URLAAAAAAAAAM

[jassi]

eto ja jer mi je danas se prelila casa. naime shvatila sam da unazad skoro pola godine samo vristim i urlam. Antonio gleda samo da radi ono ste zna da ne smije. izludjena sam i ocajna. npr. kad smo kod kuce trudi se da stalno isprobava moje granice,tj.gleda me i radi ono sto ne smije jer je opasno i sl. i ceka da dreknem ili da zaurlam da ce dobiti po guzi jer vise ne znam sto da radim. kada ga odmaknem od takve dadnje lupa i udara po meni i urla.ako nesto ne dobije kako je naumio dere se ko jarac. u jaslicama cim me vidi da dolazim divlja i vristi tako da teta ga mora opominjati, onda se neda van iz grupe i kad kao se ja okrenem da idem vristi i dernja. u igraonicu kada odemo,ja dolazim po njega a on bjezi i nece van,tete ga love i sl, ja propadam u zemlje,a on je kao sirena......kod moje mama se igra,eto mene-pocinje bacanje po podu,vristanje,trcanje ,deranje. sve sto mu kazem lijepo ga zamolim i ponovim ako treba sto puta, no ne vrijedi. jednostavno kad dojdem s posla,cijelo vrijeme dam njemu a on gleda kako da me dovede do ruba. jedan dan sam nakon defilea majstora od jutra do navecer i maltretiranja tonceka sjela na pod i rasplakala se i nisam mogla stati.stalno mislim da hebeno sam pogrijesila negdje u odgoju kad me ne zarezuje niti malo. moja rijec ne dopire do njega osim kad skroz poludim....kao danas...i urlam da ja poplavim. ocajna sam. danas je poceo od jutra kad se probudio i odmah krenuo s plakanjem da oce piskiti,pa place jer piski,pa se nece obuci,pa ne dolazi prati zube,pa nece se obuci,nece doci da ga obujem,place jer place, jer mu brisem nos,jer ne m oze lupati po autu,jer ....ne znam sto je bilo vise,,,,u jednom momentu u autu na putu u vrtic sam osijetila da pucam i da ne mogu 24 sata slusati plac,viku,cendranje i udaranje po meni i pocela sam se derati iz svega glasa i urlati kao sotona ocajno sam htjel aprestati ali jednostavno je taj uzas izlazio iz mene i mislila sam da cu zaustaviti auto i izaci vani i nastaviti s histerijom. antonio je to odslusao i nesto promrmljao,,,,bila sam preocajna i prezalosna i sada mrzim sama sebe. u jaslicama sam htijela samo da ga netko uzme u grupu da mogu izuaci vani i plakati jer nemam snnage za hodati. u vrticu kad smo se kinuli je dosao sto puta me poljubiti. da je barem shvatio...a znam da nije......ljuta smam na sebe jer ne zelim urlati ali jednostavno ne znam kako da ga navedem da bar ponekad poslusa ili ne isprobava na meni gdje mi je kraj. i stalno mislim da sam losa i da zato jer zivimo sami se sve to desava i da je moja krivica.....isuse ovo moje danasnje urlanje je granicilo s razumom i nisam ni znala da mogu to tako glasno i odurno napraviti i sram me je jer nisam imala kontrolu.
kako da djete zamolim da me poslusa???? kako da postignem da napravim nesto u kuci a da me ne udara,urla ili radi gluposti samo da prestanem,. preumorna sam da po noci pospremam i sl,jednostavno moram i po danu.....kako da se ne dovedem vise u ovu situaciju?????
obozavam svoje dijete ali gdje sam pogrijesila da mi je svaki dan kao ovaj danas samo sto sam danas totalno izgubila kocnice i podivljala......

[Storma]

jassi, smiri se. kad se ti skuliras, i on ce. kako bi on bio miuran, ako ti sizis? samo te kopira.
i, koliko je star? mi periodicki imamo anitine skokove u razvoju koji se manifestiraju njenim protestima.

i drzi se. vices jer si umorna i pucas. nisi odmah zato losa majka.

[jassi]

ima 2 god i 9 mj. cuj ja sam sve samo ne mirna,znam no s njim pokusavam biti stalozena....ali.....aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

[banklorraina]

Drž se jassi! Imam jednoga skoro istog takvog dvogodišnjaka kao i ti. To im je prolazna faza, bar se tješim. Isto ponekad puknem, galamim, vrištim, iako mi to nije svojstveno, ali to nije uopće nenormalno. Tako nam je barem rekla psihologica u vrtiću gdje sam lani išla na tzv. roditeljske radionice, dok sam bila trudna s malom. Ima dana kada je super, a ima dana kada ga ne možeš prepoznati i pitaš se da li je to tvoje dobro dijete ili neki njegov zločesti klon. Trebamo živjeti s time i tješiti se...

[ra]

klub nemogućih dvogodišnjaka...
drži se

[kailash]

ja samo šaljem mamicama!

[yaya]

Joj jassi
Znam da će ovo zvučati glupo ali pokušaj ne urlati...jednostavno se sjeti ove gorčine koju sad osjećaš i pokušaj se skulirati. Meni urlanje nikad nije pomagalo, štoviše Sonja je bivala sve gora a ja sve očajnija radi tog ružnog osjećaja s vječitim pitanjam pa dobro jesam li mogla ipak malo drugačije postupiti. Umjesto urlanja dobro udahnem, brojim u sebi pa kad nadođem kleknem, primim ju lagano za ramena i okrenem prema sebi te naj ozbiljnijim i dosta oštrim i odlučnim glasom velim "Mislim da si pretjerala, nastaviš li se ovako ponašati odi u sobu pa kad se smiriš dođi mi reći u čemu je problem jer ja dok ovako urlaš ne kužim što ti je i ne mogu ti pomoći..." (Sonja je sad 6,5) godina ali to je funkcioniralo i kad je bila manja s tim ako se nije ona htjela maknuti iz prostorije maknula sam se ja. Tu ti definitivno ne pomažu "prazne prijetnje" da ćeš ga po guzi jer on isto kao i ti jako dobro zna da neće dobiti po guzi. Umjesto toga reci neku kaznu koju ćeš stvarno i sprovesti u djelo i budi dosljedna u tome. Znam da za to treba tona i tona živaca ali vrijedi pokušati jer praznim prijetnjama i urlanjam nećeš postići nikakav pozitivni učinak već suprotno a to je da se inat djeteta samo produbi i tako ulaziš u taj začarani krug. Sretno

[Ribica]

Prolazna faza

Ali je bitno da i ti ne pokazuješ nervozu. Nama se to upravo dešava sa starijim - polazak u školu (otresitost, plać bez razloga...) Lijek - sve što mu govorimo, govorimo mu polako i bez nerviranja. Uočili smo ako se mi nerviramo da je situacija još gora. Druga taktika je ponovimo samo jednom i kažemo ako nešto trebaš dođi k nama. Histerija traje još par sekundi i onda je sve u redu.

Budi jaka i nedaj se maltretirati. Ponovi jednom, pusti da razbaca, smiri se, a potom sve zajedno pokupite.

U igraonici ja bih rekla - dobro, još se malo poigraj, ali kada dođem za 5 min idemo doma. Ako neće objasnila bih mu da negdje moramo ići, pitala ga da li mu je jaso i da li mi želi nešto reći. Eventualno se dogovorili za slijedeći dolazak.

Kod nas funkcionira - probaj.

[jassi]

hej koliko odgovora...hvala vam
da,znam da urlanjem ne postizem nista ali kjednostavno sam bila potrgala lanac i ko divlja zvijer ....katastrofa.... ovo s dogovorom-ja lijepo probam obijasniti i reci i razgovarati-no majstor me odgurne i nece gledati i slusati a ako pokusam ponovno-opet kaos...............a igraonica...hehehe lijepo se dovgovorimo-cuj jel da nece vise ono raditi---necu, jedla ces doci kada mama dolde po tebe...ocu...itd,sve pokusam i odvedem ga no kada dojdem po njega on me dojde pozdraviti...na sigurnu udaljenost da ga ne mogu npr.primiti za ruku, i ode i skriva se i ne da se nikako...i onda bacanje i ostalo


i onda kada ga ulovim i jedva izvucem probam mu reci i obijasniti da nema problema da ce opet ici samo da ga molim da ne radi to...ma kakvi ne igra...opcenito ne igra dogovor...dakle puna sam griznje savijesti,samo kritike,ne volim se kako odgajam dijete i u PMS_u sam .....
joj volom ga najvise na svijetu ali bi ga mogla...ne znam kaj...politi hladnom vodim ili zasuti kokicama da me primjeti i poslusaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

jeeeeeeednom....................

cijeli dan nemam koncentraciju na poslu i kao radim ...bljak

fala vam mile moje

[Freja]

Nama se trenutačno događa slično. Krenuo je u vrtić početkom rujna, odmah nakon tjedan dana bio bolestan i tada su počeli ispadi bijesa. Prilagodba na vrtić ide bolje nego što smo očekivali, pa bi čovjek rekao da nije reakcija na vrtić, ali mislim da ipak je. D nikad nije bio dijete kojem sam ja iznad svih, a sad samo urla mama, mama. I ništa ne pomaže - ako on viče mama nosi me, i ja ga uzmem na ruke, on i dalje vrišti mama nosi me i trga se iz ruku. Jednostavno, ni sam ne zna što hoće. Prošli petak i ja sam završila na podu i plakala jer više nisam znala što bih. Od ponedjeljka je opet krenuo u vrtić i čini mi se da je bolje. U vrtiću kažu da nema nikakvih problema. Ne zna, što mu je (bilo), ali nadam se da su to samo faze koje, nekad prije, nekad kasnije, prođu.

[sorciere]

jel ti nemaš moj broj telefona?
planiraš posjet hitnoj?

bem ti spremanje... preskači preko stvari, i skuliraj se!

[jassi]

bem ti...kaj ti nemas moj telefon???????????? bum te prek zice...cekaj



curke hvalaaaaaaaaaaa

[yaya]

Jassi jesi bolje???

[jassi]

oces iskreno...ne bas. dakle nemrem si iz glave maknuti sliku kako urlam u retrovizor i iza....bljak.....zena vrag

ma skupilo se ocito odosta svega plus toncekova promjena ponasanje jer je veci,pametniji,upornili i sve ostalo...nisam dobro

[rinama]

da, i bem ti i kuhanje i sve ostalo, neće vam biti niš od prašine i pećenog piceka iz konzuma. za poćetak otiđi kod svoje doktorice opće prakse,reci da si psihićki loše,nek ti da dva-tri dana bolovanja.nek ide mali u vrtić a ti odspavaj i odmori se. nekad nam treba samo malo više sna da se vratimo u normalu. i svi mi popucamo tu i tamo i nismo zato loše mame, već samo kronićno umorne i iscrpljene.
a dijete ko dijete i ono isto tako ima dobrih i loših dana, osjeća tvoju nervozu i reagira nervozom, a i još je mali. kod mene uvijek upali flegma ponašanje, jednostavno se maknem od njih u drugu prostoriju i zapoćnem neki posao ili neku igru,kaj ja znam:npr.slažem kockice ili parkiram autiće i onda oni dođu,prvo gledaju, a onda se ukljuće u igru.
i ja doma gazim preko stvari po podu, a kad čistim klinci pitaju: kaj nam neko dolazi u goste? i kaj bi ja sad, fučka mi se za sve. vrhunac je bio kad su nas kumovi došli pozvati na svadbu pa su morali zaobilaziti lonce i zdjele kaj je moje vrijedno dijete poslagalo po kuhinjskom podu, i baš me boli rit kaj su vidjeli đumbus.
ajde draga, bit će sve ok! dobro je ponekad i puknuti, tad uvidimo da je vrijeme da stanemo na loptu i kažemo:DOSTAAAAA!

[jassi]

bolovanje nemrem...kaos na poslu...paralelke snimanja i sl tako da nema sanse,odmor ujutro....ustajem svaki dan oko 5,30...no ako to uradim kasnije hebeno kasnim na posao...ma vratiti cu se ja u normalu samo da mi se makne ova ruzna slika mene iz glave

[Strobery Shortcake]

Oooooooooooooooo, kako te samo razumijem, a tako se trudim da se skuliram i budem kao, kako neko reće, Horacio iz CSI Miami, ali ide jako teško.

[jassi]

ma bris. i kad mi netko kaze- ja nikada ne vicem na dijete niti nista slicno,niti ga n stavim u kaznu...pa to su super ljudi kojima ja zaista iskreno skidam kapu jer je po meni neizvedivo,ocito nisam dovoljno sposobna---da CSI

[rinama]

da, moš si mislit kak je tim ljudima sve savršeno, uostalom koji su to ljudi?
može svak prićat kaj hoće, prića je jedno, a stvarnost je drugo.

[jassi]

ne znam. jednom sam -ne sjecam se na kojoj temi priznala svoje urlikanje i da je dobio po guzi....dobila sam odgovore super mama i jasam se predala.
cuj imam mana i slabosti no zaista ako netko uspijeva da je dijete poslusno u svojim granicama s obzirom na dob i da nema potrebe za svim navedenim mjerama odgoja vec pali samo lijepa i tiha rijec...svaka cast. ja bi voljela biti takva vise od icega na ovome svijetu jer se u ovakvim situacijama nekad gadim sama sebi i smatram se monstrumon, posto citam i vidim da ima super mama

[Deaedi]

Ja cu citirati vesnu72, s jednog drugog, slicnog topica, jer mi se njeno objasnjenje jako svidjelo.

Ja sam daleko od savršene mame i stvarno ne mogu dijeliti savjete.
Ali dosadašnje iskustvo (uživo) mi pokazuje da cool mame imaju cool djecu, dok nervozne mame prenose svoju nervozu na djecu koja postaju isto takva.

I onda je cool mamama iz dana u dan sve lakše, a ovima drugima sve teže.

Jassi, znam da je tebi puno teze, jer si sama s malim.

Djeca kopiraju nase ponasanje poput spuzve. Ovako upadas u zacarani krug. Drzi se...Odmori se... I probaj se opustiti...

[rinama]

ma slušaj me, ti si bar priznala i vidiš gdje griješiš i trudiš se promjeniti svoje ponašanje, a koliki ljudi za to nemaju hrabrosti. pusti puste priće, svak svoj život gradi na svoj naćin i nije ponekad grijeh pasti na dno,a uzdignut se jaći i bolji. uostalom, pa nismo ni mislili da će nam život biti med i mlijeko, dozvoli si loš dan, jer je ponekad dobar aspirin za onaj slijedeći koji dolazi.

[jassi]

debelo sve potpisujem,naravno da nas kopiraju. zato i kazem da sam ljuta sama na sebe kaj nemrem biti smirenija jer bi uz mene raslo i smirenije dijete.....

[yaya]

ma slušaj me, ti si bar priznala i vidiš gdje griješiš i trudiš se promjeniti svoje ponašanje, a koliki ljudi za to nemaju hrabrosti. pusti puste priće, svak svoj život gradi na svoj naćin i nije ponekad grijeh pasti na dno,a uzdignut se jaći i bolji. uostalom, pa nismo ni mislili da će nam život biti med i mlijeko, dozvoli si loš dan, jer je ponekad dobar aspirin za onaj slijedeći koji dolazi.

I prestani se gristi...

[yaya]

I zaboravih napisati, ali ti si svom djetetu najbolja mama na svijetu i nemoj to nikada zaboraviti.

[Nataša,Sarajevo]

Slušaj jassi, skroz mi je ista situacija bila kao kod tebe,
mislim na neposlušnost, na bacanje, urlikanje, plakanje,
pukla sam i ja dva tri puta i dolazilo mi da u zemlju propadnem od tih mojih ispada,
kontala sam - nije on jadan ništa kriv - ja sam kriva što ne umijem da se snađem,
a moje vrištanje je zbog moje frustracije proizašle iz nemoći da vladam situacijom.

I šta sam napravila?
Nadvikivanje ne vodi nikud, ja vrisnem on vrisne ja jače on još jače, tako može u nedogled...
Kad počne vrištanje , ja se odmaknem od njega,
što se on više dere - ja tiše pričam, to mi je puno pomoglo.
Naročito što se onda ja ne unervozim zbog cijele te scene, a to svakako puno pomaže
Ako igračku baci ja je stavim na vrh ormara-do sutra,
ako me udari - mora da se izvine - "...mi se puno volimo i ne udaramo se, mi se grlimo i ljubimo i fino pričamo i mazimo i pazimo i blablabla.."isl.

Dešavalo se u obdaništu da se baca po hodniku jer neće kući.
Tad sam mu davala dvije opcije - ili će sa mnom za ruku ili ću ga nositi ( sreća pa nije vrtić daleko od kuće)
Prvi dan naravno da sam ga nosila, tulio mi je na uho da mi se mozak otopio,
drugi dan je bilo više manje isto, treći dan malo lakše,
već četvrti idemo fino

Ja uvijek ponudim dvije opcije kao npr. hoćeš sam obuti tene ili ćeš da ti mama pomogne?
Učim ga da kad mu nešto zapne, nema vrištanja nego da kaže "mama pomozi".
Upali ponekad, ponekad ne, ali
kad god vrišti ja mu neću dati to što vriskom traži već kad pita fino.

I svakako, u slučaju prijetnje kaznama ili nekim drugim vidom sankcija - ispoštovati rečeno.

I sretno!

[sorciere]

debelo sve potpisujem,naravno da nas kopiraju. zato i kazem da sam ljuta sama na sebe kaj nemrem biti smirenija jer bi uz mene raslo i smirenije dijete.....

prestani se ljutiti na sebe... počni se voljeti, jer to zaslužuješ... i stvari će se promijeniti.

a ja ti to mogu reći, jer sam te vidjela, i upoznala, i naklafrala se s tobom... beeeeeelj

[spajalica]

, imam i ja doma dvogodisnjaka, i jednu malu balerinu. uglavnom mislila sam da kad budem imala dvoej djece da cu skroz biti spremna za vrapce , ali suprotno, ja sam postala malo smirenija. neki dan sam se pitala do kad ja mogu slusati usiljeno urlanje. on urla tati na uho a ja dojim balerinu i ko da slčusam neku malo iritantniju muziku.
nije recept da sad dobijes malu bebu, ali fakat se probaj skulirati. e da jos nesto sto sam primjetila, mozda vam svima pomogne. od kad sam ostala trudna, odlucili smo MM i ja, da njega vise povezem s BC-om, jer sam bila svjesna da u nekim trenutcima necu moci ga normalno otusirati radi trbuha i sl. uglavnom BC je postao jako jako vezan za MM-a. i kad ovaj dodje sad s posla on od umiljatog i super djeteta postaje zvijer koaj tuli i ima ispade bijesa i histerije. uglavnom izgleda da oni to rade da bi bili primjeceni, jer ipak odlaskom na posao u njihovoj glavi ih zapostavljamo. mozda grijesim ali meni se iz mog iskustva tako cini.

[ana.m]

I ja sam vrlo sličnu temu otvorila OVDJE. Možda sam trebala na izazovima roditeljstva, ali evo, imamo sličnih problema.... :/

[jassi]

jo bas mi je drago sto vas ima ovoliko puno...ne zato jer sam sretna da imamo iste probleme,vec zato sto citam i polako slazem u glavi kockice i to je ok,jer vise glava bolje razmislja od jedne


sorciere....gle u petak bus me cula i vidjela uzivo pa cemo onda........................

[Loryblue]

ma bris. i kad mi netko kaze- ja nikada ne vicem na dijete niti nista slicno,niti ga n stavim u kaznu...pa to su super ljudi kojima ja zaista iskreno skidam kapu jer je po meni neizvedivo,ocito nisam dovoljno sposobna---da CSI

da je meni vidit i upoznat takve roditelje i s njima boravit jedno 7 dana 24 sata dnevno doma spasila bi se. pa da vidim šta je teorija a šta praksa. ali pod uvjetom da imaju dite identičnog ponašanja ko što ja imam. mislim da bi tiho i legendarno zatražili odlazak na psihijatriju.

inače, svoju sitaciju s malim si opisala identično kao da ja pišem svoju sa šeficom. strava i užas od ponašanja. i kod nas baš i ne pale fine, tihe riječi smirenja kad je ona u elementu divljaštva. a taj element i faza je svaki dan po nekoliko puta. i da, urlam i ja, i prijetim i nitko me ne obadaje. i podivljam, pa opet urlam......a šefica po svome.
ali mene najviše izbacuje iz takta bezrazložno plakanje, kenjkanje, cmizdrenje za svaku glupost. i kad ima i kad nema razloga, a najčešće kad uopće nema razloga.
i sad ti ostani pribran, smiren i skuliran. ja ne mogu, jer sam i inače živac i temperament lako zapaljivi.

btw, nama ta faza traje ima godinu dana. i ne vidim joj kraja.

[Strobery Shortcake]

ma bris. i kad mi netko kaze- ja nikada ne vicem na dijete niti nista slicno,niti ga n stavim u kaznu...pa to su super ljudi kojima ja zaista iskreno skidam kapu jer je po meni neizvedivo,ocito nisam dovoljno sposobna---da CSI

Uz dužno poštovanje svim roditeljima koji to istinski uspjevaju (odgajati djecu kojoj su a priori atoriteti i sa kojom se sve može dogovoriti), ja poznajem jedan par koji tako nikad ne povise glas na djecu, nema kazni, i uglavnom je konverzacija: nemoj to, nemoj ovo, a podmladak divlja, govori im svakakve riječi i šta god se oni sa njima "dogovaraju" ne pije nikave vode. Zato oni često zbrišu na kakav službeni put i podmladak ostave nanama.
Neću reći da djecu treba tući (Bože sačuvaj) niti primjenjivati silu, ali djetetu se mora na neki upečatljiv način pokazati da se ne slažemo sa nečim, da se to ne smije raditi itd. Mi se prilagođavamo konkretnoj situaciji, i učimo biti smireniji, razumjevati više njene postupke i pronalazimo rješenja.

[Mamasita]

evo i nas...
F. ne ide u vrtic, stalno je samnom.
zadnjih me nekoliko mjeseci takodjer uopce ne slusa, zeli raditi bas ono sto ne smije i pritom me gledati u oci i cerekati se, place, urla i lupa sve oko sebe - po nekoliko puta dnevno.
najgore je sto ga u tim trenucima, uz to sto ga pokusavam smiriti, moram nastojati i drzati podalje od jednomjesecne bebe koja mi je non-stop na cici, jer se bojim da ce ga u naletu bjesa necime pogoditi ili udariti.
jednom me dok sam dojila pogodio u glavu igrackom i tada sam prvi put stvarno pukla. urlala sam nekim nadnaravnim glasom za koji nisam mogla vjerovati da izlazi iz mojih usta, a kad sam vidjela koliko se jadnik sokirao i kako je tuzno i dugo plakao nakon toga, i ja sam se razcmoljila i nakon toga cvrsto odlucila da cu od sada biti - horatio. 8)
ali na zalost nisam ni blizu kulerici kakva zelim biti.
dobro, ne urlam vise kao ludjakinja ali zato cesto rezim(kad mi digne tlak pricam tiho ali ljutito i stisnutih zuba, sto isto nije dobro jer vidim da me preplaseno gleda, pa se malo smiri, pa nakon pola sata ima novi ispad), jer nikakvi razgovori ni objasnjenja koja traju vec mjesecima nikako ne pocinju paliti.
on bas jednostavno zeli raditi ono sto ja ne zelim da radi.
ostaje mi jedino da dobro pazim da ne povrijedi sebe ili bebu, i da pronalazim nacine da se skuliram i mirno ponavljam svaki dan jedno te isto. i x 100

[koalica]

jassi mislim da ti treba odmor. Priušti si nešto. Imaš li nekoga da pričuva malog možda čak na cijeli dan???? A ti da za to vrijeme radiš nešto što te opušta - shopping, masaža, rolanje.....ili samo spavanje. Da malo dođeš k sebi. Onda ćeš biti bistrije glave i bit ćeš mirnija. Vjerujem da je to začarani krug iz kojeg se teško izvuć, pogotovo ako nemaš svakodnevnu pomoć. Ali mislim da prvenstveno moraš samoj sebi dati malo gušta da se ispucaš negdje drugdje a ne na njemu. Makar 20min.

[yummymummy]

Evo još malo podrške i da znaš da se to ne događa samo tebi. Ja sam to doduše prolazila unazad pet godina ali je bilo toliko intenzivno da mi je još vrlo svježe u glavi. Ponašanje koje uključuje urlanje, otimanje, bacanje po podu, pogotovo kada je vrijeme da se ide kući(bilo iz posjete nekome ili od nekud gdje se on lijepo zabavlja), pa do cvilenja za svaku sitnicu , udaranja ....
Trajalo je to dosta, neznam ni sama kako je i kada prestalo ali je. Meni je bilo užasno teško, sve se poklopilo sa drugom trudnoćom i odlaskom u vrtić,na dane sam pucala po šavovima i mrzila samu sebe jer si nisam znala ni pomoći a ni olakšati.
Nisam imala ni baš neku podršku iz okoline, svi su samo pametovali i nerijetko mi davali na znanje da pretjerujem bez veze. A ja sama s njim po cijeli dan pa ti izvoli biti uvijek nasmijana, sretna i poletna.
Uglavnom, moje drugo dijete je sada u toj fazi i presretna sam što nema ni naznake takvom ponašanju, zapravo čista suprotnost. Ne smijem ga puno hvaliti da ga ne ureknem ali je zaista milo i dobro dijete koje jednostavno nema potrebu ni za urlanjem ni udaranjem ni bilo čime sličnim.
Šaljem podršku svim mamama koje sada kroz to prolaze, držite se i vjerujte da će proći.

[yummymummy]

Evo još malo podrške i da znaš da se to ne događa samo tebi. Ja sam to doduše prolazila unazad pet godina ali je bilo toliko intenzivno da mi je još vrlo svježe u glavi. Ponašanje koje uključuje urlanje, otimanje, bacanje po podu, pogotovo kada je vrijeme da se ide kući(bilo iz posjete nekome ili od nekud gdje se on lijepo zabavlja), pa do cvilenja za svaku sitnicu , udaranja ....
Trajalo je to dosta, neznam ni sama kako je i kada prestalo ali je. Meni je bilo užasno teško, sve se poklopilo sa drugom trudnoćom i odlaskom u vrtić,na dane sam pucala po šavovima i mrzila samu sebe jer si nisam znala ni pomoći a ni olakšati.
Nisam imala ni baš neku podršku iz okoline, svi su samo pametovali i nerijetko mi davali na znanje da pretjerujem bez veze. A ja sama s njim po cijeli dan pa ti izvoli biti uvijek nasmijana, sretna i poletna.
Uglavnom, moje drugo dijete je sada u toj fazi i presretna sam što nema ni naznake takvom ponašanju, zapravo čista suprotnost. Ne smijem ga puno hvaliti da ga ne ureknem ali je zaista milo i dobro dijete koje jednostavno nema potrebu ni za urlanjem ni udaranjem ni bilo čime sličnim.
Šaljem podršku svim mamama koje sada kroz to prolaze, držite se i vjerujte da će proći.

[malena beba]

jassi, kod mene je slicno, samo je moja dosta starija, ima vec skoro 5 i izludjuje me svojim ponasanjem. i ZNAM, ZNAM da bi se najprije JA morala smirit i bit manje nervozna... pokusavam ali ne ide uvijek...
primjer danas,isla sam joj kupit kucne papuce, jedina je ona dotakla svaku cipelu u ducanu, i one kasike za cipele razvlacila na sve strane... ma poludila sam!!!! aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
malo da urlam ovdje za promjenu!!!
lakse mi je kad skuzim da nisam jedina....

[cekana]

O, i kod mene ima urlajućih trenutaka iako najčešće zbog nekih mojih frustracija, jer dječica su stvarno jako dobra i poslušna (kuc, kuc).... kako sam samo navečer tužna zbog toga zato te i razumijem. Možda bi ti pomoglo da ga staviš u krilo i da mu kažeš kako ti je žao što si vikala onaj dan, da ne želiš vikati na njega, da ga voliš i blabla... možda taj tren neće slušati, ali mislim da će tebi puno pomoći

[sorciere]

ma kad ga ja dohvatim - bit će miran ko bubica ...

neki dan sam nosala malog bebača, i kad sam ga vratila mami - on se rasplakao :?

[lucky day]

jassi,

ljuta si i imas potpuno pravo biti ljuta k'o ris... samo ne na sebe niti na sina!

zene koje prolaze kroz sto ti prolazis, a padaju u depresiju i bezvoljnost dale bi suhog zlata za samo dasak tvoje ljutnje (citaj: energije)... zdrave i opravdane...

e sad - jos ju samo napravi konstruktivnom za sebe i sina...
vjerujem da znas i sama - ako ne - vjerujem da ce te sorci cist solidno podsjetiti...

[jassi]

vidi ima nas puno...ma znam da ce proci,da moram biti smirenija....jucer poslije podne nam je bilo super i pred spavanje smo se jako zabavljali........moj odmor...jednom nadam se....cuvanje na cijeli dan-nemam koga-nazalost,ali nema veze.........
a sorci bu sigurno sprovela dobru terapiju sam kad se dovlece k meni....sam ju cekam.....

[jassi]

a da i razgovarali smo lijepo.rekla sam mu kako sam bila jako tutna jer sam vikala na njega i kako to ne zelim raditi i da sam tuzna ako me tuce i sl i da hocu da se mazimo i ljubimo a ne da se ljutimo....mis me gledao i dossao k meni bez rijeci i zagrlio me oko noge

[Nataša,Sarajevo]

Bravo jassi :D

[ninet]

a da i razgovarali smo lijepo.rekla sam mu kako sam bila jako tutna jer sam vikala na njega i kako to ne zelim raditi i da sam tuzna ako me tuce i sl i da hocu da se mazimo i ljubimo a ne da se ljutimo....mis me gledao i dossao k meni bez rijeci i zagrlio me oko noge

Vidim, prosao pms...

Salim se....naravno da nisi sama u ovoj prici....Doduse ja ne urlam, nego nekako cichim...

[jassi]

hehehe....sad za koji dan bum se raspukla-glede pms-a, pa bu lakse....
a kaj se tice urlanja i cicenje...jo mila kada urlam duze to zvuci kao vrata dvorca koja se otvaraju i zatvaraju..... 8)


ma ovo mi je bio hebeno tezak period...posao,nekaj privat, pa bivsi mm koji se vukao po novinama,pa toni,pa ugradnja prozora i vrata i maljanje i nova kutna garnitura-krediti od kraja zivota-morat cu uskoro na neku kurflu stati .....etc....etc

[Slavica]

Ja tek sada vidim ovu temu Draga Jassi, ma to moguce da ti puknes nemrem vjerovati. Cuvaj zivce i ne zamaraj se previse, saljem ti ogromnu i manje nerviranja, cim vidi da ti ne reagiras i on ce biti mirniji. Toncek je zakon

[jassi]

ti ja dam takav zakon Slavek

hvala mila

kiss

[romi]

Evo još jedne mame iz kluba "vesele djećice".
Ima upravo tri godine i još je u toj prkosnoj, sve kontra, e baš neću i sve u tom stilu fazi. Čekam ja dugo da prođe ali ne da se on!
Sada je promijenio vrtić i još je gore. Sada svaku drugu noć piški u krevet, sigurni smo da je u pitanju vrtić - jer sada je bio 10 dana doma i ništa, ni jednom mu nije pobjeglo. Ovaj tjedan je krenuo u vriić i opet drame, doma, kad ga ostaljam, navećer...Nadam se da će uskoro proći.
Tako da te apsolutno razumijem, imala sam i ja par "intervencija" na javnom mjestu kada sam ga jednostavno uzela u klinć i odnjela van! Na ništa drugo nije reagirao, molbe, pa ono ajde još samo 5min.., ništa i onda reagiram tako.
Nadam se da će uskoro proći.

[jassi]

joj i ja se nadam.takve stvari su teske i ponovno svaka cast onim roditeljima koji rijesavaju to mirno i stalozeno bez ovakvih ispada

draga drzi seeeeeeeeeee