Dakle, moja Lucija je u vrtiću imala najbolju prijateljicu. Bile su nerazdvojne, to je bila čista romantika, i onda su naravno došli problemi.
Prvo se još jedna curica počela družiti sa Lucijinom frendicom, i na neki način ju izgurala.
Zatim se rodio Nikola, to joj je vjerojatno poljuljalo sigurnost.
Zatim je Lucija počela na svoj osjećaj nesigurnosti reagirati agresivno. Prema frendici. Valjda se osjećala odbačenom.
Onda je mama od frendice digla nos, i umjesto da sa mnom razgovara, drži se nafunjeno. Moram priznati da nemam volje čačkati po tome.
A onda je Lucijina najdraža teta otišla u penziju. Još jedan udarac.
Lucija je nekad zločesta prema svojoj ex frendici, mislim da ju ne može prežaliti.
Skupa su u vrtiću, i skupa su na ritmici.
Jutros sam bila kod vrtićke psihologice (Lucija je ugrizla treću curicu) koja mi je rekla da moram polako i strpljivo pokušati Luciju naučiti da zaobiđe agresiju.
Imam još jednu dilemu. Da li da Luciju prebacim u drugu grupu na ritmici, tako da ne bude sa bivšom frendicom baš svugdje, 8 sati u vrtiću je već dosta? Mijenjanje grupe vjerojatno nosi novi stres, ali možda joj to pomogne da skulira u odnosu prema frendici?
a ujedno ni ja ne moram gledati nadurenu njušku frendičine mame na ritmici...
znam da je ovo zbrda zdola, ali imam gužvu na poslu i uzrujana sam pa nisam sasvim suvisla...
Dakle, osim ovog s ritmikom, pomozite mi da joj pomognem....
hvala na podršci.