaludni jer smo i suprug i ja sterilni), da novce koje bi potrošili na preglede i doktore želimo potrošiti na dijete tako da ni trenutka nismo dvojili što nam je učiniti. Poslali smo molbu za posvojenje na 60-tak Centara za socijalnu skrb u RH. Nakon par mjeseci, pozvani smo na prvi razgovor, otišli smo mislivši da i to trebamo probati, tko zna koliko ćemo čekati, pa da vidimo kako je to. Obavili smo razgovor i otišli doma ni ne nadajući se da će od toga nešto biti. Nakon nekog vremena javili su se iz CSS i rekli da su se odlučili za nas i da ćemo postati roditelji. Ne mogu vam niti opisati našu sreću!!!! Nismo mogli vjerovati. Mislim da je to zaista tako trebalo biti i da nas je ona tamo negdje čekala...uglavnom, eto već pet godina uživamo u njoj i ona u nama. Možda bih trebala reći još samo da ju opće nisam išla vidjeti prije nego što smo je dobili. Onoga dana kad je došla kod nas, prvi put sam ju uzela u ruke i vidjela njeno prelijepo lice. Taj dan nikada neću zaboraviti!! Možda će to biti čudno, ali zaista mi nije bilo bitno kako izgleda, znala sam da je ona moja kćer i da mi je suđena! Suprug i ja često kažemo kako je ona naše malo čudo...
Eto to je naša priča....dakle čuda se dešavaju i postoje.....samo hrabro!!!![]()