Joj jassi
Znam da će ovo zvučati glupo ali pokušaj ne urlati...jednostavno se sjeti ove gorčine koju sad osjećaš i pokušaj se skulirati. Meni urlanje nikad nije pomagalo, štoviše Sonja je bivala sve gora a ja sve očajnija radi tog ružnog osjećaja s vječitim pitanjam pa dobro jesam li mogla ipak malo drugačije postupiti. Umjesto urlanja dobro udahnem, brojim u sebi pa kad nadođem kleknem, primim ju lagano za ramena i okrenem prema sebi te naj ozbiljnijim i dosta oštrim i odlučnim glasom velim "Mislim da si pretjerala, nastaviš li se ovako ponašati odi u sobu pa kad se smiriš dođi mi reći u čemu je problem jer ja dok ovako urlaš ne kužim što ti je i ne mogu ti pomoći..." (Sonja je sad 6,5) godina ali to je funkcioniralo i kad je bila manja s tim ako se nije ona htjela maknuti iz prostorije maknula sam se ja. Tu ti definitivno ne pomažu "prazne prijetnje" da ćeš ga po guzi jer on isto kao i ti jako dobro zna da neće dobiti po guzi. Umjesto toga reci neku kaznu koju ćeš stvarno i sprovesti u djelo i budi dosljedna u tome. Znam da za to treba tona i tona živaca ali vrijedi pokušati jer praznim prijetnjama i urlanjam nećeš postići nikakav pozitivni učinak već suprotno a to je da se inat djeteta samo produbi i tako ulaziš u taj začarani krug. Sretno