Što me izluđuje!!!

[upitnik?]

Drugi put sam trudna, tek nekih mjesec i pol, a već imam klinca od 15 mjeseci. Radim u državnoj firmi i ono što me totalno živcira su komentari tipa:''Joj, da radiš kod privatnika, bome ti to tako ne bi mogla, već bi sigurno dobila otkaz!!''.

Super!

Što da čovjek kaže na to?!?! Da se osjećam krivom??? Puna su usta svima pronatalitetne politike, ženskih prava i sličnog, al'kad si trudna, onda - sram te bilo, ljenčino i neradnice!!!! Naravno, to me ekstra smeta zato što me malo strah kako će moji kolege reagirati (prvi put su bili super, a nemam dojam da će i sad drugačije reagirati), ali zbilja me ljute ovakvi biseri!

I, nije li jadno da je to, zapravo, istina?? Znam hrpu žena koje su ostale bez posla kad su zatrudnile (da, da, bile su na ''određeno'', ali, ajmo reć' istinu, većini bi produžili ugovore da nisu ostale trudne, pa prema tome to zbilja nije fer postupak koliko god legalan bio!), i da - ja imam sreće, al' jadna ti je ta država.

[Sumskovoce]

Imaš pravo - jadna je to država gdje se daje otkaz trudnici i gdje kolegama smeta ženina trudnoća, ali nismo mi jedini na svijetu.
Kod mene u austrijskoj firmi je slično stanje, samo potiho - nitko ti to neće reći izravno, ali kad jedna kolegica ostane trudna, ostale kolutaju očima i nije im pravo da se sprema na porodiljni. To je naročito sa ženama koje ne žele djecu (kod mene su takve u većini) ali ni one čija su djeca veća nisu baš imune na taj sindrom...

[anima]

Imat ćeš i sreće s bolovanjima, da radiš kod privatnika sigurno bi bilo drugačije! A šta se nerviraš, boli te briga. Uživaj!

[andiko]

Ja ne kužim oko čega se ti uzbuđuješ... Poklopi im s nečim i pogladi trbuh.... Ko ih..... Čestitam!

[crvic]

i ja ti cestitam i zelim ti prekrasnu trudnocu!
takve komentare zanemari, neka ti na jedno udju, drugo izadju!
a ja radim kod privatnika i svi su bili jako sretni kada sam im rekla za trudnocu, bili su jako pazljivi, susretljivi u svemu, cak sam dobivala i vecu stimulaciju da mi poprave prosijek placa da imamo malo vise dok dodje drugo dijete!
tako da, ako bas zanima te zlobnike, ima i super privatnika!!!

[Trina]

Čestitam ti na trudnoći i ja ću ti isto reći da možeš biti sretna da je tako kako je jer ja sam među onima koje su izvisile. pa se ti živciraj koliko oćeš

[dani82]

I ja radim u državnoj "firmi" pa sam izvisila... Naravno na legalan način, jednostavno mi nije produžen ugovor. Iako radim već 6. godinu. Tako da me ponašanje privatnika niti ne čudi kada se država ponaša na takav način. Teško će nam biti bolje kada ni državne institucije ne zapošljavaju ljude na neodređeno. Čini mi se da su ženska prava svakim danom sve manja i manja... A pronatalna politika, ah, to je i dalje samo politika.

[Cheerilee]

Ja radim u firmi mm-a, imamo troje djece i sad bum doma do treće g najmlađeg...
Pa opet dosta ljudi kaže; blago tebi, vi možete..... i tako to, blago vama.......

Tak da nije do toga kome je lako, već do toga da ljudi jednostavno imaju potrebu nešto iskomentirati.........

[Balarosa]

To što ljudi govore nema uopće veze sa tobom, ne doživljavaj to osobno. Ti samo imaš situaciju koja je prikladna za komentar. Evo, sigurna sam da Trinu dolje baš nije puno briga ima li ta neka upitnik sreće ili ne, bitno joj je da ona nema. I ne mislim da je to zlobno nego nekako ljudski, da polazimo od sebe. I da volimo pričat

Čestitam na trudnoći, uživaj

[Trina]

Pa nije tu stvar o ljubomori ili nečemu drugom, nego je činjenično stanje takvo da je naša država toliko jadna da se jako puno žena kad zatrudni nađe u jako ružnoj situaciji. Država je omogućila raznoraznim mudonjama da rade što ih volja. I zapravo možeš biti sretna što nisi dobila otkaz, odnosno što ti nije prekinut ugovor o radu kad meni (i još mali milijun žena). Zamisli, meni je ovo četvrto dijete, jeli romantično pasti na 1600 kn porodiljnog kao nezaposlena osoba? Prema tome, ne uzimaj takve komentare osobno nego budi svjesna svojih prednosti i uživaj u trudnoći

[upitnik?]

Prvo, hvala na čestitkama i dobrim željama!!

Pa nije tu stvar o ljubomori ili nečemu drugom, nego je činjenično stanje takvo da je naša država toliko jadna da se jako puno žena kad zatrudni nađe u jako ružnoj situaciji. Država je omogućila raznoraznim mudonjama da rade što ih volja. I zapravo možeš biti sretna što nisi dobila otkaz, odnosno što ti nije prekinut ugovor o radu kad meni (i još mali milijun žena). Zamisli, meni je ovo četvrto dijete, jeli romantično pasti na 1600 kn porodiljnog kao nezaposlena osoba? Prema tome, ne uzimaj takve komentare osobno nego budi svjesna svojih prednosti i uživaj u trudnoći

Draga Trina, kad sam počela raditi (a radim posao za kojeg sam debelo potplaćena jer po vani su plaće i dvaput veće za moju stručnu spremu i radno mjesto - i s time 'po vani' ne mislim na Australiju ili Švicarsku već Sloveniju) kolegica i ja smo si stalno govorile ''Bogu hvala što uopće imamo posao, zamisli koliki ljudi ga nemaju, koliki su ga izgubili sa 40, 50 godina...'' na što je naš kolega poludio i rekao da nismo normalne! Zašto nismo normalne? Debelo smo potplaćene, radimo u kaotičnim uvjetima, a mi sretne.....

Sretna sam i ja što neću ni sada izgubiti posao, što mi nitko ne može ništa ako odem na čuvanje trudnoće, što se mogu samo zadovoljno pogladiti po trbuhu i znati da ne mogu dobiti otkaz. Jesam, tako mi svega!

Ali, opet....a samo sam to htjela reći započinjanjem ove teme.....nije fer! Eto, nije fer da smo mi sretne zbog nečega što bi trebale uzimati pod normalno!!!!! Imamo pravo imati posao, imamo pravo imati djece kolikogod želimo, imamo pravo da nas nitko ne ogovara ako se ne uklapamo u njihove ideje kakvi bismo trebali biti....to je sve, samo sam se htjela malo žaliti i dosta mi je nepravde!

Je li stvar u nama, u tom stavu 'budi sretna', pa se ništa ne mijenja...??? Svi prevrću očima kad im spomeneš Rode, a nitko ne zna koliko se stvari promijenilo nabolje samo zato što su neke odlučile 'ne biti sretne'!

Joj, shvaćate li me što želim reći? Možda sam malo zbrkana, hormoni mi u ovoj trudnoći divljaju, pa sam valjda i preosjetljiva pa bih najradije sve obojala ružičasto oko sebe...

Trina, jako mi je žao što si izgubila posao i, ne! Nije nimalo romantično! I ljuti me kad saznam takvo nešto! Dođe mi da idem tući te bezosjećajne poslodavce!!! Meni je moj šef još u prvoj trudnoći rekao da 'on jest za pronatalitetnu politiku', ali zato nakon mene više ne želi zaposliti niti jednu ženu - da ne bi zatrudnila!!!!! Da ne kažem da me popljuvao što sam kombinirala porodiljni s mužem, izvrijeđao me na pasja kola! A to je čovjek koji je svojoj ženi napravio 4 djece! (poslije ih je ostavio i otišao s ljubavnicom).

I to ti je ekipa koja uvijek nekako završi na vrhu. Fuj.

[dorotea24]

upitnik ja mislim da je svugdje tako, a ne samo kod nas. nijednoj firmi ne odgovara kada ju napusti radnica koja je npr. dobro upućena u posao za razliku od zamjene.
mi u hrvatskoj barem imamo dugačak porodiljni za razliku od nekih europskih zemalja gdje se moraš vratiti na posao nakon 3 mjeseca

[ljiljan@]

upitnik ja mislim da je svugdje tako, a ne samo kod nas. nijednoj firmi ne odgovara kada ju napusti radnica koja je npr. dobro upućena u posao za razliku od zamjene.

Ali, u principu većina naših poslodavaca razmišlja vrlo kratkoročno. Jer ako se narod jedne države, jedne ekonomske cjeline, ne obnavlja, onda će proizvodnja i platežno sposobna potražnja a time i potrošnja nazadovati. Školske klupe praznit će se i nastavnički kadar ostajati bez zaposlenja, mirovinski fondovi također, potražnja za resursima isto tako, smanjenje potražnje utjecat će i na daljnje smanjenje proizvodnje (odnosno u slučaju Hr. smanjenje uvoza, jer proizvodnje gotovo i nemamo) i opetovano smanjenje broja zaposlenih. Smanjenje privredne aktivnosti opet će utjecati na sporije punjenje državne kase, manja izdvajanja za zdravstvo i ostale javne potrebe. I tako privredni ciklus nazaduje i poput vira biva povlačen prema dnu. Poznat scenarij, zar ne?

Danas je sve i svugdje usmjereno na brzo oplođivanje kapitala i brzi povrat investicija, ali bez naroda nema niti ekonomije, niti države. To svaki pametan poduzetnik mora znati. Nas su davno na ekonomiji učili da je stanovništvo jedno od prirodnih bogatstava jedne zemlje. Danas na tim privatnim instant fakultetima teme su usmjerene na kratkoročnu efikasnost.

A djeca u obitelji su u ekonomskom smislu potrošači i kao takvi snažan impuls privrednoj aktivnosti (sebi ćeš uskratiti ako moraš, ali djeci nećeš - osim uslijed prijeke sile). Mladi ljudi također...daj Bože da političari i poduzetnici to što prije shvate. I još da shvate jedno - da privreda jedne zemlje ne može funkcionirati na 5% bogatih, da njihova platežno sposobna potražnja nije dovoljna da održi privrednu aktivnost.

Čestitam mladim hrabrim ženama koje su se uspjele izdići iznad ovog beznađa i primitivizma koje nas okružuje i unatoč svemu, odlučile se na više djece. Vi ste pogon ovog društva, kad je već politika nesposobna.

[alma_itd]

Ne zivim u Hr a radim kao ''privatna firma'' za jednog privatnika(malo zapetljano).Trudna sam 4 mjesec i ako mislim zadrzati taj posao radicu do 4 nedjelje pred porod i 3 mjeseca nakon poroda se vracam na posao.I za to sam se jedva izborila jer su mislili da cu se vratiti nakon 6 nedjelja nakon poroda I za svo to vrijeme ''porodiljskog'' nemam nikakvu naknadu,jer je kod mene sistem da dobijam bruto placu.Kad ne radim nemam nista,a kad radim imam sve

[Zrina]

Jadna je država i jadni smo isto tako i mi s njom.
Mislim da te ne bi trebali izluđivati ovakvi komentari jer po meni nisu zlonamjerni-istina je da su oni koji rade na neodređeno u državnim i inim službama u boljem položaju od svih ostalih.
U svijetu u kojem vlada novac teško je uvijek raditi ispravnu stvar-samo zbog svog osjećaja moralne odgovornosti, a to mislim naravno na privatne poslodavce.

[upitnik?]

Ljiljan@, svaka čast, ovo si super napisala

Draga Alma, strašno je kad tako nešto čujem. Mi u Hrvatskoj zbilja imamo super porodiljni, i, da - može se reći da smo sretni, ali ja samo mislim da bi se na majke i trudnice trebalo gledati kao na kraljice, a ne kao na smetala i sisače novaca.....ah, utopijoooooooooo :D

[thratinchica]

pa iskreno, ja razumijem kad netko to kaze. jer sam i sama u situaciji da ne znam sto bi sa sobom. prije 2,5 god sam ostala bez posla (taman kretali u MPO, uspjelo, rodila), nakon 8 mj porodiljnog su me zvali natrag (struka mi je malo u komi pa nisam imala izbora i prihvatila sam), jos danas se grizem sto sam pocela ranije raditi. zbog MPO bi odmah probali drugu bebu jer ni sama ne znam koliko ce to trajati, a imam vec 30+, a ugovor mi je na 6 mj.....iako ga produze opet 6 mj.....pa opet.....a kad su me zaposljavali iskreno su rekli da dobro razmislim jer trebaju osobu koja ce biti tu, znaju da imam malo dijete pa im bas ne pase da idem na bolovanje ako ce biti bolesna.....mislim da to niti jedna mama ne zeli cuti
prije 2tj je bila bolesna, ja sam uzela 1 dana bolovanje, tata mi ju je cuvao, a ja sam vecinu vremena radila na kompu u dr sobi......pa sad reci.....sve bi dala da mogu mirne glave planirati ili neplanirati a da se desi druga i treca trudnoca i da ostanem doma punih godinu dana, da ako rodim 3. djete da ostvarim pravo na 3 godine porodiljnog pa da mogu sama odluciti da li to zelim ili ne.....jer to je moje pravo.....
na tvom mjestu bi uzivala u svojoj poziciji i trudnoci. nemoj me krivo shvatiti, ali mnogim zenama je jako tesko ostvariti osnovna zakonska prava koja postoje na papiru ali se u praksi bas ne primjenjuju. samo uzivaj i sretno!

[upitnik?]

pa iskreno, ja razumijem kad netko to kaze. jer sam i sama u situaciji da ne znam sto bi sa sobom. prije 2,5 god sam ostala bez posla (taman kretali u MPO, uspjelo, rodila), nakon 8 mj porodiljnog su me zvali natrag (struka mi je malo u komi pa nisam imala izbora i prihvatila sam), jos danas se grizem sto sam pocela ranije raditi. zbog MPO bi odmah probali drugu bebu jer ni sama ne znam koliko ce to trajati, a imam vec 30+, a ugovor mi je na 6 mj.....iako ga produze opet 6 mj.....pa opet.....a kad su me zaposljavali iskreno su rekli da dobro razmislim jer trebaju osobu koja ce biti tu, znaju da imam malo dijete pa im bas ne pase da idem na bolovanje ako ce biti bolesna.....mislim da to niti jedna mama ne zeli cuti
prije 2tj je bila bolesna, ja sam uzela 1 dana bolovanje, tata mi ju je cuvao, a ja sam vecinu vremena radila na kompu u dr sobi......pa sad reci.....sve bi dala da mogu mirne glave planirati ili neplanirati a da se desi druga i treca trudnoca i da ostanem doma punih godinu dana, da ako rodim 3. djete da ostvarim pravo na 3 godine porodiljnog pa da mogu sama odluciti da li to zelim ili ne.....jer to je moje pravo.....
na tvom mjestu bi uzivala u svojoj poziciji i trudnoci. nemoj me krivo shvatiti, ali mnogim zenama je jako tesko ostvariti osnovna zakonska prava koja postoje na papiru ali se u praksi bas ne primjenjuju. samo uzivaj i sretno!

Hvala ti, thratinchice. Ja se nadam da nas čekaju sve bolja vremena kad se nećemo morati brinuti o tim stvarima i...sretno...sa drugom (trećom,...,petom) bebom

[eris]

Ja sam ostvarila svoju želju, rodila treće i bila čitavih 12 mjeseci na porodiljnom, a onda još pola godine na pola radnog vremena. Prvo dvoje djece sam ostavila nakon 8 sedmica, baš zato jer su mi ugovori produživani svakih 6 mjeseci. Ovaj puta je bio ugovor na neodređeno, i to me potaklo. Firma je "poluprivatna" tako da većini je zasmetalo što sam ostala tako dugo, naročito jer je nekada iza mene rodila još jedan kolegica treće dijete, i vratila se brzo, nakon bebina 3 mjeseca. Ja sam stekla uvjete da mi ne bude kao prva dva puta, potrudila se da otplatim kredit, tako da sam uživala sa nadoknadom u porodiljskim danima. U BiH je najveći problem što svaki kanton ima drugi zakon o određivanju visine nadoknada(tako npr. u Sarajevu čak i ako imate 1500eura platu završite na 300-400eura nadoknade. Moj kanton je najbolji, ne zovu ga džaba Titin kanton. Ja sam primala 90% od svoje plate, koja je btw izvrsna.

[upitnik?]

Ja sam ostvarila svoju želju, rodila treće i bila čitavih 12 mjeseci na porodiljnom, a onda još pola godine na pola radnog vremena. Prvo dvoje djece sam ostavila nakon 8 sedmica, baš zato jer su mi ugovori produživani svakih 6 mjeseci. Ovaj puta je bio ugovor na neodređeno, i to me potaklo. Firma je "poluprivatna" tako da većini je zasmetalo što sam ostala tako dugo, naročito jer je nekada iza mene rodila još jedan kolegica treće dijete, i vratila se brzo, nakon bebina 3 mjeseca. Ja sam stekla uvjete da mi ne bude kao prva dva puta, potrudila se da otplatim kredit, tako da sam uživala sa nadoknadom u porodiljskim danima. U BiH je najveći problem što svaki kanton ima drugi zakon o određivanju visine nadoknada(tako npr. u Sarajevu čak i ako imate 1500eura platu završite na 300-400eura nadoknade. Moj kanton je najbolji, ne zovu ga džaba Titin kanton. Ja sam primala 90% od svoje plate, koja je btw izvrsna.

Bravo za tebe

Evo, ja priznajem - ja sam opterećena, stvarno jesam, i to jako, mene bi smetalo što je svima zasmetalo. Mene iskreno boli takav stav....ja se prekosutra vraćam na posao i pomalo me strah kako će ljudi reagirati...kako si se ti nosila s tim stavom svojih kolega?

[Totto]

Što me izluđuje...dodirivanje trbuha definitivno! U 16 tt sam i za sad više glade moj špekić nego bebu, al nikog to ne dira, već se svatko, pa i maltene stranci osjećaju pozvanim gladiti ga... Prste k sebi!!

[ljiljan@]

Thratinchice, znam jako puno priča sličnih tvojoj i to je zaista za plakati. Takve stvari da se događaju u "modernim" zemljama koje se diče nekakvim ljudskim, a napose ženskim pravima. Ma o čemu mi pričamo! Prava majke i djeteta - prava onih najranjivijih - su istinska područja regulacije ljudskih a u okviru toga i ženskih prava. Tu bi se trebale isprsiti razne udruge i pravobranitelji. Jer ako dijete do godine dana života i bolesno dijete nema pravo na majku i njenu ljubav i pažnju onda je društvo strašno moralno podbacilo.
Ja sam nažalost svoje bliznace ostavila na čuvanje baki s 8 mjeseci...
Ivana sam dobila u zrelijoj dobi. Ostala sam s njime do godine dana. U tih godinu dana stalno mi je bio na rukama, sisao...ili pak spavao. Bila sam smirena, ispunjena istinskom srećom zbog prisustva tog djeteta i to se sve reflektiralo na njega. On je smireno, staloženo i predivno dijete.
Ali mi je i dan danas otvorena rana na srcu što blizanci nisu imali taj privilegij.