evo i nas...
F. ne ide u vrtic, stalno je samnom.
zadnjih me nekoliko mjeseci takodjer uopce ne slusa, zeli raditi bas ono sto ne smije i pritom me gledati u oci i cerekati se, place, urla i lupa sve oko sebe - po nekoliko puta dnevno.
najgore je sto ga u tim trenucima, uz to sto ga pokusavam smiriti, moram nastojati i drzati podalje od jednomjesecne bebe koja mi je non-stop na cici, jer se bojim da ce ga u naletu bjesa necime pogoditi ili udariti.
jednom me dok sam dojila pogodio u glavu igrackom i tada sam prvi put stvarno pukla. urlala sam nekim nadnaravnim glasom za koji nisam mogla vjerovati da izlazi iz mojih usta, a kad sam vidjela koliko se jadnik sokirao i kako je tuzno i dugo plakao nakon toga, i ja sam se razcmoljila i nakon toga cvrsto odlucila da cu od sada biti - horatio. 8)
ali na zalost nisam ni blizu kulerici kakva zelim biti.
dobro, ne urlam vise kao ludjakinja ali zato cesto rezim(kad mi digne tlak pricam tiho ali ljutito i stisnutih zuba, sto isto nije dobro jer vidim da me preplaseno gleda, pa se malo smiri, pa nakon pola sata ima novi ispad), jer nikakvi razgovori ni objasnjenja koja traju vec mjesecima nikako ne pocinju paliti.
on bas jednostavno zeli raditi ono sto ja ne zelim da radi.
ostaje mi jedino da dobro pazim da ne povrijedi sebe ili bebu, i da pronalazim nacine da se skuliram i mirno ponavljam svaki dan jedno te isto. i x 100