Evo još malo podrške i da znaš da se to ne događa samo tebi. Ja sam to doduše prolazila unazad pet godina ali je bilo toliko intenzivno da mi je još vrlo svježe u glavi. Ponašanje koje uključuje urlanje, otimanje, bacanje po podu, pogotovo kada je vrijeme da se ide kući(bilo iz posjete nekome ili od nekud gdje se on lijepo zabavlja), pa do cvilenja za svaku sitnicu , udaranja ....
Trajalo je to dosta, neznam ni sama kako je i kada prestalo ali je. Meni je bilo užasno teško, sve se poklopilo sa drugom trudnoćom i odlaskom u vrtić,na dane sam pucala po šavovima i mrzila samu sebe jer si nisam znala ni pomoći a ni olakšati.
Nisam imala ni baš neku podršku iz okoline, svi su samo pametovali i nerijetko mi davali na znanje da pretjerujem bez veze. A ja sama s njim po cijeli dan pa ti izvoli biti uvijek nasmijana, sretna i poletna.
Uglavnom, moje drugo dijete je sada u toj fazi i presretna sam što nema ni naznake takvom ponašanju, zapravo čista suprotnost. Ne smijem ga puno hvaliti da ga ne ureknem ali je zaista milo i dobro dijete koje jednostavno nema potrebu ni za urlanjem ni udaranjem ni bilo čime sličnim.
Šaljem podršku svim mamama koje sada kroz to prolaze, držite se i vjerujte da će proći.