Pokušavam recitirati neku dječju pjesmicu i sva se spetljam.
Ja: Joj, pa to je za jezik polomiti.
E: A kaj se dogodi kad polomiš jezik? Ideš onda doktoru da ga popravi?
Ja: Nemoj rasipati šečer po podu. Budu došli mravi, oni vole slatko.
E: Zakaj mravi vole slatko? Jel si mravi pereju zube nakon slatkog? Jel imaju male četkice?
Ja: Nemaju.
E: A kak to da njima ne otpadnu zubi?
Čudna pitanja na koja sam ja ostala bez teksta.
E: Zakaj mi živimo na zemlji, a ne na suncu?
E: Zakaj se mi nemremo voziti u raketi?
E: Zakaj tebi raste kosica na nogama?
E: Zakaj ste mi dali ime Elena, a ne harmonika?
E: Jel možemo kupiti slona za ljubimca?
Ja: Ne, slon je preveliki, pa gdje bi ga držali?
E: Pa može spavati sa mnom u krevetu.
Ja: Preveliki je. Ne može!
E: Ajde mi onda bar kupite konja.
Neki dan dođe iz dvorišta u kuću i sva je ljuta i govori.
E: Zašto te ptice stalno pjevaju. Daj ih već jednom isključi tak da imam malo mira.