melrose prvotno napisa
Moj je M (2 godine ,9 mjeseci) jako vezan za mene, jer većinu svog vremena provodi sa mnom, u radu i igri. No, kako postaje veći sve ga više interesira njegov prostor i njegova prava. Borimo se s postavljanjem granica, poštivanjem osjećaja i privatnosti i nastojanjem da kroz svakodnevicu (mame znaju o čemu pričam) guramo sa što manje "ogrebotina". Trenutno je moja mama kod nas (suprug odsutan) i bit će s nama mjesec dana. M se divno slaže s mojom mamom i već neko vrijeme govori kako ju voli najviše na svijetu, više i od mame i da će živjeti s njom. Nekako mi je bio čudan osjećaj. dobro sam razmislila o svemu.
Ponavljam, ne proživljava nikakve traume, jako smo povezani, većinu smo kvalitetnog vremena zajedno i moja se mama ne mješa u moj odgoj, niti ga (barem ne svjesno) navlači na sebe.
danas sam o tome razgovarala s mamom i rekla je da je jedno biti mama koja se zaista brine o djetetu, odgaja ga i ne ulazi s njim u konflikte (pri tom radi i brine se za kompletno kućanstvo), a drugo bezbrižna baka koja ima vremenai razumijevanja za sve.
Čudno se osjećam. Naravno da moje dijete može voljeti koga i koliko hoće, ne podnosim posesivne ljude, ali nisam li i sama takva?
m.