Citiraj elin prvotno napisa
Citiraj krumpiric prvotno napisa
ali me muči druga stvar, kolike su uopće šanse da sada prodjem bez epi(radjat ću puno manju, puno manje glavatu bebu, nadam se bez intervencija) ako imam tako tvrd, velik i očit šav. Neće li on smetat medjici
iskreno, ja bi im rekla: imam tvrd, velik i očit šav i evo vam škare - režite, poludite, samo me zašijte kako bog zapovijeda jer ću vas zapamtiti, napraviti doma voodu lutkice i bosti ih iglicama svaki put kad se sjetim koliko mi to smeta, a to je cca svakih 10-ak minuta na dan, svaki dan, svaki mjesec, svaku godinu do kraja života. 8)
za poludit , da mi počnemo praviti te lutkice, mislim da bi se ekipa po rodilištima non-stop tresla od bockanja, pa oni uopće ne bi mogli raditi, ni spavati, sva sreća da smo mi jedno krasno, većinski katoličko življe pa nam vjera nalaže oprost, inače, da postupamo po Hamurabijevu zakoniku, u stilu "oko za oko, zub za zub" kako bi izgledali ti doktori i doktorice?
Ja sam stvarno zaozbiljno razmišljala nakon mog 3. poroda da mi je samo onog specijalizanta sa Sv. Duha prikopčati na drip koji je on meni priuštio, i to dala bih mu milosrdno samo pola sata, a ne četiri, koliko je on meni dao samo onog najžešćeg, da mi ga je bar malo prikopčati i gledati kako se znoji.
Joj, kad ga se toga sjetim , a šta mogu s ovim kasapljenjem kod šivanja, koga to boli briga, njima je dovoljno da ne boli, moj ginić zadovoljan - pa ne boli vas, zar ne?
Šalim se sve, meni je ovaj tragikomični topic super, ovdje bih baš rekla obrnuto od one poslovice - ko je lud, budi mu drug! (mislim na vas s ovim, nemrem bilivit lopticama za tenis