pun mi je kufer TAKVIH...
reče meni danas jedan otac (pomoćnik ministra), na spomen samohranih roditelja...
svugdje se guraju, i stalno traže nekakva prava....
nakon prvotnog šoka, kažem ja njemu:
JA sam jedna od TAKVIH!! niste to znali, zar ne?
ne, nije to znao... ali, to je bio SAMO MOJ, i ISKLJUČIVO moj izbor... ko mi je kriv...
došlo mi je da mu kažem što ga ide
kad je sastanak završio, rekla sam mu da me doista iznenadio svojim tako krutim i nadasve okrutnim stavom... jer je izrekao sud o nečem na temelju površnog poznavanja situacije... jer nije uzeo u obzir da to NE MORA biti moj (nečiji) izbor, već stvar okolnosti... jer nije uzeo u obzir da je u većini slučajeva - druga strana rekla - puj-pike, ne važi... više mi se ne da igrati... odoh ja...
njegov argument je bio - da on zna (neke) ljude koji su se formalno rastali, i zloupotrebljavali poziciju samohranog roditelja... (volim kad mi netko u istraživanju koristi "reprezentativne" uzorke!) pa tako zna i da takvim roditeljima i nije loše...
:/
a onda sam ga pitala kako bi se osjećao da dođe doma - a žena spakirala kofere i kaže da odlazi!? naglo bi prešao u moju kožu...
ne smije ona to (kaže on). on je vjernik...
kako više nije imao argumenata - počeo je bacati drvlje i kamenje na socijalne radnike - jer kao - ja se zbog "svoje situacije" sigurno stalno srećem s njima... :? :?
nije mogo bolivit - da nemam emotivnu vezu bar s nekim centrom... u kojem se borim za pravo na rad, na alimentaciju, na mjesto u vrtiću... fuj, sve to što mi ne pripada... jer on ZNA ...
bilo je još nekih stvarčica... ali mislim da je i ovo dovoljno...
što vi ostale doživljavate u 21. stoljeću?????? živimo li doista u njemu????
 |
|||
Odgovori s citatom
bemti, nisam ni znala da samohrani roditelji u hrvatskoj zive k'o krmci u teheranu. de, sorc, reci, jel fakat tako da vam novcici samo padaju s neba? odoh se odmah rastat' da uberem veliku lovu.
mama courage prvotno napisa
), da smo razgovor završili ovako:
